Poslovni broj: Usž-2787/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan , predsjednice vijeća , Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja Etika shop doo , Gunja , Ivana Zajca 10 , OIB: 36319227167 , kojeg zastupa Dražen Štivić , odvjetnik iz Županje , Veliki kraj 54 , protiv tuženika Državnog inspektorata , Područnog ureda Osijek , Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja , Ulica Hrvatske Republike 21 , Osijek , OIB: 33706439962 , radi neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1768/2023-8 od 29. svibnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1768/2023-8 od 29. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za poništavanje ili oglašavanje ništavim rješenja Državnog inspektorata od 4. prosinca 2023. te za povrat iznosa od 2.650,00 eura i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika naloženo je tužitelju da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnicu SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje na puno radno vrijeme, počevši od dana 1. siječnja 2023., koji je zapisnikom od 4. prosinca 2023. utvrđen kao početak njezina rada za poslodavca zaključno s danom inspekcijskog nadzora 21. studenoga 2023., kada je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, točkom 2. je naloženo tužitelju da uplati iznos od 2.650,00 eura za neprijavljenu radnicu u korist Državnog proračuna. Nadalje, točkom 3. je naloženo da je tužitelj dužan rješenje izvršiti u roku od tri dana od dana dostave rješenja, a ukoliko ne izvrši nalog provest će se ovrha radi naplate novčanog iznosa.
3. Protiv navedene presude žalitelj je podnio žalbu u kojoj ističe da su u postupku primijenjeni nezakoniti dokazi. Obrazlaže svoje viđenje nezakonitih dokaza. Navodi da je nadležni inspektor činjenični opis utemeljio isključivo na iskazu SC danom na zapisnik od 21. studenoga 2023. Ističe da se radi o nezakonitom dokazu. Ističe da je u zapisniku od 21. studenoga 2023. (kojom prilikom je navodno saslušana SC) navedeno "Stranka se upoznaje s pravom iz članka 158. stavka 6. i članka 173. Prekršajnog zakona) i nakon toga isto se ponavlja (prije ispitivanja stranka je upozorena u skladu s odredbama članka 158. stavka 6. i članka 173. Prekršajnog zakona). Navedeno ukazuje da je ispitivanje SC, provedeno u svojstvu svjedoka, da bi nakon toga u istom zapisniku SC dala iskaz u svojstvu osumnjičenika i na koncu joj je upravo na temelju vlastitog iskaza izrečen prekršajni nalog, a da joj prije toga nadležno tijelo nije izdalo upozorenje da se saslušava u svojstvu osumnjičenika, a niti joj je dana obavijest o razlozima zbog kojih je osumnjičena. Pri tome je naprosto nevjerojatno i nedopustivo, prema mišljenju tužitelja, da je greškom naveden pogrešan članak Zakona, što sud prihvaća pa se onda tužitelj opravdano pita zašto sud nije saslušao SC da provjeri da li je zaista bila greška ili zaista nadležni inspektor nije postupio sukladno zakonu. Obzirom na opisano postupanje nadležnog tijela, osnovano se može zaključiti da je iskaz SC pribavljen na nezakonit način, kršenjem temeljnih ljudskih prava. Prigovara se da je postupanjem nadležnog inspektora došlo i do povrede članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Imajući u vidu tumačenje konvencijskog prava od strane Europskog suda za ljudska prava – dalje u tekstu: ESLJP, u predmetu UAB KESKO SENUKAI Litva protiv Litve zahtjev broj: 19162/19, presuda od 4. srpnja 2023. u kojoj je ESLJP utvrdio povredu članka 8. Konvencije zato što tijekom inspekcijskog nadzora nije uručena pisana obavijest o pravima i obvezama zatečene osobe te zbog činjenice da ne postoji ex post facto sudska kontrola načina na koji je inspekcija provela nadzor, što znači da nisu postojale odgovarajuće i učinkovite zaštite od zlouporabe i samovolje, što je posljedično miješanje u pravo na poštivanje doma i prepiske. Ističe da u okolnostima konkretnog slučaja treba uzeti u obzir da je inspekcijski nadzor kod tužitelja proveden u trenutku kad se u poslovnim prostorijama nisu nalazile odgovorne osobe, a SC uskraćeno je pravo korištenja telefona uz upozorenje da će biti odmah predana policiji zbog nezakonitog boravka. Stoga smatra da je bilo nužno provesti dokaz saslušanja svjedoka SC. Nadalje, smatra da je došlo do povrede ravnopravnosti stranaka u postupku. Prigovara da je sud odbio sve njegove dokazne prijedloge usmjerene na dokazivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Posebno prigovara arbitrarnom utvrđenju suda utemeljenom isključivo na tumačenju tuženika u odnosu na sadržaj pojmova radnika, obilježja radnog odnosa, neprijavljenog rada koja tumačenja su suprotna pravu EU, pravnim shvaćanjima Suda EU te suprotna pravu Republike Hrvatske, pravnim shvaćanjima redovnih sudova na koja se pozivao i u tužbi. Stoga predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske kao sud zadnje instance uputi zahtjev Sudu Europske unije za donošenje prethodne odluke o primjeni prava odnosno tumačenju prava Europske unije i to je li se pod pojmom radnik može smatrati osoba državljanin BiH koji je zatečen u inspekcijskom nadzoru u prostorijama trgovačkog društva registriranog u Republici Hrvatskoj koja je kći osnivača trgovačkog društva isto državljanin BiH, je li se može smatrati da je ispunjava obilježje radnog odnosa aktivnost osobe državljanina BiH koja je zatečena u inspekcijskom nadzoru u prostorijama trgovačkog društva registriranog u Republici Hrvatskoj koja je kći osnivača trgovačkog društva. Ako takva osoba ne želi uopće nikakav radni odnos tj. ne želi dobrovoljno raditi, ne želi nikakvu naknadu te odbija bilo kakav oblik podređenosti niti poštiva bilo kakvo radno vrijeme te je li se pod pojmom neprijavljenog rada može smatrati dolazak osobe (državljanina BiH koja je zatečena u inspekcijskom nadzoru u prostorijama trgovačkog društva registriranog u Republici Hrvatskoj i koja je kći osnivača društva) u poslovne prostorije takvog trgovačkog društva i koja je obavila samo povremeno marginalne i dopunske radnje za što nije bila plaćena niti je primala nikakvu naknadu, niti je namjeravala niti željela radni odnos, niti je njezina aktivnost bila podređena radnom vremenu. Poziva se, kao i u tužbi, na Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena te pravno shvaćanje Suda EU u presudi C-18/15 od 13. srpnja 2016. Ponavlja sve tužbene navode, citira praksu redovnih sudova. Osobito bitnim smatra pravno shvaćanje Županijskog suda u Puli u presudi Kž-647/08-5 od 4. ožujka 2009. U tom smislu smatra da je apsurdno i neistinito obrazloženje suda, točka 9.1., u kojem je navedeno "…tužitelj je kao poslodavac postupio po naloženom iz osporavanog rješenja i prijavio radnicu SC na obvezno mirovinsko osiguranje od 1. siječnja do 21. studenoga 2023.", zato što nije tužitelj ništa napravio u vezi s prijavom na mirovinsko i zdravstveno za SC jer to ne može napraviti iz razloga kako je to navedeno u odluci Kž-647/08-5 od 4. ožujka 2009. Županijskog suda u Puli, nego je to sve napravio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje svojim rješenjem od 11. siječnja 2024., unatoč tome što SC nije imala riješen status stranca u Republici Hrvatskoj pa time niti radnu dozvolu. Dakle, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je de facto i de iure izvršio legalizaciju i boravka i rada stranog državljanina treće zemlje SC za vrijeme od 1. siječnja 2023. do 21. studenoga 2023., unatoč tome što SC nije imala riješen status stranca u Republici Hrvatskoj pa time niti radnu dozvolu. Nadalje, ponavlja sve tužbene navode te predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu i poništi presudu Upravnog suda u Osijeku te usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz nalog tuženiku da tužitelju naknadi troškove prvostupanjskog postupka prema zatraženom troškovniku te troškove žalbenog postupka.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da se u potpunosti slaže sa obrazloženjem presude Upravnog suda u Osijeku i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (članak 33. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS).
7. Iz podataka spisa proizlazi da je 21. studenoga 2023., viša inspektorica rada obavila inspekcijski nadzor kod tužitelja kao poslodavca u prostorijama skladišta u sjedištu tužitelja u Gunji te je na temelju izvedenih dokaza, neposrednim opažanjem, policijskog izvješća od 18. studenoga 2023. kao i saslušanjem svjedoka i to zatečene radnice SC, osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja do 9. studenoga 2023. ŠC te direktorice tužitelja od 9. studenoga 2023. DC, kao i provjerom u Evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, osiguranim osobama po osnovi rada utvrdila da je na radu zatečena radnica SC koja nije prijavljena na mirovinsko osiguranje. Utvrđeno je da je navedena radnica zatečena na obavljanju administrativnih poslova koji uključuju sređivanje dokumentacije vezane uz poštu kojom se dostavlja roba iz skladišta i to u poslovnim prostorijama skladišta u sjedištu društva, da je obavljala administrativne poslove i poslove evidentiranja robe koja dođe u skladište, slaganje robe u skladište, obrade narudžba kupaca i isporuku robe kuriru radi dostave krajnjim kupcima najmanje od 1. siječnja 2023., a što sve proizlazi iz izjava navedene radnice i svjedoka danih na zapisnik. Isto tako je iz navedenih dokaza na zapisnik utvrđeno da se radi o poslovima koje, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježje posla za koje se zasniva radni odnos, a da tužitelj kao poslodavac radnicu SC nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njezinog rada 1. siječnja 2023.
8. Odredbom članka 7. stavka 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine", broj: 151/22. – dalje: Zakon) propisano je da će nadležni inspektor u roku od 8 dana od dana utvrđivanja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovog Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika, odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovog Zakona pretpostavljen početkom rada i naplatiti iznos od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba. Prema članku 3. stavku 2. točki 1. Zakona neprijavljeni rad u užem smislu je rad koji, s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca, ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu, odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu ovog Zakona obuhvaća, između ostalog, obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme. Pri tome je, prema članku 1. stavku 2. Zakona, propisano da se Zakon primjenjuje na državljanina treće zemlje koji nema zakonit boravak u skladu s propisom kojem se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja. K tome je člankom 3. stavkom 1. točkom 4. predviđeno da neprijavljeni rad u užem smislu obuhvaća i zapošljavanje državljanina treće zemlje protivno odredbama propisa kojima se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja. Odredbom članka 4. stavka 1. točke 12. Zakona propisano je da je treća zemlja država koja nije država članica Europskog gospodarskog prostora niti Švicarske konfederacije. Stoga je i prema ocjeni ovoga Suda nadležni inspektor opravdano zaključio da, s obzirom na detaljno opisan i obrazložen karakter rada zatečene radnice SC od najmanje 1. siječnja 2023., ista je obavljala administrativne poslove na kojima je zatečena 21. studenoga 2023. bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, a poslodavactu radnicu nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njezinog rada. Stoga je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i materijalno pravo, pravilno prvostupanjski sud utvrdio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja .
9. U odnosu na opširne žalbene navode valja istaći da svi prigovori tužitelja nisu osnovani kako je to pravilno ocijenjen prvostupanjski sud. Naime, tužitelj u žalbi ponavlja iste prigovore na koje je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio. Prvostupanjski sud je dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Dakle, ovaj Sud bez potrebe ponavljanja svih razloga, koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud navela i obrazložila, prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda. Vezano za neprovođenje predloženih dokaza od strane tužitelja , valja istaći da neprovođenje dokaza predloženih tužitelja samo po sebi nema za posljedicu povrede načela pravičnog suđenja na koje tužitelj ukazuje u žalbi. Naime, zahtjev i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebalo ocjenjivati dokaze, usljed čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Naime, odredbom članka 33. stavka 3. ZUS-a propisano je da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.
10. Ovo tim više što je sud jasno sukladno odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a dao je jasno i razložno obrazloženje iz kojih razloga nije proveo predložene dokaze. Tužitelj je tijekom upravnog postupka i upravnog spora imao mogućnost, koju je iskoristio, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari te mu nije onemogućeno sudjelovanje u postupku.
11. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
12. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a .
U Zagrebu 25. rujna 2025.
Predsjednica vijeća :
Sanja Štefan
