Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1800/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iva Zlatić, odvjetnica iz Karlovca, protiv tuženika HT – Hrvatske telekomunikacije d.d., Savska cesta 32, Zagreb, OIB 81793146560, koga zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i parteri d.o.o. iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-204/2022-14 od 11. travnja 2025., 25. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-204/2022-14 od 11. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I.I. Utvrđuje se da ovrha provedena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika HT temeljem Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Stjepana Šaškora, broj Ovrv- 263/2008 od 08.02.2008.g., za iznos od 1.775,49 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.02.2007.g na iznos od 515,92 kuna, kamatom od 22.03.2007.g. na iznos od 776,69 kuna, kamatom tekućom od 24.04.2007.g. na iznos od 351,77 kuna, kamatom tekućom od 23.05.2007.g. na iznos od 116,71 kuna i troškove ovrhe u iznosu od 475,80 kuna sa kamatom tekućom od 08.02.2008.g., nije dopuštena.
I.II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.721,06 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,49 % godišnje odnosno u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 8 dana.
I.III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove prouzročene ovim postupkom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,49 % godišnje odnosno u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 8 dana."
II. Tužitelj je dužan u roku 15 dana platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 475,39 eura i pripadajuće zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka do isplate, a sve sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91 do 114/22)."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili istu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova žalbe tužitelju.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena ovrha radi naplate novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja, a koja je ovrha provedena na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora broj Ovrv-263/2008 od 8. veljače 2008.
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istog Zakona, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio takve povrede odredaba parničnog postupka.
7. Suprotno navodima žalitelja, nije počinjena ni bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda je jasna i razumljiva te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni dokazima provedenim u postupku, odnosno podacima Financijske agencije na koje sadržajno upire žalitelj, tako da se može ispitati.
8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koji žalitelj obrazlaže time da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu da li je sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje ZOO) nastupila zastara naplate potraživanja tuženika na temelju rješenja o ovrsi od 8. veljače 2008.
9. Polazeći od utvrđenja:
- da je javni bilježnik Stjepan Šaškor 8. veljače 2008. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-263/07 (pravomoćno i ovršno 26. svibnja 2008.), kojim je naloženo ovršeniku (ovdje tužitelju) da u roku od 8 dana od dostave istog namiri tražbinu ovrhovoditelja (ovdje tuženika) u iznosu od 1.775,49 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni novčani iznos, zajedno s odmjerenim troškovima (475,80 kn), a koje rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je dostavljeno na provedbu Financijskog agenciji 17. siječnja 2022.,
- da iz obavijesti Financijske agencije ovrhovoditelju od 3. listopada 2011. (list 32 spisa) o vraćanju osnove za plaćanje proizlazi da je ovrhovoditelju vraćeno rješenje o ovrsi broj Ovrv-263/08 iz razloga što „za upis OIB u Jedinstvenom registru računa nema podataka o transakcijskim računima niti o računima novčanih sredstava građanina“,
- da je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) ponovno 13. kolovoza 2012. podnio zahtjev radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi broj Ovrv-263/2008, koji je zaprimljen u Financijskoj agenciji, Regionalni centar Osijek, 14. kolovoza 2012. (list 33 spisa),
- da iz obavijesti Financijske agencije ovrhovoditelju od 14. kolovoza 2012. (list 34 spisa) o vraćanju osnove za plaćanje proizlazi da je ovrhovoditelju vraćeno rješenje o ovrsi broj Ovrv-263/08 iz razloga što: „za upis OIB u Jedinstvenom registru računa nema podataka o transakcijskim računima niti o računima novčanih sredstava građanina“,
- da je identično rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Šaškora broj Ovrv-263/2008 dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji 17. siječnja 2022. (list 13-14 spisa), radi ovrhe na cjelokupnoj imovini koja pripada ovršeniku (ovdje tužitelju),
prvostupanjski sud je zaključio da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, na temelju naprijed navedene ovršne isprave (rješenja o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Šaškora od 8. veljače 2008. poslovni broj Ovrv-263/08, koje je postalo pravomoćno i ovršno 26. svibnja 2008.) u više navrata Financijskoj agenciji podnosio zahtjev za izravnu naplatu, radi naplate svoje tražbine, jer je prva dva puta naplata ostala bezuspješna (Financijska agencija još 2011. godine vratila osnovu za plaćanje, jer nije bilo podataka o transakcijskim računima i računima novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika s kojih bi se tuženik kao ovrhovoditelj mogao namiriti, a potom je provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika zatražena i u kolovozu 2012.), dakle podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu prekinut je tijek zastarnog roka u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te je zastarni rok od 10 godina počeo ponovno teći nakon podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 14. kolovoza 2012..
10. Kako je ponovni zahtjev za izravnu naplatu na temelju iste ovršne isprave podnesen Financijskoj agenciji 17. siječnja 2022., suprotno navodima žalitelja, i po stavu ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja tuženika kao ovrhovoditelja.
11. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo.
11.1 Odredbom čl. 214 st. 2. ZOO-a, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.
11.2. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO-a).
11.3. Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja Zakon inače predviđa kraći rok zastare (čl. 233 st. 1 ZOO).
11.4. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine.
11.5. U skladu s odredbom čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dok je u st. 3. istog članka propisano da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
12. Slijedom citiranih zakonskih odredbi, imajući u vidu da je ovrha određena na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u odnosu na glavnicu duga i utvrđene troškove postupka tim rješenjem primjenjuje rok zastare od deset godina, a sukladno odredbi čl. 233. st. 1. ZOO-a.
13. Za napomenuti je da žalbeni navodi tužitelja glede podneska Financijske agencije od 21. svibnja 2024., iz kojeg proizlazi da u očevidniku Financijske agencije nisu imali zaprimljene niti evidentirane osnove Ovrv-236/2008 (koji je podatak pribavljen na prijedlog tužitelja) nisu relevantni za ovaj predmet, jer se ne radi o istoj osnovi, budući je predmet ovog postupka osnova Ovrv-263/2008.
14. U odnosu na odluku o troškovima postupka tužitelj nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a, prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.
15. Slijedom navedenog, budući da su žalbeni navodi ocijenjeni kao neosnovani, valjalo je žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 25. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Banac
