Poslovni broj: Usž-2989/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-101/2024-8 od 27. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-101/2024-8 od 27. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-15/22-01/47, urbroj: 513-04- 23-2 od 8. studenog 2023. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, klasa: UP/I-410-15/2018-001/3860, urbroj: 513-07-13-01-2022-17 od 5. svibnja 2022. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužiteljici utvrđen porez na kuću za odmor na adresi [adresa], površine 28,00 m[2] u iznosu od 420,00 kn za 2018.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj u bitnom navodi da je kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama upisana Republika Hrvatska. Dodaje da je predmetna kuća za odmor devastirana, tj. nije pogodna za stanovanje, a u prilog tome da su i fotografije sa očevida, iako postoji priključak struje i vode. Dodaje da struju koristi susjeda GL koja je vlasnica druge polovice predmetne nekretnine, jer se radi o dvojnom objektu, a napominje da očevid nisu provele ovlaštene i kvalificirane osobe, a niti je o tome bila obaviještena. Napominje da se radi o vrlo starom objektu koji je u vrlo lošem stanju, koji je potrebno temeljiti adaptirati. Predlaže da se na okolnost uporabnog stanja kuće provede vještačenje po vještaku građevinske struke.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost osporene presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS) ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a, ocjenjujući zakonitim rješenje tuženika kojim je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 5. svibnja 2022., kojim je tužiteljici utvrđen porez na kuću za odmor na navedenoj adresi, za 2018., odbio.

7. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporno pitanje je li tužiteljica u predmetnom slučaju u obvezi plaćati porez na kuću za odmor, jer kao vlasnica predmetnog objekta nije upisana u zemljišnoj knjizi, a koja obveza joj je utvrđena prvostupanjskim rješenjem u smislu odredbi Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ 115/16. – dalje: Zakon).

8. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona, kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora. Prema odredbi članka 25. Zakona, porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

9. U osvrtu na žalbene prigovore, valja reći da su sukladno mjerodavnim odredbama Zakona, obveznici plaćanja poreza na kuću za odmor vlasnici nekretnina, ali i izvanknjižni vlasnici koji nekretninu koriste povremeno. Naime, mjerodavne odredbe Zakona, ne propisuju upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu kao poseban uvjet nastanka i opstanka porezne obveze, međutim, sukladno smislu i svrsi, odnosno cilju koji se želio postići donošenjem tog Zakona može se zaključiti da zakonodavac za nastanak obveze poreza na kuću za odmor nije pretpostavio ispunjenje i ostalih posebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koje su uređene pozitivnim propisima koji reguliraju područje stvarnog prava. Sukladno tome, prigovori tužiteljice u vezi vlasništva kuće i mogućnosti uknjižbe u zemljišnoj knjizi nisu odlučni za primjenu mjerodavnih odredbi Zakona, a u tom pravcu je već izneseno stajalište u presudi ovog Suda poslovni broj: Usž-1811/2018-2 od 9. svibnja 2018.

10. Daljnji prigovor tužiteljice istaknut u žalbi da kuću nije moguće koristiti, jer je potpuno devastirana, nije osnovan, jer spisu predmeta prileže računi za struju i vodu iz kojih proizlazi da glase na tužiteljicu, a podaci o potrošnji električne energije i vode ukazuju na sezonsko, odnosno povremeno korištenje navedene kuće. Također podaci spisa predmeta, kojim prileže i fotografije s očevida su protivni tvrdnji tužiteljice da je predmetni objekt u cijelosti devastiran, tj. da nije pogodan za uporabu.

11. Slijedom navedenog, a kako spisu predmeta prileže Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16. svibnja 2012., koji se odnosi na predmetnu nekretninu, sklopljen između tužiteljice kao kupca i prodavatelja, računi za režije glase na tužiteljicu, koja je u vrijeme utvrđivanja poreza bila izvanknjižna vlasnica te je predmetni objekt koristila povremeno tijekom 2018., ovaj Sud ocjenjuje da joj je pravilno prvostupanjskim rješenjem utvrđen porez na kuću za odmor u naznačenom iznosu.

12. Također je prvostupanjski sud ocijenio da prijedlog tužiteljice za provođenje daljnjeg dokaznog postupka, odnosno vještačenja po vještaku građevinske struke nije osnovan, jer to nije nužno za donošenje odluke o predmetnoj stvari, s obzirom da su za donošenje pravilne odluke dostatne činjenice utvrđene tijekom upravnog postupka, na temelju dokumentacije koja prileži spisu.

13. Stoga je, ovaj Sud na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović