REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4122/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Fiber d.o.o., OIB 89956598516, Umag, Radnička ulica 12, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Belušić, odvjetnik u Bujama, protiv tuženika VŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Bujić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Crvenog križa 22, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2421/2023-3 od 19. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama poslovni broj Povrv-253/2021-66 od 3. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje, se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na 2. i 3. postavljeno pravno pitanje i povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2421/2023-3 od 19. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama poslovni broj Povrv-253/2021-66 od 3. svibnja 2023. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužitelj je postavio tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Može li se ugovor o građenju koji nije zaključen u pisanom obliku, protivno članku 620. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011) smatrati valjanim, sukladno članku 294. istog Zakona, ako je izvođač izveo samo dio radova, dakle ispunio svoju ugovornu obvezu samo u dijelu, a naručitelj nije ništa platio izvođaču, dakle nije ispunio svoju obvezu niti u jednom dijelu?
2. Može li se „preuzimanje radova“ od strane naručitelja smatrati ispunjenjem pretežnog dijela njegove obveze iz ugovora o građenju u smislu članka 620. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011)?
3. Može li izvođač kao vjerovnik iz ugovora o građenju, u slučaju kada nije ugovoren trenutak dospijeća obveze plaćanja radova, izdavanjem računa proizvoljno odrediti dospijeće tražbine ili dospijeće obveze isplate cijene radova nastupa po izvršenju tih radova?".
2. Tuženik smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Predmet spora je isplata za izvršene građevinske radove na temelju ugovora o građenju u usmenom obliku.
5. Tuženik je razlog važnosti naznačio samo u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje (odluka Rev-254/10).
6. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih i njegovoj primjeni jer činjenične tvrdnje u ovom postavljenom pravnom pitanju ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova. Naime, nižestupanjski sudovi svoju odluku temelje na utvrđenju da je ugovorna obveza izvršena u pretežitom dijelu, a zbog čega ne stoji u pitanju iznesena tvrdnja da je tužitelj ispunio svoju obvezu samo djelomično, a da tuženik svoju obvezu nije ispunio niti u jednom dijelu.
7. S obzirom da prvo postavljeno pravno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Tuženik u odnosu na drugo i treće postavljeno pravno pitanje nije jasno naznačio razloge važnosti ovih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP u odnosu na ova pravna pitanja odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
9. Tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, jer iz sadržaja dokumentacije koja prileži prijedlogu za dopuštenje revizije ne proizlazi da je drugostupanjski sud propustio se očitovati na bilo koje odlučne žalbene navode, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
