Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1244/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene Raiffeisenbank Austrija d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupane po Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj P-355/2021-19 od 14. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o j e

Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Karlovcu, broj P-355/2021-19 od 14. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austrija d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati, na ime preplaćenog tečaja u CHF, iznos od 1.464,03 EUR sa zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- 1,11 EUR od 03.11.2008. pa do isplate

- 3,92 EUR od 29.12.2008. pa do isplate

- 5,94 EUR od 28.01.2009. pa do isplate

- 6,86 EUR od 27.02.2009. pa do isplate

- 4,34 EUR od 25.03.2009. pa do isplate

- 4,82 EUR od 07.05.2009. pa do isplate

- 0,97 EUR od 28.05.2009. pa do isplate

- 0,38 EUR od 04.09.2009. pa do isplate

- 0,25 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

- 1,58 EUR od 27.11.2009. pa do isplate

- 3,85 EUR od 21.12.2009. pa do isplate

- 7,08 EUR od 03.02.2010. pa do isplate

- 6,34 EUR od 23.02.2010. pa do isplate

- 10,73 EUR od 25.03.2010. pa do isplate

- 9,9 EUR od 03.05.2010. pa do isplate

- 11,52 EUR od 27.05.2010. pa do isplate

- 25,14 EUR od 28.06.2010. pa do isplate

- 0,44 EUR od 29.07.2010. pa do isplate

- 22,68 EUR od 29.07.2010. pa do isplate

- 31,52 EUR od 02.09.2010. pa do isplate

- 28,47 EUR od 01.10.2010. pa do isplate

- 23,56 EUR od 27.10.2010. pa do isplate

- 33,92 EUR od 01.12.2010. pa do isplate

- 47,1 EUR od 10.12.2010. pa do isplate

- 37,77 EUR od 31.01.2011. pa do isplate

- 41,04 EUR od 23.02.2011. pa do isplate

- 36,88 EUR od 24.03.2011. pa do isplate

- 37,62 EUR od 02.05.2011. pa do isplate

- 55,3 EUR od 18.05.2011. pa do isplate

- 57,02 EUR od 30.06.2011. pa do isplate

- 71,78 EUR od 30.07.2011. pa do isplate

- 64,2 EUR od 05.09.2011. pa do isplate

- 55,89 EUR od 30.09.2011. pa do isplate

- 55,00 EUR od 28.10.2011. pa do isplate

- 54,36 EUR od 05.12.2011. pa do isplate

- 58,33 EUR od 29.12.2011. pa do isplate

- 61,78 EUR od 02.02.2012. pa do isplate

- 62,24 EUR od 28.02.2012. pa do isplate

- 59,85 EUR od 29.03.2012. pa do isplate

- 61,46 EUR od 02.05.2012. pa do isplate

- 62,57 EUR od 01.06.2012. pa do isplate

- 60,71 EUR od 05.07.2012. pa do isplate

- 61,2 EUR od 30.07.2012. pa do isplate

- 59,81 EUR od 05.09.2012. pa do isplate

- 56,8 EUR od 02.10.2012. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austrija d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.958,35 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2025. do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

i r i j e š i o j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva izvršena u podnesku od 20. siječnja 2023."

2. Ovu presudu i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška i troška žalbe ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog čl. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Neosnovano se u žalbi tuženika navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja zbog ništetnosti dijela ugovora o kreditu kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, na isplatu utuženog iznosa s osnova razlike anuiteta radi promjene tečaja CHF u iznosu od 1.464,03 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog naznačenog iznosa pa do isplate.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 31. kolovoza 2005. sklopljen Ugovor o kreditu, da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit za kupovinu vozila u visini od 22.405,00 CHF, te da je ugovorena otplata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF, te da je kredit otplaćen.

9. Sporna je osnova i visina potraživanja.

10. Odredbom čl. 81. st. 1., 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

12. Dakle, u provedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđeno je da tuženici u tom kolektivnom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

13. Nadalje, iz iskaza tužitelja prvostupanjski sud utvrđuje da se tužitelj radi kupnje automobila obratio tuženiku radi sklapanja Ugovora o kreditu, da mu je ponuđen unaprijed pripremljen ugovor u CHF, da mu nisu objašnjene posljedice i rizik takve ugovorne odredbe, da je automobil kupljen za osobne potrebe, te je utvrđeno da je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka za koji je tvrdio da je sudjelovao u sklapanju predmetnog Ugovora.

14. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, dalje ZZP/07) u čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Polazeći od utvrđenog u postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

17. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene (rasta tečaja CHF) u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u ukupnom iznosu od 1.464,03 eura, koje je iznose vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima, a tužitelj uskladio svoj tužbeni zahtjev s nalazom vještaka.

18. Stoga je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava naložio tuženiku da isplati tužitelju zbog promjene tečaja CHF iznos od 1.464,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća iznosa pa do isplate (čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05, 48/08, 29/18. – dalje ZOO).

19. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem, i u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, a ne kako to smatra tuženik da zatezna kamata teče od dana kada je preinaka izvršena.

20. Istaknuti prigovor zastare novčanog potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 19. svibnja 2021. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 225. ZOO-a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

21. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a) ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli time isključene od ispitivanja poštenosti prema odredbi čl. 84. ZZP-a jer se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, te pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive vijeća 90/13 EEZ u posebnim parnicama (čl. 502.c ZPP-a).

22. Žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju status korisnika kredita kao potrošača prema odredbi čl. 3. ZZP-a, koji proizlazi iz ugovora o kreditu da se radi o fizičkoj osobi i namjeni kredita za kupnja motornog vozila prema iskazu tužiteljice za vlastite potrebe, a tuženik ne dokazuje suprotno.

23. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor mjesne nenadležnosti pobijanim rješenjem (toč. I. izreke), jer prema utvrđenju suda i stanju spisa proizlazi da je Ugovor sastavljen u podružnici tuženika u Karlovcu, pa se može smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice koja je Ugovor sklopila, te je u smislu odredbe čl. 59. ZPP-a pored suda mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica, jer poslovnu jedinicu izvan sjedišta pravne osobe treba široko tumačiti da obuhvaća svaku podružnicu, poslovnicu ili filijalu trgovca (Odluka VSRH br. Gr 1266/20-2).

24. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), te tuženik neosnovano osporava priznat trošak za pristup na ročište za objavu presude, jer se radi o potrebnom trošku za poduzetu parničnu radnju od strane punomoćnika tužitelja, sukladno odredbi čl. 335. ZPP-a, u vezi s Tbr. 9/3 Tarife.

25. Zbog izloženog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, te pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 25. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš