Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1322/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Jukić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koga zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović i Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi ništetnosti i dr., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-802/2021-37 od 14. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-

802/2021-37 od 14. svibnja 2025.:

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. i II. izreke, b) preinačuje u pobijanoj odluci o trošku (toč. III. izreke) tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.483,36 eura u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o [broj kredita] godine sklopljen između tužitelja i tuženika dio odredbe iz čl. 3. , a koji glasi:

"Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća...

Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju Hrvatske narodne banke ...

Kamate su uključene u anuitete i plaćaju se sukladno odredbama iz ovog članka..' "te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz il. 2, Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, te je ništetna odredba ugovora iz čl. 5. koja glasi : ,,(Ugovorne strane su suglasne da Korisnik kredita može banci podnijeti zahtjev za promjenu valutne klauzule u odnosu na početnu ugovorenu valutnu klauzulu ...Banka će taj zahtjev provesti na način da te izvršiti konverziju glavnice u novu valutnu klauzulu... Dostavljanjem novog otplatnog plana od strane Banke Korisniku kreditasmatrat te se prihvatom ovih izmjena od strane obiju ugovornih strana.,

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati 3.463,41euro iznosa preplaćenog kredita u visini nezakonitog povećanja visine kredita uslijed promjene i povećanja tečaja CHF prema kuni (utvrđenog financijskim vještačenjem) sa zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi

- na iznos od 146,3I euro od 01.05.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,88 euro od 01.06.2006.g. pa do isplate

- na iznos od 0,24 euro od 01.07.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,42 euro od 01.08.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 1,14 euro od 01.09.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 0, I 6 euro od 01.10.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,29 euro od 01.11.2006.g. pa do isplate,

- na iznos 0,63 euro od 01.12.2006.g. pa do isplate,

- na iznos 0,48 euro od 01.01.2007.g. pa do isplate,

- na iznos 2,40 euro od01.02.2007.g. pa do isplate,

- na iznos 3,55 euro od 01.03.2007.g. pa do isplate,

- na iznos 3,12 euro od 01.04.2007.g. pa do isplate,

- na iznos 3,45 euro od 01.05.2007.g. pa do isplate,

- na iznos 5,43 euro od 01.06.2007.g. pa do isplate,

- na iznos 6,87 euro od 01.07.2007.g. pa do isplate,

- na iznos 7,71 euro od 01.08.2007.g. pa do isplate,

- na iznos 7, 19 euro od 0 I .09.2007.g. pa do isplate;

- na iznos 12,18 euro od 01.10.2007.g. pa do isplate,

- na iznos 14,07 euro od 01.11.2007.g. pa do isplate,

- na iznos 14, 15 euro od 01. 12.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 13,08 euro od 01.01.2008.g. kn pa do isplate,

- na iznos od 12,90 euro od 01.02.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,70 euro od 01.03.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 8,39 euro od 01.04.2008.g. pa do isplate,

- na iznos 6,40 euro od 01.05.2008.g. pa do isplate,

- na iznos 10,64 euro od 01.06.2008.g. pa do isplate,

- na iznos 12,07 euro od 01.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos 10,59 euro od 01.08.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 13, 16 euro od 01 .09.2008.g. pa do isplate,

- na iznos 13,32 euro od 01. 10.2008.g. pa do isplate,

- na iznos 11,33 euro od 01.11.2008.g. pa do isplate,

- na iznos 0,68 euro od 01. 12.2008.g. pa do isplate,

- na iznos 12,51 euro od 01.01.2009.g. pa do isplate,

- na iznos 7,47 euro od 01.02.2009.g. pa do isplate,

- na iznos 29,03 euro od 01.03.2009.g. pa do isplate,

- na iznos 9,80 euro od 01.04.2009.g. pa do isplate,

- na iznos 7,97 euro od 01.05.2009.g. pa do isplate,

- na iznos 4,28 euro od 01.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1,51 euro od 01.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,21 euro od 01.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,82 euro od 01.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,70 euro od 01.10.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,56 euro od 01.11. 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,66 euro od 0 1 . 12.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 5,54 euro od 01.01.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 7,64 euro od 01.02.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 9,69 euro od 01.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 8,71 euro od 01.04.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 12,49 euro od 01.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 11,05 euro od 01.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 12,76 euro od 01.07.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 23,08 euro od 01.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 21,06 euro od 01.09.2010.g.pa do isplate,

- na iznos od 30,18 euro od 01.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 25,37 euro od 01.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 20,39 euro od 01,12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 33,34 euro od 01.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 39,09 euro od 0 1.02.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 32,06 euro od 01.03.2011.g.pa do isplate,

- na iznos od 35,12 euro od 01.04.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 30,97 euro od 01.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 31,30 euro od 01.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 44,60 euro od 01.07. 2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 45, 51 euro od 01.08. 2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 58,60 euro od 01.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 52,77 euro od 01.10.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 46,86 euro od 01.11.2011.g.pa do isplate,

- na iznos od 46,21 euro od 01.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 45,21 euro od 01.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,30 euro od 01.0. 2012.g.pa do isplate,

- na iznos od 51,15 euro od 01.03.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 51,57 euro od 01.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,46 euro od 01.05.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,78 euro od 01.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 51,83 euro od 01.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,19 euro od 01.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,84 euro od 01 .09.20 12.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,22 euro od 01.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,06 euro od 01.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,79 euro od 01.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 51, 32 euro od 01.01. 2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 50,00 euro od 01.02.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 45,06 euro od 01.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,34 euro od 01.04.2013.g.pa do isplate,

- na iznos od 49,43 euro od 01.05.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 25,34 euro od 01.06.2013.g. pa do isplate,

- na iznos do 253,24 euro od 01.07.2013.g.pa do isplate,

- na iznos od 161,49 euro od 01.08.2013.g.pa do isplate,

- na iznos od 44,27 euro od 01.09.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 46, 18 euro od 01. 10.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 259,02 euro od 01.11.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,03 euro od 01.12.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 161,73 euro od 01.01.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,79 euro od 01.02.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,96 euro od 01.03.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 51,57 euro od 01.04.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 60,31 euro od 01.05.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 44,76 euro od 01.06.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 44,54 euro od 01.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,99 euro od 01.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 51,05 euro od 01.09.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 55,48 euro od 01.10.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 52,55 euro od 01.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,92 euro od 01.12.2014.g.pa do isplate,

- na iznos od 52,40 euro od 01.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.021,16 euro od 01.02.2015. g. pa do isplate,

- na iznos od 11,98 euro od 01.04.2015.g. pa do isplate zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, tekućo od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, do 31.12.2022.g., od 1.1.2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekuće od dana svake mjesečne preplaćene uplate do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.562,99 EUR, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude pravodobno podnesenom žalbom žali se tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te povrede prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01,76/10 i 105/14) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) i to prava na pravično suđenje u vidu prava na obrazloženu sudsku odluku. Predlaže da drugostupanjski sud odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, a podredno da ukine presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na toč. I. i II. izreke presude prvostupanjskog suda, dok je u odnosu na toč. III. izreke (odluka o trošku) osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (toč. I., II. i III. izreke), postupak koji je prethodio te žalbene navode tuženika, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno navodima žalitelja, presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i III. izreke nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema nejasnoća, proturječnosti ni drugih nedostataka, tako da donošenjem iste prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredaba ugovora o kreditu, koji je tužitelj zaključio s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. 20. ožujka 2006., u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) te zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 3.463,41 eur, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od svakog pojedinog iznosa pretplate počevši od datuma pretplate pa do isplate, kako je pobliže naznačeno pod toč. II. izreke pobijane presude.

8. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, navodeći da se prvostupanjski sud neosnovano pozvao na utvrđenja iz kolektivnog spora, a koja utvrđenja da nisu primjenjiva u konkretnom slučaju (stjecanje bez osnove), već samo u postupcima radi naknade štete. Također u žalbi ističe da svaka stranka ima pravo na obrazloženu sudsku presudu, koja je neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a da je pozivanje prvostupanjskog suda na utvrđenja iz kolektivnog spora suprotno zajamčenom pravu na pravično suđenje.

8.1. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na utvrđenjima iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača, ali je, osim toga, proveo po tuženiku predložene dokaze uvidom u dokumentaciju koju je tuženik dostavio u spis te saslušanjem tužitelja na okolnost obavijesti koje je tužitelj dobio od djelatnika banke te neposrednog pregovaranja prilikom sklapanja ugovora o kreditu, što je utvrđeno uvidom u zapisnik od 22. travnja 2025.

8.2. Naime, pravni stavovi i utvrđenja iz pravomoćnih odluka donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača ne mogu se automatski primijeniti u ovom postupku i tuženik je ovlašten tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dane odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U protivnom, ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je tužitelju dala odgovarajuće obavijesti, iako je na banci teret dokazivanja tih okolnosti, time bi bilo povrijeđeno načelo prava na jednakost oružja i prava na pristup sudu (shvaćanje sadržano u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-548/21 od 30. lipnja 2021. i U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

8.3. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Međutim, tuženik to u postupku nije dokazao, jer unatoč tome što je prvostupanjski sud prihvatio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka (bivše djelatnice Banke PV), tuženik je odustao od tog dokaznog prijedloga podneskom od 11. prosinca 2024. (list 153 spisa) i na ročištu od 19. ožujka 2025. (list 164 spisa).

9. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe na osnovi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a sud je vezan za utvrđenja iz te parnice. Dakle, propisan je direktan učinak na pojedinačno pokrenute postupke potrošača pa su neosnovane žalbene tvrdnje tuženika kojima ističe drugačije pravno mišljenje.

10. Nadalje, odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09) propisano je da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Pravilno se stoga prvostupanjski sud u pobijanoj presudi poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a kojom je utvrđeno da je prednik tuženika Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 te odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakonu o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

12. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.

13. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud - prema svom uvjerenju - na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

14. U postupku pred prvostupanjski sudom potpuno i istinito su utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na utvrđenje ništetosti i zahtjev za isplatu, a kako je odlučeno pod toč. I. i II. izreke prvostupanjske presude.

15. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

-da je između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika Slavonske banke d.d. kao kreditora zaključen ugovor o kreditu 20. ožujka 2006.,

-da je prednik tuženika istim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita,

-da je kredit odobren za dogradnju kuće,

-da je tužitelj u tom ugovornom odnosu potrošač,

-da se o odredbama ugovora koje su predmet ovog postupka (čl. 2., 3. i 5.) nije pojedinačno pregovaralo i tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj istih.

16. I u ovoj fazi postupka među strankama je sporno da li su odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) bile jasne, lako razumljive i uočljive, odnosno da li su nepoštene, s obzirom da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost, kao i da li je tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

17. Iako se prvostupanjski sud u toč. 16. obrazloženja pobijane presude pogrešno pozvao na čl. 1011. i čl. 1015. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 48/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) koje se uopće ne odnose na stjecanje bez osnove ili na pravnu osnovu tužbe, ipak je u daljnjem dijelu obrazloženja pravilno primijenio mjerodavne odredbe materijalnog prava i to čl. 1111. ZOO-a u toč. 19. i 21. obrazloženja te čl. 323. st. 1. ZOO-a u toč. 24. obrazloženja pobijane presude.

17.1. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine smatra se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.), a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.).

18. Žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju status tužitelja kao potrošača, koji proizlazi iz samog ugovora o kreditu (tužitelj ga zaključio kao fizička osoba u svrhu dogradnje kuće) i iskaza tužitelja, a tuženik nije dokazao suprotno. Naime, odredbom čl. 3. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koja nije namijenjena zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a prema rezultatima dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj predmetni ugovor sklopio kao fizička osoba, radi dogradnje kuće.

19. U odnosu na tvrdnje tuženika da se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete, već stjecanju bez osnove, valja reći da nastanak štete, kao i obveza naknade ostvarene koristi, posljedice su ništetnosti ugovorne obveze pa se pravila ugovorne odgovornosti trebaju primijeniti kako na štetu koju savjesna strana trpi zbog ništetnosti ugovora, tako i na druge postupke u kojima se zahtijeva vraćanje onoga što je druga strana primila po osnovi ništetnih odredbi ugovora.

20. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko- knjigovodstvene struke pravilno utvrdio razliku preplaćenog iznosa s osnove utvrđenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu uslijed promjene i povećanja tečaja CHF u iznosu od 3.463,41 eura.

21. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je prvostupanjski sud dao valjani zadatak vještaku o načinu izračuna restitucijskog zahtjeva. Pri tome je za napomenuti da je točan navod tuženika da stranke nisu ugovorile kunski kredit, no jedino se primjenom tečaja važećeg na dan isplate kredita tužitelju mogu otkloniti posljedice nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli koje su predmetom ovog postupka.

22. Kako je tuženik dosuđeni iznos primio na temelju nepoštenih, a time i ništetnih odredaba ugovora o kreditu, neosnovano se poziva na poštenje. Odredbe ugovora o kreditu koje su utvrđene ništetnim, ništetne su od početka pa se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem. Stoga je pravilno dosuđena zakonska zatezna kamata od dana stjecanja sukladno čl. 1115. ZOO-a, a ne od dana podnošenja tužbe kako to neosnovano tvrdi tuženik.

23. Tužena banka nije na transparentan način obavijestila tužitelja kao potrošača o riziku promjene vezano za CHF. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o ništetnim ugovornim odredbama pa zbog toga postoji obveza vraćanja preplaćenog iznosa od 3.463,41 eura, utvrđenog financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

24. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 1111. ZOO-a, jer je zbog promjene tečaja na tuženika prešao dio imovine tužitelja, bez pravne osnove. Na taj način potrošač se dovodi u položaj u kojem je bio prije sklapanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe, a koje ga ne obvezuju.

25. Nadalje, neodlučni su žalbeni navodi tuženika da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno, jer je to nedvojbeno, ali ništetnost ugovorenih odredbi utvrđena je ne zbog toga što takve ugovorne odredbe nisu dopuštene, nego što nisu prosječnom potrošaču jasne i razumljive.

26. Neosnovan je i prigovor zastare, jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022- 2 od 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

27. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. srpnja 2021., a presuda u postupku kolektivne zaštite u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna s danom 14. lipnja 2018., to nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima se ističe drugačije pravno mišljenje, jer je u suprotnosti s naprijed navedenim.

28. Ocjenom odlučnih žalbenih navoda, kako je naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio da nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude pod toč. I. i II. izreke te je i materijalno pravo pravilno primijenjeno. Ostale žalbene navode, kao pravno neodlučne, ovaj sud nije posebno obrazlagao.

29. Žalba tuženika je osnovana u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnom trošku pod toč. III. izreke. Naime, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa/23) dosudio tužitelju trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja, koji je trošak bio opravdan, obzirom da je u cijelosti uspio u sporu. Odredbom Tbr. 52. citirane Tarife propisano je da sud primjenjuje onu Tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku, tako da su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojim upire na to da je prvostupanjski sud trebao tužitelju odmjeriti trošak za radnje odvjetnika koje su nastale do stupanja na snagu Tarife/23 prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.).

29.1. Međutim, u odnosu na trošak sudske pristojbe na tužbu, prvostupanjski sud je tužitelju dosudio trošak u iznosu od 53,09 eura, iako iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj platio samo 50% pristojbe na tužbu, radi čega mu je trebalo priznati po stavu ovog suda iznos od 26,54 eura, koliko je tužitelj i platio, jer u vrijeme podnošenja tužbe potrošači nisu bili oslobođeni obveze plaćanja sudskih pristojbi. Tek je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23) izmijenjen čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) tako da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, stoga osnovano žalitelj upire da tužitelju nije trebalo priznati trošak sudske pristojbe na presudu, a koji mu je trošak prvostupanjski sud priznao u iznosu od 53,09 eura.

29.2. Neosnovano tuženik osporava trošak koji je sud priznao tužitelju za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, jer tužitelju ovaj trošak pripada po Tbr. 9. toč. 3. Tarife/23.

29.3. Za napomenuti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj 772/2023-2 od 23. siječnja 2024. u odnosu na pitanje vezano za naknadu troška punomoćnika odvjetnika koji je uredno pristupio na ročište odgovorio: „Stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.“ Takvo je pravno shvaćanje izraženo i u odlukama istog suda broj Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023., Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023., Rev-559/23 od 18. listopada 2023. i dr.. Naime, pravo na naknadu ovog troška je izravno povezano s pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske) te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama, upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja i dostave presude za koju je pravilno da se izvršava upravo na ročištu za objavu presude u smislu odredbe čl. 336. ZPP-a.

30. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. i II. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je u odnosu na odluku o parničnom trošku žalba tuženika osnovana, kako je obrazloženo pod toč. 29.1. ove presude pa je stoga valjalo na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti odluku o trošku pod toč. III. izreke prvostupanjske presude na način da se tuženiku nalaže nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.483,36 eura u roku od 15 dana (dosuđeni troošak 2.562,99 eur umanjen za dio troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura).

31. O trošku žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP- a, jer je tuženik sa žalbom uspio neznatno i to samo u dijelu odluke o trošku pod toč. III. izreke prvostupanjske presude.

Osijek, 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac