Poslovni broj: Usž-4366/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Mikšić, odvjetnik u Osijeku, Ivana Gundulića 36b, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1154/2023-10 od 4. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1154/2023-10 od 4. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom se poništava rješenje tuženika, klasa: UP/II-410-20/21-01/1000, urbroj: 513-04-23-2 od 6. srpnja 2023. i porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vukovar, klasa: UP/I-410-20/2021-001/01016, urbroj: 513-007-16-01-2021- 0003 od 11. listopada 2021. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 944,09 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. kolovoza 2023. do isplate i obračunava se na pobliže navedeni način, a u točki III. izreke se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, u roku i na način koji su pobliže naznačeni. U točki IV. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora u iznosu od 1.250,00 erua.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog razloga u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), tj. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u žalbi navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a ističe razloge zbog kojih smatra da je rješenje kojim se tužitelju nalaže plaćanje porezne obveze zakonito, jer je ispunjen uvjet za plaćanje poreza na promet nekretnina u skladu s člankom 21. stavkom 2. Zakona o područjima posebne državne skrbi, jer je tužitelj nekretninu otuđio prije propisanog roka od 10 godina. Dalje u žalbi tuženik navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su se u predmetnom slučaju ispunili uvjeti za plaćanje poreza na promet nekretnina, bez obzira na okolnost da je prodavatelj nekretnine bila Republika Hrvatska i da je sklapanje ugovora o kupoprodaji odobrilo Općinsko državno odvjetništvo, koje je ocijenilo da je ugovor sukladan pozitivnim propisima Republike Hrvatske, a na čemu sud temelji pobijanu presudu, kraj činjenice da tužitelj ne ispunjava zakonom propisane uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina.

Tuženik predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

3. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija nisu osnovani.

6. Prvostupanjski sud je prethodno ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan, razmotrio sva činjenična i pravna pitanja u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a te pozivom na članak 117. stavak 1. ZUS-a poništio rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj na temelju ugovora o kupoprodaji, koji je sklopio 14. ožujka 2014. s Državnim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske stekao nekretninu upisanu u knjizi PU 4783 zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja od 3. lipnja 2015. proizlazi da je tužitelj bio oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina na temelju članka 21. stavka 1. Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", 86/08., 57/11., 51/13. i 148/13.), uz upozorenje tužitelju da će se utvrđeni iznos poreza na promet nekretnina naplatiti ako se ispune uvjeti propisani u članku 21. stavku 2. Zakona o područjima posebne državne skrbi.

9. Dalje iz podataka spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je, prema mišljenju Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru br. M- DO-117/2014-7 od 28. travnja 2014., ugovor od 14. ožujka 2014. u cijelosti suglasan s pozitivnim propisima Republike Hrvatske, tj. da nema zapreke za njegovo zaključenje, unatoč tome da je članak 8. ugovora protivan zakonskoj odredbi koja propisuje zabranu otuđenja ili opterećenja nekretnine u roku od 10 godina, jer navodi da je obveza kupca da predmetnu nekretninu ne otuđi niti optereti do 20. svibnja 2021. te određuje da će se navedena zabrana otuđenja i opterećenja zabilježiti u zemljišne knjige. Na temelju navedenih dokumenata Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Vukovaru je rješenjem broj: Z-216/14 od 27. ožujka 2014. zabilježio zabranu otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine do 20. svibnja 2021.

10. Tužitelj je predmetnu nekretninu prodao 4. lipnja 2021. na temelju ugovora o kupoprodaji koji je sklopio sa RM kao kupcem, tj. nakon proteka roka zabrane otuđenja i opterećenja te nekretnine do 20. svibnja 2021.

11. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pravilno zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o istoj situaciji u kojoj je ovaj Sud u presudi poslovni broj: Usž- 934/20-2 od 16. srpnja 2020. izrazio stajalište da su odlučne činjenice da je prodavatelj stana [adresa], da je Općinsko državno odvjetništvo odobrilo sklapanje kupoprodajnog ugovora, ocijenivši da je ugovor u cijelosti suglasan pozitivnim propisima Republike Hrvatske, iako ugovoreni rok zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine nije u skladu sa zakonskom odredbom koja izričito propisuje rok od 10 godina. Također je i u predmetu koji se odnosi na istu situaciju zabilježena zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine do 31. srpnja 2013. rješenjem Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Vukovaru broj: Zs-132/09 od 19. veljače 2009., na temelju ugovora o kupoprodaji koji je sklopljen 10. listopada 2008. i druge navedene dokumentacije, koja uključuje i mišljenje Općinskog državnog odvjetništva koje je sklapanje ugovora odobrilo.

12. Ovaj Sud ostaje kod ranije izraženog stajališta u presudi poslovni broj: Usž- 934/20-2 od 16. srpnja 2020., prema kojem pogreške ili propusti državnih tijela ne smiju biti na štetu stranke, ukoliko se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes, što znači da rizik pogrešaka državnih tijela treba snositi država, a takvi propusti se ne smiju ispravljati na štetu stranke. Takvo stajalište je izrazio i Europski sud za ljudska prava u presudi Gashi protiv Hrvatske od 13. prosinca 2007. (zahtjev br. 32457/05), a prilog tome su i stajališta iznesena u ustavnosudskoj praksi.

13. Dakle, ovaj Sud ocjenjuje da oslobođenje tužitelja od plaćanja poreza na promet nekretnina u okolnostima konkretnog slučaja ne dovodi u pitanje bilo kakav suprotstavljeni privatni interes, već je država dužna snositi posljedice propusta i pogrešaka svojih tijela.

14. Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenio da tuženik nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, zbog čega je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović