Poslovni broj: Usž-2924/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Mario Šarušić, odvjetnik iz Zagreba, Baštijanova 2a, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi odgode izvršenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3280/2023-9 od 8. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3280/2023-9 od 8. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 30. prosinca 2022. i rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb od 26. kolovoza 2022. za određivanje odgode izvršenja rješenja o ovrsi istog Područnog carinskog ureda od 27. srpnja 2022., kao neosnovan te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnome ponavlja sve tužbene navode. Žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga, zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Ponovno ističe da bi mu izvršenjem prisilne naplate carinskog duga nastupila teško popravljiva šteta. Smatra obrazloženje paušalnim te smatra da je dokazao da bi mu izvršenjem prisilne naplate carinskog duga nastupila teško popravljiva šteta. Predlaže da Sud poništi presudu prvostupanjskog suda te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar, odnosno da poništi presudu te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost osporene presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Iz podataka spisa kao i obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kao i činjenice koje je sam utvrdio (članak 33. stavak 2. ZUS-a).

7. Prije svega valja reći da, prema ocjeni ovoga Suda, nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora ne primjeni ili nepravilno primjeni odredbe ZUS-a, a to utječe na donošenje zakonite i pravilne odluke (članak 66. stavak 2. ZUS-a), dok u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije postupao na način koji bi utjecao na donošenje zakonite odluke. Sud se u pobijanoj presudi očitovao o ključnim navodima tužitelja ne ponavljajući pri tome doslovne razloge koje su već navela javnopravna tijela. Takvim postupanjem suda, prema ocjeni ovoga Suda, nije dovedeno u pitanje ostvarenje ustavnog prava na pošteno suđenje. Tužitelj je u konkretnom slučaju upoznat s razlozima na kojima je utemeljena odluka u mjeri koja odgovara okolnostima ovog slučaja. Dakle, opseg obrazloženja pobijane presude i relevantnost iznesenih razloga otklanjaju svaku sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke. U konkretnom slučaju valja istaći da je predmet ovog spora ocjena zakonitosti odluke carinskih tijela koje su donijete u postupku pokrenutom po prijedlogu tužitelja trošarinskog obveznika za odgodom izvršenja rješenja o ovrsi Carinske uprave, Područnog carinskog ureda od 27. srpnja 2022. Tim je rješenjem određena ovrha radi prisilne naplate trošarine u iznosu od 10.067.590,00 kn temelju ovršne isprave poreznog rješenja istog Područnog carinskog ureda od 3. ožujka 2022. Nije sporno niti među strankama da je rješenje o obvezi plaćanja trošarine u navedenom iznosu postalo izvršno, već je sporno jesu li u konkretnom predmetu ispunjene pretpostavke za odgodom izvršenja navedenog rješenja o utvrđenju trošarine.

8. Odredbom članka 140. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUP) propisano je da, na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo, koje je donijelo rješenje, može odgoditi izvršenje i ako je to nužno produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke u upravnoj stvari, ako nije drugačije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu. Dakle, pretpostavke da bi se donijelo rješenje o odgodi izvršenja jesu da bi izvršenjem pojedinačne odluke stranci bila nanesena teško popravljiva šteta i da takva odgoda nije protivna javnom interesu. Nije sporno da je tužitelju nastala obveza plaćanja trošarine u iznosu od 10.067.599,00 kn s kamatama u iznosu od 445.213,66 kn od dana dospijeća naplate do donošenja rješenja i daljnje kamate do dana isplate. Isto tako, nije sporno da je odlučeno da će ako se traženi iznos ne uplati u određenom roku biti donijeto rješenje o oduzimanju i prodaji vučnog vozila i priključnog vozila u cilju namirenja duga s osnova trošarine te da žalba nema suspenzivni učinak. Međutim, iako je jasno da će prisilnim izvršenjem konkretne obveze tužitelju nastati određena šteta, navedeno ne podrazumijeva nastanak teško popravljive štete, a niti je on to tijekom postupka učinio vjerojatnim. Stoga, prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom predmetu nisu bile ispunjene kumulativno propisane pretpostavke iz članka 140. stavka 1. ZUP-a za odgodom izvršenja. Pri tome ocjena tužitelja vezana za nezakonitost odluke kojom je utvrđena trošarina ne utječe na ocjenu zakonitosti osporene odluke. Prema ocjeni ovoga Suda osporena odluka te osporena presuda sadrže sve razloge vezane za ocjenu i prigovore tužitelja.

9. Slijedom svega navedenog, prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, a osobito jer se u bitnom radi o prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s tim zaključkom suglasan je i ovaj Sud.

10. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan