REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-405/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja BĆ iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Juri Šakiću, odvjetniku u Zagrebu, Nova cesta 82, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, radi naplate trošarine na djelomično usitnjeni duhan u listu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1623/2023-6 od 11. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1623/2023-6 od 11. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-01/19-01/187, URBROJ: 513-04-22- 2 od 31. siječnja 2022. te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih osnova u kojoj navodi prvenstvenu povredu materijalnog prava glede tereta dokazivanja sukladno članku 88. točki 2. Općeg poreznog Zakona („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje u tekstu OPZ). Tvrdi da mu je nemoguće dokazati da nije bio upoznat sa činjenicom kako se u spornom vozilu nalazio predmetni duhan. Radi se o negativnoj činjenici koju on nije u mogućnosti dokazati, niti je to dužan, prema pravilu o teretu dokazivanja negativnih činjenica. Navodi da vozač nema nikakvu obvezu prijavljivanja robe Carinskoj upravi, već je to dužnost i odgovornost prijevoznika pa tužitelj kao vozač i zaposlenik trgovačkog društva prijevoznika ne može biti odgovoran za prijevoznikovo propuštanje prijave robe. Ističe da, iako mu se prigovara da na tovarnom listu nije ovjerio napomenu da nije vidio robu, da je navedeno činjenica koja mu ide u korist, jer da je znao što prevozi bi u tovarnom listu naveo da ne zna što prevozi i time otklonio svaku odgovornost sa sebe. Zaključno, tvrdi da sud nije naveo niti obrazložio na koji način je utvrdio da navodi iz pobijanih rješenja tuženika predstavljaju dokaz da je tužitelj u predmetnom vozilu nezakonito prevozio predmetni duhan. Traži da Visoki Upravni sud poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev i poništi ili oglasi ništetnim odnosno ništavim pobijano upravno rješenje te da obveže tuženika da plati tužitelju trošak upravnog spora. Traži trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim poreznim rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb I, KLASA: UP/I-471-01/19-18/30, Urbroj: 513-02-305/8-19-3 od 12. veljače 2019., trošarinskim obveznicima ŠĆ, [adresa], CĆ, [adresa], BĆ, [adresa] (tužitelj) i tvrtci „TRANSPORT MARINKA BRATOVENSKI“ S.P., Republika Slovenija, odgovornoj osobi imenovane tvrtke Marinski Bratovenski, Hum na Sutli, naloženo da solidarno plate trošarinu u iznosu od 4.318.920,00 kn/573.219,19 EUR, kao i pripadajuću kamatu u iznosu od 74.141,07 kn/9.840,21 EUR i daljnju kamatu (na glavnicu) za razdoblje od dana donošenja osporenog rješenja do dana uplate trošarine, iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Također se navodi da će, ako traženi iznos ne bude plaćen u određenom roku, Područni carinski ured donijeti rješenje o trajnom oduzimanju i prodaji teretnog vozila marke MERCEDES BENZ, tip ATEGO 1523 L, broj šasije:
WDB9702771K706750 slovenskih registarskih oznaka [registarska oznaka], radi namirenja navedenog trošarinskog duga, te da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje. Dopunskim rješenjem Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415- 02/22-18/599, urbroj:513-02-3005/15-22-10 od 27.12.2022. godine, dopunjuje se točka 4. izreke osporenog rješenja od 02.12.2022. godine na način da se navodi ukoliko traženi iznos ne bude plaćen u određenom roku, područni carinski ured će donijeti rješenje o trajnom oduzimanju i prodaji teretnog vozila marke MERCEDES BENZ, tip ATEGO 1523 L, broj šasije: [broj šasije] slovenskih registarskih oznaka [registarska oznaka], radi namirenja navedenog trošarinskog duga, a ako sredstva ostvarena unovčenjem instrumenta osiguranja ili prodaje neće biti dostatna za podmirenje kamata, troškova postupka i iznosa dužne trošarine, za neplaćeni dio će se provesti postupak prisilne naplate prema propisima za prisilnu naplatu javnih davanja. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, odbijena je žalba tužitelja protiv uvodno navedenog prvostupanjskog rješenja.
7. Prvostupanjski je sud uvidom u spis tuženika; Zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa i zapisniku o provedenom nadzoru, utvrdio da je 29. srpnja 2022. u mjestu Jagnjić Dol, na adresi [adresa] od strane policijskih službenika uočeno parkirano teretno vozilo Mercedes-benz Atego, slovenskih registarskih oznaka [registarska oznaka] u kojem je nađeno 33 kartonske kutije, smještene na 11 paleta, djelomično usitnjenog duhana u listu, te je vaganjem utvrđeno da neto količina iznosi 5.022,00 kg, o čemu je sastavljen zapisnik o provedenom nadzoru kojeg je tužitelj potpisao bez primjedbi.
8. Razmatrajući podatke spisa predmeta ovaj Sud ocjenjuje da su žalbeni navodi bez utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari. Naime, u provedenom postupku je utvrđeno, kako to i pravilno navodi prvostupanjski sud, da je tužitelj nezakonito postupao s predmetnim duhanom, budući da nije dokazao pravilnost posjedovanja niti raspolaganja trošarinskim proizvodima, slijedom čega je utvrđen jednim od trošarinskih obveznika te je obvezan na solidarno plaćanje trošarine. Naime, i prema ocjeni ovoga Suda, u konkretnom slučaju opisano činjenično stanje upućuje na zaključak da je tužitelj bio upoznat i znao tko je naručio i platio predmetni duhan, tko je naručio i organizirao prijevoz istog u Republiku Hrvatsku te gdje treba isporučiti i istovariti duhan. Člankom 115. stavkom 13. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj 106/18, 121/19 i 144/21, dalje u tekstu ZT) propisano je iznimno od stavka 3. ovog članka, osobe koje obavljaju isključivu djelatnost prijevoza energenata i proizvoda iz stavka 1. ovog članka ili duhanske sirovine pri unosu u Republiku Hrvatsku odnosno prijevoza preko teritorija Republike Hrvatske, dužne su prije namjeravanog prijevoza obavijestiti Carinsku upravu-Trošarinski ured za vezu radi dobivanja odobrenja za takvo kretanje. Ujedno, prema stavku 14. ovog članka svako postupanje protivno odredbama ovog članka ili protivno uvjetima iz posebnog odobrenja smatra se nezakonitim postupanjem u smislu ovog Zakona. Kako je prijevoznik isto propustio učiniti, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZT-a. Uz navedeno se napominje da je tužitelj imao mogućnost izjasniti se o činjeničnom stanju utvrđenom tijekom poreznog nadzora, što je propustio učiniti, iako je sukladno članku 88. točki 2. OPZ-a teret dokazivanja da tužitelj nije bio upoznat s činjenicom kako se predmetnim vozilom prevozio predmetni duhan bio upravo na tužitelju. Polazeći od navedenog utvrđenog činjeničnog stanja u predmetnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, prvostupanjski je sud imao osnove za zaključak da je u tom postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj nezakonito prevozio djelomično usitnjeni duhan u listu te je zajedno s ostalim trošarinskim obveznicima iz prvostupanjskog rješenja zakonito obvezan na solidarno plaćanje trošarine.
9. Člankom 6. stavkom 4. točkom 2. ZT-a propisano je da je obveznik plaćanja trošarine i svaka osoba koja nezakonito postupa u primjeni ovog Zakona, kao i osoba koja sudjeluje u nezakonitom postupanju, a znala je ili prema okolnostima slučaja morala znati da je takvo postupanje nezakonito, iz čega proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je tužitelj obveznik plaćanja trošarine.
10. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporena presuda se temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
12. Odluka o troškovima se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 25. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
