REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

Gž-704/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Marti Plančić, u pravnoj stvari tužitelja: VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Krešimir Pencinger, odvjetniku u Slavonskom Brodu, Vukovarska 8/1, protiv tuženika: Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-629/2023-9 od 21. srpnja 2025., dana 25. rujna 2025.g.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika, preinačava se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-629/2023-9 od 21. srpnja 2025.g. na način da se prihvaćanjem prigovora tuženika Općinski sud u Slavonskom Brodu oglašava mjesno nenadležnim, a predmet ustupa Općinskom sudu u Rijeci kao mjesno nadležnom sudu.

II O troškovima ovog žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti toga suda.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. t.1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te posebno ističe povrede iz čl. 354. st. 2. t. 1. i 6. ZPP-a, te predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje i vrati ga prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili ga preinači sukladno žalbenim navodima. Traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik. Ovo stoga što je izreka istog jasna i razumljiva, u obrazloženju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te isto ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

4.1. Također, prvostupanjski sud nije počinio ni apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t.6. ZPP-a, koju tužena ističe. Naime, okolnost što sud prvog stupnja nije vezano za tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti proveo dokaz saslušanjem stranaka ne znači da su stranke na taj način onemogućene u raspravljanju. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti dostavljen je tužiteljici (27. 12. 2023.g.), a ona se na isti nije očitovala, a suviše nije podnijela niti odgovor na ovopredmetnu žalbu. Stoga, pravilno je sud prvog stupnja o prigovoru mjesne nenadležnosti odlučio na temelju navoda iznesenih u prigovoru mjesne nenadležnosti i činjenica koje su sudu poznate. Također, žalbeni navodi da u odnosu na navedeni prigovor mjesne nenadležnosti nije proveden kontradiktorni postupak, ne mogu se prihvatiti kao osnovani budući da je upravo dostavljanjem prigovora mjesne nenadležnosti tužiteljici, ostvareno načelo kontradiktornosti u smislu čl. 5. st. 1. ZPP-a.

5. Sud prvog stupnja pobijanim je rješenjem odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti uz obrazloženje: da je Ugovor o kreditu, broj ugovora: 2402006- 1031262160/51400607-5104061127 (dalje: Ugovor) koji su stranke (tužitelj, kao korisnik kredita, a tužena kao kreditor) sklopile 14. kolovoza 2008.g. zaključen na unaprijed formuliranom obrascu;, da odredba čl. 16. Ugovora o kreditu, kojom je u slučaju spora između stranaka ugovorena mjesna nadležnost suda prema sjedištu tuženika, predstavlja odredbu o kojoj se nije posebno pregovaralo; te da tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj te odredbe jer ju je unaprijed formulirao tuženik, pa pozivom na odredbu čl. 50. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/2014, 110/2015, 14/2019, 19/2022, dalje: ZZP/14) utvrđuje da je odredba čl. 16. Ugovora ništetna slijedom čega otklanja primjenu čl. 70. st.1. ZPP-a; te temeljem odredbe čl. 19.l st.1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj:

75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022, 156/2023, dalje: ZPK) kao neosnovan odbija tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

6. Takav stav prvostupanjskog suda je pogrešan, kako slijedi:

6.1. U smislu odredbe čl. 15. ZPP-a sud po službenoj dužnosti odmah poslije primitka tužbe, po službenoj dužnosti, ocjenjuje je li i u kojem sastavu nadležan (st.1.), s tim što se ocjenjivanje nadležnosti obavlja se na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate (st.2.); a ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima je utemeljena nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud iste vrste ili sud druge vrste, ako zakonom nije izrijekom drugačije određeno.

6.1.1. Iz citirane odredbe čl. 15. ZPP-a proizlazi da se nadležnost procjenjuje obzirom na trenutak podnošenja tužbe, temeljem navoda tužbe i činjenica koje su sudu poznate.

6.1.2. Prema stanju spisa tužiteljica je tužbu podnijela sudu u Slavonskom Brodu na području nadležnosti kojeg je njezina adresa prebivališta, te unatoč što je odredbom čl. 16. Ugovora ugovorena nadležnost suda prema sjedištu tuženika, u tužbi niti tijekom postupka ne navodi zbog čega bi bio nadležan sud prema mjestu njezina prebivališta, a po dostavi joj tuženikova odgovora na tužbu koji prvenstveno sadrži prigovor mjesne nenadležnosti, o istom se nije očitovala, pri čemu je ovaj sud cijenio i činjenicu da nije podnijela ni odgovor na žalbu.

7. U konkretnom slučaju (imajući u vidu odredbu čl. 15. ZPP-a i navedeno u odlomku 6.1.1. obrazloženja), sve i da se i prihvati stav prvostupanjskog suda da je ništetna odredba o ugovorenoj nadležnosti opet je u ovom sporu po odredbi članka 48. st. 1. ZPP nadležan Općinski sud u Rijeci, kao opće mjesno nadležan za tuženika.

8. Pogrešno se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl. 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022, 156/2023, dalje: ZPK) budući je Ugovor čiji dio je predmet ove parnice sklopljen prije stupanja na snagu ZPK. Naime, odredbom čl. 29. st. 1. ZPK je propisano da se ovaj Zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka. Odredbe članaka 9., 11., 12., 13. i 17., druga rečenica članka 18. stavka 1. i članak 18. stavak 2., a kojima se propisuju obveze obavještavanja potrošača o promjenama uvjeta ugovora, primjenjuju se i na otvorene ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona (st. 2), a o kojem izuzetku u konkretnom slučaju se ne radi.

9. Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZPP-a ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je st. 2. istog članka propisano da ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva ili više sudova, da se stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud. Prema st. 3. istog članka, taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.

10. Člankom 16. Ugovora o kreditu koji je predmet ovog postupka stranke su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu kreditora (koji ima sjedište u [adresa]).

11. Kako je u odgovoru na tužbu tuženik istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda navodeći da su stranke odredbom čl. 16. Ugovora o kreditu u slučaju spora ugovorile nadležnost suda prema mjestu sjedišta kreditora, odnosno stvarno nadležnog suda u Rijeci, koji sud je i općemjesno nadležan prema odredbama čl. 46. i 48. ZPP-a, a tužiteljica tijekom postupka, iako je imala mogućnosti, nije iznijela nikakve činjenične okolnosti iz kojih bi proizlazilo da se u konkretnoj pravnoj stvari ne može primijeniti odredba čl. 16. Ugovora o kreditu, niti se pozivala na primjenu odredbe čl. 59. ZPP-a, proizlazi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski sud u Slavonskom Brodu.

12. Naime, budući je čl. 16. Ugovora ugovorena nadležnost suda u Rijeci, a Zakonom nije određena isključiva nadležnost Općinskog suda u Slavonskom Brodu, te kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 19 l st. 1. ZPK-a (shodno odredbi čl. 29. st. 1. ZPK-a, tako VSRH u odluci Gr1-40/2022 od 17. veljače 2023.g.), to bi za slučaj da je valjana odredba čl. 16. Ugovora na temelju odredbe čl. 20. st. 1. u vezi s odredbom čl. 70. st. 1. ZPP-a bio mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci, a sve i da je odredba čl. 14. Ugovora ništetna, onda bi opet temeljem čl. 48. st.1. ZPP-a bio nadležan sud gdje tuženik koji je pravna osoba ima registrirano sjedište (u Rijeci).

13. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika, preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja te odrediti da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.

14. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Šibeniku, 25. rujna 2025.g.

S U D A C

Marta Plančić