Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1592/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mari Ostojić, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika Erste & Steiermarkische d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društvu Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-162/2023-35 od 9. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-162/2023-35 od 9. svibnja 2025.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 8. Ugovora o [broj kredita] od 27.11.2006.g. solemniziranog 28.11.2006.g. pred javnim bilježnikom Vesnom Pučar iz Zagreba, pod poslovnim brojem OU-1548/06-1, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, kojom je određeno da je kamata za vrijeme trajanja ugovora o kreditu promjenjiva, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.139,25 EUR/23.652,71 kn sa zateznim kamatama koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30. prosinca 2023. pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim:

- na iznos od 226,62 EUR/1.707,45 kn od 03.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 223,07 EUR/1.680,74 kn od 02.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 218,97EUR/ 1.649,85 kn od 02.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 220,21 EUR/1.659,21 kn od 02.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 222.63 EUR/1.677,40 kn od 02.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 219,63 EUR/1.654,82 kn od 02.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 219,09 EUR/1.650,27 kn od 03.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 221,83 EUR/1.671,41 kn od 03.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 224,00 EUR /1.687,72 kn od 03.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 226,92 EUR/1.709,71 kn od 02.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 225,73 EUR/ 1.700,78 kn od 02.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 231,00 EUR/ 1.740,40 kn od 02.04.2010.g. do isplate

- na iznos od 229,35 EUR/1.728,03 kn od 02.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 230,26 EUR/1.734,92 kn od 02.06.2010.g. do isplate

u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.015,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 09. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. – proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14-Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23., dalje ZPP) s prijedlogom da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška, ili da se ukine i predmet vrti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode i predložio da se žalba kao neosnovana odbije, a njemu dosudi trošak žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog čl. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu, kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po stopi koja je promjenjiva po Odluci tuženika i da se naloži tuženiku isplata iznosa od 3.139,25 eura sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate, kao razlike stečene bez osnove povećanjem kamatne stope.

7. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika 27. studenog 2006. zaključen Ugovor o kreditu kojim je tuženik stavio na raspolaganje kredit u visini od 480.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti kao hipotekarni kredit građana, gotovinski kredit uz hipoteku, nije sporno da je redovna kamata na dan sklapanja ugovora iznosila 8% godišnje, da je u čl. 8. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s važećim odlukama banke, te da je kredit otplaćen.

8. Sporno je među strankama status tužitelja kao potrošača, te time osnov i visina potraživanja.

9. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP), koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

10. Uvidom u Ugovor o kreditu proizlazi iz namjene Ugovora (čl.3.) da se radi o hipotekarnom kreditu građana, gotovinski kredit uz hipoteku, a iz iskaza tužitelja prvostupanjski sud utvrđuje da je cilj i namjera sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio dovršetak unutarnjeg uređenja stambenog objekta kojeg je tužitelj sa svojom obitelji koristio isključivo za stanovanje, te za njegove druge osobne potrebe, a iz iskaza svjedoka TC, zaposlenika tuženika, da je u vrijeme zaključenja kredita banci bilo poznato da predmetni objekt ima stambenu namjenu, te da nema saznanja da bi kasnije došlo do promjene u svrsi korištenja tog objekta.

11. Prigovor tuženika koji ponavlja i u žalbi da tužitelj ne uživa status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP-a je da su sredstva dobivena kreditom utrošena za poboljšanje poslovanja društva Morning glory, čiji je suvlasnik bio tužitelj u trenutku zaključenja ugovora o kreditu i s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim uvidom u materijalnu dokumentaciju, te provedenim financijskim vještačenjem, zaključkom da predmetni Ugovor o kreditu nije sklopljen u svrhu koja je bila namijenjena tužiteljevoj poslovnoj aktivnosti, nego za osobne potrebe vezano za uređenje stambenog objekta koje tužitelj koristi sa svojom obitelji isključivo za stanovanje i dr. potrebe obitelji.

12. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako otplata kredita nije vršena iz povrata pozajmica koje su date iz kreditnih sredstava, već iz povrata pozajmica koje su dane društvu Morning glory iz vlastitih sredstava tužitelja ostvarenih prodajom vlastite imovine (KID ulaganja i prodajom poslovnog udjela društva Porta Petruševac), te stoga činjenica povrata kreditne obveze iz vraćenih pozajmica ne utječe na status tužitelja kao potrošača (čl. 3. ZZP-a), te provedenim dokazima nije utvrđeno da bi se sredstva kredita koristila u poduzetničke svrhe, kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pozivajući se i na stavove iz odluka Suda Europske unije (npr. C-774/19 i C-498/16).

13. Nadalje, odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP-a, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja je u tom dijelu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i u odnosu na u ovom predmetu tuženika, a na koju se tužitelj pozvao u ovom predmetu, utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima, koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika i korisnik kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrditi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno odredbama ZZP-a.

15. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena.

16. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Iz utvrđenja suda saslušanjem tužitelja i zaposlenika tuženika TC proizlazi da tuženik nije pregovarao s tužiteljem o naravi promjene kamatne stope, jer saslušani zaposlenik tuženika koji je bio i osobni bankar tuženika iskazuje da su klijenti sami odlučili koji kredit žele uzeti, da se radi o kreditima koji su unaprijed sastavljeni u banci, da klijentima nisu predočavali parametre promjene kamatne stope.

19. Suprotno žalbenim navodima, valjano prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj, iako suvlasnik trgovačkog društva, ne može imati ekonomska i pravna znanja o parametrima promjene kamata bez potpunih i transparentnih informacija banke, da bi tužitelj mogao spoznati sve posljedice ugovaranja o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke

20. Stoga, polazeći od utvrđenog u ovom postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćne presude u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika je nerazumljiva i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

21. Kako se radi o utvrđenju samo djelomično ništetnosti odredbi Ugovora u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a to suprotno žalbenim navodima u preostalom dijelu predmetni ugovor je na snazi s početnom ugovorenom kamatom u visini od 8%.

22. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovornu kamatnu stopu od 8% godišnje postoji razlika u ukupnom iznosu od 3,139,25 eura, a koju je vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima, a s kojim nalazom je tužitelj uskladio svoj tužbeni zahtjev.

23. Stoga je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava (u toč. II. izreke pobijane presude) naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.139,25 eura na ime razlike do koje je došlo zbog promjene kamate stope, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svakomjesečno preplaćeni iznos od dana plaćanja do isplate (čl. 322. st. 1., čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05, 48/08, 29/18. – dalje ZOO).

24. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

25. I odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a.

26. Slijedom izloženog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

27. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu, jer ta radnja nije bila potrebna u predmetnoj parnici (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 25. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš