Poslovni broj: Usž-3527/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Požeško-slavonske županije, Županice, OIB: 48744373701, Županijska 7, radi rješenja o plaći, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-73/2025-7 od 30. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-73/2025-7 od 30. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-121-01/25-01/1, urbroj: 2177-02- 25-2 od 20. siječnja 2025.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužitelj prije svega ukazuje na procesne povrede, pri čemu ističe da je sud ocijenio samo zakonitost drugostupanjskog rješenja, a time nije odlučio o tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku. Ističe da je ranije bio raspoređen na radno mjesto s vrlo složenim poslovima, a sada je raspoređen na radno mjesto s manje složenim poslovima, a za koje smatra da ne odgovaraju razini njegovih kvalifikacija. Dalje u žalbi tužitelj u bitnom ističe i druge razloge koji se tiču zakonitosti rješenja o rasporedu. Dodaje da do danas nije odlučeno o njegovom radno-pravnom statusu, tj. da tuženik nije donio rješenje o rasporedu na radno mjesto koje bi bilo odgovarajuće za tužitelja. Smatra da je opisanim postupanjem degradiran, jer za raspored na predmetno radno mjesto ne postoji potreba službe niti razumna osnova, a da su upravna tijela mjerodavne odredbe propisa tumačila na način koji predstavlja pretjerani (ekcesivni) formalizam, a sud bez ocjene svih tužbenih prigovora povrijedio načelo pravne sigurnosti, jer nije naveo i obrazložio sve razloge na kojima je utemeljio odluku, niti je utvrdio sve bitne činjenice za donošenje zakonitog rješenja. Tužitelj prigovara da je došlo do povrede prava na pošteno suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni razlozi nisu osnovani.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 29. studenog 2024. doneseno nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za zaposlene u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije od 1. lipnja 2023. ("Požeško-slavonski glasnik", 7/23. – dalje: Kolektivni ugovor).

7. Odredba članka 37. stavka 1. i 2. Kolektivnog ugovora propisuje da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 38. Kolektivnog ugovora osnovica za obračun plaća službenika i namještenika zaposlenih u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije iznosi 530,00 eura.

8. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj raspoređen na radno mjesto III. kategorije, podkategorije radnog mjesta stručni suradnik, za radno mjesto stručni suradnik, klasifikacijski rang 8., za koje je određen koeficijent u iznosu od 2,8 prema članku 4. Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije ("Požeško-slavonski glasnik", 17/23. – dalje: Odluka).

9. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da u konkretnoj stvari nije bilo zakonske osnove za donošenje drugačije odluke, jer su upravna tijela pravilno utvrdila da je Kolektivnim ugovorom o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora ukinuta kategorija dodatka na plaću za vjernost službi, a sukladno tome su plaću tužitelja utvrdila kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta tužitelja i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

10. Dalje sud u pobijanoj presudi navodi način uređivanja i pravna pravila koja uređuju sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz razlog odnosa ili u vezi s radnim odnosom koja se uređuju kolektivnim ugovorom, tj. način na koji se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile takav sporazum. S time u vezi se sud poziva na članak 192. Zakona o radu ("Narodne novine", 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.). Dodaje da uklanjanje navedenog dodatka na plaći od 10% koji je tužitelju ranije bio priznat nije rezultat volje jedne ugovorne strane, već pregovora radnika udruženih u sindikat, a slijedno tome je poslodavac samo izvršio sporazumno iskazanu volju dvije ugovorne strane Kolektivnog ugovora, tj. volju radnika, uključujući i tužitelja. S time u vezi sud u obrazloženju pobijane presude dodaje da je dodatak na plaću privilegija određene kategorije zaposlenika, a time i podložan promjenama, što znači da ga poslodavac može, ali i ne mora propisati u svojim aktima, a pri tome se poziva na shvaćanje izneseno u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-1625/2014 od 30. ožujka 2015.

11. Stoga, a s obzirom da je stupanjem na snagu Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora, prestala pravna osnova na temelju koje je tužitelj imao pravo na uvećanje koeficijenta za 10% po osnovi vjernosti službi, više nema pravne osnove da se tužitelju obračuna navedeni dodatak, što prvostupanjski sud pravilno navodi u pobijanoj presudi. Dodaje i da prigovori tužitelja koji se tiču rasporeda na radno mjesto nisu odlučni, a niti su od utjecaja na odlučivanje o predmetnoj stvari, jer to nije predmet ocjene u ovom upravnom sporu.

12. Prvostupanjski sud je osporenu presudu donio bez prethodno održane rasprave, jer su za to bile ispunjene pretpostavke propisane u članku 98. točki 4. ZUS- a.

Protivno žalbenom navodu, valja reći da pobijana presuda sadrži valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je sud utemeljio zaključke i stajališta. Stoga, opseg danog obrazloženja i relevantnost razloga isključuju bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke, a neosnovan je i prigovor tužitelja u vezi pravilnosti primjene mjerodavnog materijalnog prava.

Naime, pravilno sud navodi da se u predmetnom slučaju ne radi o stečenom pravu na temelju ranijeg pravomoćnog rješenja, već o radno-pravnom odnosu poslodavca i službenika koji podliježe promjenama. Dodaje se da nije osnovan ni prigovor žalbe o povredi ustavnih prava, prije svega prava na pošteno suđenje. Zahtjevi i načela prava na pošteno suđenje, odnosno njegovi sastavni elementi ne podrazumijevaju, niti jamče stranci u postupku da se izvedu određeni dokazi, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, potkrijepi ih svojih dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na protivnu stranku. Takvim zahtjevima je udovoljeno u konkretnom slučaju, jer je tužitelj tijekom upravnog postupka imao mogućnost, koju je iskoristio, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetne stvari. U upravnom sporu je bila sporna samo primjena prava, zbog čega je bilo moguće donijeti presudu bez održavanja rasprave, koju stranke nisu izričito zahtijevale. Dodaje se da je prvostupanjski sud dao odgovor na sve tužbene navode pojedinačno, a da obrazloženje pobijane presude udovoljava propisanim pravilima, a ujedno i "mjerilu dostatnosti" kao sastavnu elementu ustavnog prava na pošteno suđenje, jer je sud dao odgovor na sva bitna pitanja, osobito vezano uz primjenu mjerodavnog prava.

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da žalbenim navodima tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović