Poslovni broj: Usž-1981/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Magnum Opatija d.o.o., Opatija, Trg Vladimira Gortana 2/1, kojeg zastupa Krešimir Lipovšćak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lipovšćak i partneri d.o.o., Zagreb, Petra Hektorovića 2, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-911/2022-15 od 17. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-911/2022-15 od 17. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika od 20. lipnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka od 17. ožujka 2021. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
Rješenjem tuženika je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelju utvrđen manje obračunat porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnome ponavlja tužbene navode, iznosi kronologiju postupka. Navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je obveza tužitelja prestala. Ističe da je tužitelj priznao dugovanje. Obrazlaže zašto smatra da je zapisnik vjerodostojna isprava. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da obveze tužitelja ne postoje zbog toga što cijeli zapisnik u kojem je priznata obveza se ne uzima kao vjerodostojna knjigovodstvena isprava. Smatra da sud paušalno zaključuje da se radi o ispravi koja je sastavljena naknadno samo u svrhu opravdanja nepravilnih knjiženja. Obrazlaže, kao i u tužbi, da je prvostupanjski sud pogrešno ugovor o upravljanju hotelima ocijenio nevjerodostojnim aranžmanom. Isto tako, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno potvrdio obvezu iz protuzakonito provedenog poreznog nadzora na ime rezervacije za započete sudske sporove. Navodi da protivno stavu prvostupanjskog suda predmetne rezervacije po prirodi stvari mogu imati utjecaj samo na poreznu osnovicu iz 2016. godine, jer je tada postupak na koji se rezervacija odnosi, započeo, a rezervacija izvršena, a ne i za 2017. godinu. Nadalje, sukladno odredbi članka 120. Općeg poreznog zakona, obavijest o poreznom nadzoru obvezno sadrži razdoblje koje je predmet poreznog nadzora. Dakle, porezni nadzor obuhvaća vremenski točno određeno razdoblje koje je u slučaju tužitelja bila 2017. godina. Predmet poreznog nadzora nisu bile i neke druge godine, što jasno proizlazi iz obavijesti o poreznom nadzoru. Iz navedenog proizlazi da je porezno tijelo, preispitujući rezervaciju iz 2016. godine, povrijedilo i odredbe Općeg poreznog zakona. Predlaže da Visoki upravni sud poništi pobijanu presudu i svojom presudom riješi upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev.
3. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (članak 33. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima – "Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.
– dalje u tekstu: ZUS).
6. Iz zapisnika o provedenom poreznom nadzoru od 9. veljače 2020. proizlazi da su tužitelj kao najmoprimac odnosno zakupoprimac i trgovačko društvo Magnum Global d.o.o. kao najmodavac (zakupodavac) 18. travnja 2005. zaključili dva ugovora o najmu (zakupu) predmetom kojih su bili hoteli Bristol i Astoria u Opatiji, da su tužitelj i trgovačko društvo Magnum Global d.o.o. povezane osobe (isti članovi, direktori), u smislu odredbe članka 49. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., - dalje: OPZ). Nadalje, proizlazi da su predmetni ugovori raskinuti temeljem Sporazuma o raskidu ugovora o zakupu hotela Bristol i Astoria od 1. ožujka 2017. Navedeni Sporazum o raskidu potpisali su u ime zakupodavca direktor GN, koji je u to vrijeme bio i direktor tužitelja. Nadalje, da u članku 3. Sporazuma ugovorne stranke sukladno utvrđuju da nastupom raskida ugovora prestaju međusobna prava i obveze te da nemaju nikakvih međusobnih potraživanja s osnova ugovora o zakupu, da tužitelj nije uredno podmirivao svoje obveze koje proizlaze iz ugovornog odnosa sa povezanim društvom te da je po toj osnovi u svojim poslovnim knjigama na dan 31. prosinca 2017. imao evidentirane obveze u iznosu od 47.917.692,97 kn, da zakupodavac nije pozvao tužitelja na podmirenje obveze te nije raskinuo ugovor o zakupu zbog neplaćanja zakupnine te nije pokrenuo postupak pred nadležnim tijelom u svrhu naplate dospjelih potraživanja po osnovi zakupnine. Što se tiče troškova po računima koji su tužitelju ispostavljeni za usluge obavljene temeljem ugovora o upravljanju hotelima zaključenog 1. travnja 2016. s trgovačkim društvom OHM d.o.o., u tijeku nadzora utvrđeno je da je društvo tužitelja imalo svoj menadžment, odgovorne osobe, infrastrukturu i zaposlenika za obavljanje djelatnosti, da su odgovorne osobe društva OHM d.o.o. u to vrijeme bili GNS, kao član uprave i EN kao prokurist, da niti jedan član društva niti zaposlenik tvrtke OHM d.o.o. nije u sudskom registru bio evidentiran kao osoba koja zastupa društvo tužitelja odnosno koja isključivo upravlja poslovanjem, da ne postoje dokazi o tome tko je od zaposlenika društva OHM d.o.o. i na koji način pružao usluge tužitelju. Vezano za uvećanje porezne osnovice za nepriznatu rezervaciju za troškove po započetim sudskim sporovima i zapisnika proizlazi da se navedeni novčani iznos odnosi na novčane kazne, da je tužitelj knjižio trošak rezervacije po toj osnovi tek nakon što je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured u Rijeci provelo inspekcijski nadzor u kojem su utvrđene povrede propisa iz područja radnih odnosa za dvije djelatnosti, da je po okončanju tog postupka nadzora inspektor rada obavijestio tužitelja o namjeri pokretanja prekršajnog postupka odnosno podizanja optužnog prijedloga te da postoji mogućnost izricanja novčane kazne u ukupnom iznosu od 841.000,00 kn, baš iznos, koji je rezerviran za troškove po započetim sudskim sporovima. Do okončanja postupka poreznog nadzora tužitelj nije zaprimio optužni prijedlog niti drugu odluku o kazni.
7. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je utvrđeno činjenično stanje i pravilno je primijenjeno materijalno pravo. Stoga je prvostupanjski sud zakonito ocijenio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
8. Slijedom navedenog, ovaj Sud nije našao osnovanim žalbene prigovore tužitelja kojim osporava utvrđenje poreznog tijela vezanog za osporeni rashod po osnovi obveza za neplaćenu zakupninu. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio, a imajući u vidu, prije svega, odnos povezanosti koji postoji između stranaka ugovornog odnosa (zakupa), zatim postupanja samih stranaka tijekom tog odnosa i to kako u vidu neplaćanja obveza dospjelih iznosa zakupnine od strane tužitelja s jedne strane te nepoduzimanje ikakvih radnji u svrhu naplate istih od strane zakupodavca s druge strane te konačno i sam sadržaj Sporazuma kojim se raskidaju svi ugovorni odnosi, a u kojem je izričito navedeno da stranke nemaju nikakvih međusobnih potraživanja s osnova ugovora o zakupu, da su pravilno porezna tijela zaključila, kako to navodi prvostupanjski sud, da je tužiteljeva obveza prestala. Kako je obveza po osnovi neplaćenih iznosa zakupnine prestala, to isto nije mogla niti biti predmetom ugovora o asignaciji od 7. lipnja 2018. koji je zaključen između društva Magnum Global d.o.o., kao asignanta, tužitelja kao asignata, te Real Holding GmbH (kao asignatara). Da se ne radi o vjerodostojnom dokumentu govori i činjenica da ga je u ime sve tri strane potpisala ista osoba. Isto tako, pravilno sud ocjenjuje i obrazlaže zašto se zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od 31. ožujka 2017. ne može smatrati vjerodostojnom ispravom, budući da iz stanja spisa jasno proizlazi da se radi o ispravi koja je sastavljena naknadno, isključivo u svrhu opravdavanja nepravilnih knjiženja. Što se tiče poslovnog odnosa s društvom OHM d.o.o., pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je porezno tijelo zakonito, pozivom na odredbu članka 5.a Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine", broj: 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16. – dalje: ZPD), osporilo tužitelju troškove po ulaznim računima uspostavljenim temeljem ugovora o upravljanju hotelima. Ovo stoga što je pravilno utvrđeno da navedeni ugovor predstavlja neautentični aranžman, jer se radi o aranžmanu koji nije osnovan radi valjanih komercijalnih razloga koji odražavaju gospodarsku stvarnost na što upućuje činjenica da je tužitelj raspolagao vlastitim resursima u vidu radne snage i infrastrukture za obavljanje povjerenih poslova kao i činjenice da ni tužitelj niti društvo OHM d.o.o. na poziv poreznog tijela nisu dostavila dokaze tko je od zaposlenika OHM d.o.o. pružao navedenu uslugu i na koji način. Isto tako, pravilno je utvrđeno da knjiženje troškova rezervacije za iznose novčanih kazni, koje bi mogle eventualno biti izrečene u prekršajnom postupku, nije u skladu s odredbom članka 11. ZPD-a, koja uređuje za koju namjenu je dopušteno izvršiti rezervaciju. Kako je osporena rezervacija evidentirana u poslovnim knjigama za 2017., neosnovano tužitelj prigovara da je trebalo korigirati poreznu osnovicu za 2018. Isto tako, nije osnovan prigovor da je porezni nadzor proveden za 2016., budući da je porezni nadzor proveden isključivo za 2017. godinu i to za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017.
9. S obzirom na sve navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude. Osobito jer se u bitnom radi o prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s tim zaključcima je suglasan i ovaj Sud.
10. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 25. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
