Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1684/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Štefičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupan po odvjetnicima iz od FU iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-1251/2023-23 od 12. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovna i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-

1251/2023-23 od 12. svibnja 2025.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu ( toč. II., III., IV., V., VII. i IX. izreke).

b) preinačava u toč. I. izreke kojim se utvrđuje ništetnim odredba iz toč. 1. Ugovora o kreditu kojim se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se ništetnim odredba o valutnoj klauzuli navedena u čl.1. [broj], od 27.6.2006., sklopljenog između tuženika i tužitelja

II Utvrđuje se ništetnom odredba o načinu otplate kredita sadržana u čl.7. [broj], od 27.6.2006., sklopljenog između tuženika i tužitelja.

III Nalaže se tuženiku da temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli [broj], od 27.6.2006., sklopljenog između tuženika i tužitelja, isplati tužitelju iznos od 2.514,38 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-7,57 eur od 4.11.2008. pa do isplate

-12,46 eur od 5.1.2009. pa do isplate

-12,80 eur od 31.1.2009. pa do isplate

-17,00 eur od 10.3.2009. pa do isplate

-11,80 eur od 1.4.2009. pa do isplate

-9,70 eur od 15.5.2009. pa do isplate

-8,97 eur od 3.6.2009. pa do isplate

-5,39 eur od 1.7.2009. pa do isplate

-6,26 eur od 31.7.2009. pa do isplate

-6,12 eur od 2.11.2009. pa do isplate

-7,70 eur od 18.11.2009. pa do isplate

-8,83 eur od 1.12.2009. pa do isplate

-11,07 eur od 7.1.2010. pa do isplate

-13,20 eur od 3.2.2010. pa do isplate

-13,17 eur od 3.3.2010. pa do isplate

-17,03 eur od 20.4.2010. pa do isplate

-17,31 eur 5.5.2010. pa do isplate

-19,51 eur od 2.6.2010. pa do isplate

-29,79 eur od 12.7.2010. pa do isplate

-25,55 eur od 4.8.2010. pa do isplate

-39,33 eur od 2.9.2010. pa do isplate

-34,59 eur od 5.10.2010. pa do isplate

-29,81 eur od 2.11.2010. pa do isplate

-40,45 eur od 6.12.2010. pa do isplate

-51,25 eur od 3.1.2011. pa do isplate

-45,75 eur od 2.3.2011. pa do isplate

-40,26 eur od 6.4.2011. pa do isplate

-55,24 eur od 24.5.2011. pa do isplate

-75,83 eur od 1.8.2011. pa do isplate

-76,92 eur od 2.9.2011. pa do isplate

-60,74 eur od 3.10.2011. pa do isplate

-58,26 eur od 11.11.2011. pa do isplate

-58,10 eur od 11.11.2011. pa do isplate

-57,54 eur od 14.12.2011. pa do isplate

-62,37 eur od 9.1.2012. pa do isplate

-65,64 eur od 21.2.2012. pa do isplate

-64,36 eur od 20.3.2012. pa do isplate

-63,66 eur od 16.4.2012. pa do isplate

-66,53 eur od 22.5.2011. pa do isplate

-66,32 eur od 19.6.2012. pa do isplate

-63,56 eur od 6.9.2012. pa do isplate

-57,34 eur od 19.6.2013. pa do isplate

-448,87 eur od 19.6.2013. pa do isplate i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV Utvrđuje se ništetnim odredba o troškovima i naknadama Usluga kreditora navedena u čl.3. [broj], od 27.6.2006., sklopljenog između tuženika i tužitelja.

V Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju MU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem ništetne odredbe o troškovima i naknadama obrade temeljem neosnovano naplaćene Ulazne naknade, određene čl.3. [broj], od 27.6.2006., sklopljenog između tuženika i tužitelja isplati iznos od 405,30 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 10.11.2006., to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

VI O d b i j a s e tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se ništetnim Ugovor o [broj kredita], od 27.10.2006. godine, sklopljenog između tuženika i tužitelja Utvrđuje se ništetnim odredba o Prijenos prava vlasništva na vozilu u čl.8. [broj], od 27.6.2006., sklopljenog između tuženika i tužitelja. Utvrđuje se ništetnim odredba Ovršna klauzula, u čl.11. Ugovora br.: 320-50- 3748509 od 27.6.2006., sklopljenog između tuženika i tužitelja."

VII Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju MU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.515,45 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 12. svibnja 2025. do isplate, u roku 15 dana. 4 Poslovni broj: P-1251/2023-23

VIII Nalaže se tužitelju MU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 €, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 12. svibnja 2025. do isplate, u roku 15 dana.

IX O d b i j a s e tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška povrh dosuđenih 250,00 €, kao neosnovanim."

2. Ovu presudu u toč. I., II., III., IV., V., VII. i IX. pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška i trošak žalbe ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Neosnovano se u žalbi navodi da je presuda u pobijanom dijelu utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor za kupnju vozila u kojem su glavnica i povrat obveze vezane uz švicarski franak, kao i ništetnost odredbi o troškovima i naknadama usluga kreditora, te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.514,38 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s osnove razlike anuiteta radi promjene tečaja CHF, te iznosa od 405,30 eura s osnova neosnovano naplaćene tzv. ulazne naknade s pripadajućom zateznom kamatom.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika 27. listopada 2006. zaključen Ugovor o kreditu, da je tuženik tim Ugovorom ( čl. 1.) odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u visini od 19.988,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnju vozila, da je otplata kredita vezana uz tečaj CHF, kao i da je kredit otplaćen.

9. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom čl. 81. st. 1. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

12. Dakle, u provedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđeno je da tuženici u tom kolektivnom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

13. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, dalje ZZP/07) u čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Nadalje, iz utvrđenja suda saslušanjem tužitelja proizlazi da tuženik nije pregovarao s tužiteljem o primjeni valutne klauzule vezano za CHF, niti su mu objašnjene posljedice i rizik takve ugovorne odredbe, kao i da je tuženik imao pripremljen ugovor o kreditu koji je sadržavao sporne odredbe o naknadi za obradu kredita, o kojoj nisu pregovarali, te je tu naknadu morao platiti.

16. Polazeći od utvrđenog u postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da predmetni Ugovor o kreditu u dijelu u kojoj je ugovorena otplata kredita vezana uz valutnu klauzulu za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljiva i nepoštena i kao takve ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a (dio točke I. izreke).

17. Međutim, ugovorna odredba (dio čl. 1. Ugovora) kojom je određena visina kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju Banke na dan korištenja kredita, a koji iznos je tuženik isplatio tužitelju u kunama, nije ništetna, a niti to proizlazi iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, to je valjalo žalbu tuženika djelomično uvažiti i u tom dijelu ( toč. I. izreke) preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornim odredbama ugovora, naknadi za obradu kredita, da je navedena odredba bila unaprijed formulirane i da je bila dio tipskog ugovora, a da tuženik nije mogao pregovarati o spornoj odredbi, niti je imao utjecaj na njezin sadržaj, te je u smislu odredbe čl. 81. st. 1. u vezi s čl. 87. st. 1. ZZP-a kao takva nepoštena i ništetna.

19. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene (rasta) tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u iznosu od 2.514,38 eura, a zbog neosnovano naplaćene naknade za obradu kredita postoji iznos od 405,30 eura koje je iznose vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima, a tužitelj uskladio svoj tužbeni zahtjev s nalazom vještaka.

20. Prvostupanjski sud stoga uz pravilnu primjenu materijalnog prava u pobijanoj presudi nalaže tuženiku isplatu tužitelju iznosa od 2.514,38 eura s osnova razlike u tečaju, te iznosa od 405,30 eura s osnova naplaćene naknade za obradu kredita, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća iznosa pa do isplate (čl. 323. st. 1., te čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., – dalje ZOO).

21. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

22. Istaknuti prigovor zastare novčanog potraživanja u odnosu na valutnu klauzulu s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 26. kolovoza 2023. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 225. ZOO-a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

23. Nije osnovan ni istaknuti prigovor zastare na novčano potraživanje s osnova naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita, jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (sukladno pravnom shvaćanju zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

24. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a), ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli time isključene od ispitivanja poštenosti prema odredbi čl. 84. ZZP-a, jer se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, te pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive vijeća 90/13 EEZ u posebnim parnicama (čl. 502.c ZPP-a).

25. Nadalje, neosnovano se tuženik poziva na odredbu čl. 85. ZZP-a da se radi o jasnim, lako razumljivim i lako uočljivim odredbama za naknadu obrade kredita, jer je po mišljenju ovog suda iako se radi o jasnoj odredbi ona nije razumljiva potrošaču, a tuženik ne dokazuje da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama u nastalim troškovima.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, a tuženik istu samo paušalno osporava ne navodeći razloge pobijanja.

27. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe, jer je s izjavljenom žalbom uspio u neznatnom dijelu, a djelomičnim uvažavanjem žalbe nije bitno promijenjen odnos uspjeha stranaka u parnici.

28. Zbog izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke temeljem odredbe čl. 368. st. 1., te čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

29. U nepobijanom, odbijajućem dijelu (toč. VI. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 25. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte