Poslovni broj: Usž-3229/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MT iz [adresa], protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Bihačka 1, radi pokretanja postupka po službenoj dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-1783/2023-4 od 23. svibnja 2024. na sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I- 1783/2023-4 od 23. svibnja 2024.
II. Poništava se rješenje tuženika Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, klasa: UP/II-363-04/23-0001/005, ur.broj: 2181-1-10-03/23-0004 od 9. svibnja 2023. i predmet vraća istom tijelu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klase: UP/II-363-04/23-0001/0055, urbroj: 2181/1- 10/03-23-0004 od 9. svibnja 2023. godine kojim je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Grada Omiša, Upravnog odjela za komunalno- stambene djelatnosti, uređenje prostora i zaštitu okoliša, Odsjeka za upravljanje javnim površinama i redarstvo, klase: UP/I-363-01/23-01/01, urbroj: 2181/7-05-01/6-22-14 od 18. siječnja 2023. godine. Navedenim rješenjem nije prihvaćen prijedlog tužitelja za pokretanjem postupka po službenoj dužnosti, obzirom da komunalni redari po njegovoj predstavci nisu utvrdili postojanje razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti.
2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu ističući da ima pravo na život u zdravoj životnoj sredini koje je temeljno ljudsko pravo, pozivajući se na Rezoluciju o prepoznavanju ljudskih prava na čistu, zdravu i održivu životnu sredinu (A/76/N.75) te pravo na zdrav okoliš koje je ustavno pravo i zajamčeno Ustavom RH (Glava III - Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda) prema kojem svatko ima pravo na zdravi život i zdrav okoliš te je svatko dužan u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobito skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi i prirode i ljudskog okoliša. Ističe da je obveza Republike Hrvatske zaštititi pravo na život u zdravoj životnoj sredini. Poziva se na Direktivu 91/676/EEZ o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora temeljem koje je Republika Hrvatska donijela Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva ("Narodne novine", broj: 56/08.), pozivajući se na članak 1. stavak 2. citiranog Pravilnika. Ističe da je Republika Hrvatska 7. srpnja 2022. godine donijela Odluku o određivanju osjetljivih područja ("Narodne novine", broj: 79/22.) te je pod IV. utvrđeno da na Jadranskom vodnom području sva područja određena kao eutropna, područja namijenjena zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju i zaštićena područja prirode čine osjetljivo područje. U prilogu I. faktografski prikaz osjetljivih područja u RH općina Grad Omiš da je u cijelosti sastavni dio jadranskog sliva te se smatra područjem namijenjenim zahvaćanju vode za ljudsku potrošnju i osjetljivim područjem u skladu s člankom IV. Odluke o određivanju osjetljivih područja. Stoga Grad Omiš u cijelosti, a i šire je područje sukladno navedenoj Odluci i predstavlja osjetljivo područje tako da je posljedično tome Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi obvezatan na tom području. Prvostupanjski sud isključuje primjenu odredbe navedenog Pravilnika u dijelu koji se odnosi na spremnike za stajski gnoj koji su obvezujući za ovo područje i propisani člankom 10. stavak 2. Pravilnika. Smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede njegovih prava, ne samo odlaganjem gnoja, već i činjenicom da se rupe u koje se odlaže gnoj nalaze neposredno uz njegovu kuću u kojoj stanuje čime dolazi do narušavanja zdravlja tužitelja i članova njegove obitelji. Predlaže poništiti osporenu presudu i vratiti na ponovni postupak uvažavajući žalbene razloge.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi, iako je dostava poziva uredno iskazana.
4. Žalba je osnovana.
5. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je rješenje prvostupanjskog tijela – komunalnog redara od 18. siječnja 2023. godine doneseno u postupku rješavanja prigovora na obavijest komunalnog redara o nepokretanju upravnog postupka po službenoj dužnosti. Naime, tužitelj je podnio prijavu komunalnom redaru vezano za kršenje odredbi članka 38. i 11. Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Omiša", broj: 7/19. i 1/20., dalje: Odluka) u odnosu na svog susjeda ŠT koji da drži domaće životinje koje se glasaju (pijetao) na način da ometaju tužitelja, paljenja smeća te tehnički neispravnih gnojnica istog. Proizlazi da je tužitelj prethodno obaviješten o provedenom očevidu od strane komunalnog redara podneskom istog od 9. siječnja 2023. godine, na kojeg je podnio prigovor o kojem je odlučeno navedenim prvostupanjskim rješenjem, te komunalni redar nije utvrdio postojanje razloga za takvo pokretanje te je očevidom na terenu utvrđeno da su gnojnice ukopane u zemlju i prekrivene plastičnom ceradom. U trenutku očevida da se nije osjetio nikakav smrad, gusterna da se nalazila na susjednoj katastarskoj čestici te da mjesto [adresa] ima uspostavljenu vodovodnu mrežu i opskrbu čistom vodom.
6. Odlučujući o žalbi tužitelja protiv naprijed navedenog rješenja prvostupanjskog tijela – komunalnog redara tuženik odbija žalbu tužitelja, a prvostupanjski upravni sud odbija tužbeni zahtjev prihvaćajući utvrđenje komunalnog redara uz zaključak da u konkretnom slučaju ne postoji povreda odredbe članka 11. stavak 3. i 38. stavak 3. navedene Odluke, uz obrazloženje da je od strane komunalnog redara utvrđeno da na čestici zemljišta ne postoji otpad, niti nagorene grane maslina, da se zgrarište ne nalazi uz javnu površinu, te da se životinje drži uredno i u predviđenim uvjetima, pri čemu nema neugodnog mirisa. Stoga da nema osnove za pokretanje postupka.
7. Međutim, tužitelj je u svojoj tužbi protiv rješenja tuženika ukazivao na činjenicu da tijekom postupka i u rješenjima upravnih tijela nigdje nije navedeno koliko je udaljena njegova kuća od životinjskih nastambi, koja je udaljenost gnojnica što smatra propustom pri čemu napominje da bi u skladu s Pravilnikom o dobroj poljoprivrednoj praksi ("Narodne novine", broj: 56/08., članak 8. stavak 2.) gnojnice trebale biti vodonepropusne, a što u postupku nije utvrđeno niti se isto navodi u rješenjima. Sud se nije očitovao, a niti tuženik o prigovorima tužitelja u odnosu na odredbu članka 10. stavka 1. i 2. Pravilnika. Nadalje, tužitelj je u prilogu žalbe izjavljene na prvostupanjsko rješenje priložio i fotografije.
8. Obzirom da upravna tijela i prvostupanjski upravni sud nisu s dovoljnom pažnjom pristupili navedenim prigovorima tužitelja u smislu odredbe članka 38. stavak 2. odluke Pravilnika, ovaj Sud nalazi da se za sada ne mogu s uspjehom otkloniti prigovori tužitelja.
9. Naime, odredbom članka 38. stavak 2. odluke propisano je da je izvan područja grada iz stavka 1. tog članka se mogu držati domaće životinje, ali pod uvjetom da njihovo držanje ispunjava higijensko – sanitarne, tehničke i druge propisane uvjete, time da komunalni redar može rješenjem zabraniti držanje domaćih životinja na područjima gdje je to dopušteno, ako se time ometaju okolni stanari, ne provode higijensko – sanitarne, tehničke i druge mjere, šire štetne emisije (neugodan miris) ili narušava izgled naselja.
10. Stoga, imajući u vidu citiranu odredbu odluke (stavak 2. i 3. iste) u ponovnom postupku će tuženik ponovno odlučiti o žalbi tužitelja pri čemu treba posebno imati u vidu stavak 3. članka 38. odluke te neprijeporno utvrditi uvjete pod kojim komunalni redar može rješenjem zabraniti držanje domaćih životinja, ali i odredbu članka 10. stavak 2. Pravilnika i Odluke o određivanju osjetljivih područja, te u tu svrhu pravilno i u potpunosti utvrditi relevantno činjenično stanje za donošenje zakonite odluke.
11. S obzirom da Sud za sada s uspjehom ne može otkloniti prigovore tužitelja, u pravilno utvrđenom i potpuno činjeničnom stanju, te shodno tomu pravilnoj primjeni materijalnog prava, to je na temelju odredbe članka 74. stavak 2. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 25. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
