REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3973/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Goran Mrkić, odvjetnik u Valpovu, protiv tuženog Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Melita Grozaj, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hrvoje Matić u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-628/2025-2 od 12. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-137/2023-29 od 18. ožujka 2025, na sjednici održanoj 25. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-628/2025-2 od 12. svibnja 2025. radi pitanja:
"Je li sklapanjem sporazuma o konverziji, sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/2015.) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženik) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?".
II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u izreci ove odluke, zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, sve pozivajući se na različitost sudske prakse. Zahtijeva troškove postupka u povodu prijedloga.
1.1. Predlagatelj je naznačio pitanja:
"1. Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u situaciji kad su stranke sklopile aneks o konverziji kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope tj. utječe li na pravo tužitelja da potražuje isplatu činjenica da je sklopio aneks o konverziji?
2. Je li sud u ovom parničnom postupku pravilno primijenio obvezujuće pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u oglednom postupku posl. br. Gos-1/2019 od 11. prosinca 2019.?
3. Kakav pravni standard, radi primjene čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, je sud obvezan primijeniti prilikom ocijene može li se kolektivna presuda primijeniti u pojedinačnom postupku? Konkretno, smije li sud primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora bez obzira na pravnu i/ili sadržajnu različitost odredbi koje su predmetom pojedinačnih postupaka?
4. Može li sud spornu ugovornu odredbu o CHF valuti tumačiti bez sagledavanja drugih, s njom sadržajno i smisleno povezanih odredbi, a radi utvrđivanja je li ugovorena u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te stvara li neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača?
5. Može li se smatrati protivnim načelu savjesnosti i poštenja ugovaranje CHF valute obveze u situaciji kad je ugovorom o kreditu izričito ugovoreno i pravo tužitelja na izmjenu valute obveze u odnosu na početno ugovorenu, a koju je tuženik (banka) obvezan provesti u slučaju takvog zahtjeva (čl. 5. ugovora o kreditu)?
6. Je li tužitelj dužan zatražiti izmjenu valute obveze u skladu s ugovornim ovlaštenjima temeljem izričite ugovorne odredbe, u slučaju kad smatra da mu ugovorena CHF valuta obveze stvara znatnu štetu, a kako bi od sebe otklonio ili umanjio štetu u smislu čl. 1092.Zakona o obveznim odnosima (doprinos oštećenika vlastitoj šteti); odnosno, može li tuženik jedini snositi odgovornost za tužitelju nastalu štetu (tuženikovim stjecanjem bez osnove) ako sam tužitelj nije iskoristio ugovorom predviđenu mogućnost promjene valute obveze?
7. Je li ništetna odredba ugovora o kreditu kojom se ugovoreni iznos glavnice kredita, kojeg se tuženik (banka) obvezuje isplatiti, veže za valutnu klauzulu u CHF?
8. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?
9. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
10. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?".
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da je u pogledu pitanja preciziranog u izreci (prvo naznačeno pitanje predlagatelja) ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 3. ZPP (odluke Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022., Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.), pa je riječ o pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni razmatranom od strane nižestupanjskih sudova koje je od utjecaja na odluku u sporu. Pritom je ovaj sud precizirao, radi jasnoće, prvo pitanje predlagatelja.
4. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. al. 3. ZPP u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno kao u izreci, pri čemu se na osnovu te odredbe za ostala pitanja uzima da je prijedlog povučen (drugo pitanje je suštinski sadržano u prvom pitanju, a preostala pitanja odnose se na već odgovorena pitanja od strane ovog suda o posljedicama donošenja odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te s tim u vezi zabrane revidiranja spornih odredbi, tijeku kamata – odluke Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019., Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-364/2022-2 od 25. travnja 2023.).
5. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
