Poslovni broj: Usž-3473/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva 16, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3510/2023-8 od 30. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3510/2023-8 od 30. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/23-01/533, urbroj: 566- 01/12-23-2 od 19. listopada 2023. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, klasa:

UP/I-112-02/23-02/152, urbroj: 511-01-157-23-6 od 7. rujna 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 19. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 7. rujna 2023., kojim je tužitelj, s poslijediplomskim magistarskim studijem, u osobnom policijskom zvanju Glavni policijski savjetnik, Policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko- kninske raspoređuje s danom 1. svibnja 2022. u Policijsku upravu Šibensko -kninsku, Policijsku postaju Knin na radno mjesto policijski službenik za graničnu policiju i zvanje samostalni policijski narednik ili policijski inspektor, u skladu s uvjetima koji su važili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (točka 1. izreke). U tom rješenju se određuje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka 2. izreke) te da se plaća određuje posebnim rješenjem (točka 3. izreke).

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu ističe niz razloga zbog kojih smatra da je pobijana presuda nezakonita. Posebno upire na procesne povrede, tj. da je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, a da u određenim dijelovima uopće ne sadrži razloge, ili su nejasni i proturječni, a da utvrđenje odlučnih činjenica proturječi podacima spisa predmeta.

Tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije uopće obrazložio je li u konkretnom slučaju valjalo primijeniti članak 63. Zakona o policiji ili neki drugi propis, a napominje da je policijski službenik s 15 godina radnog iskustva, zbog čega je trebalo primijeniti članak 64. stavak 3. Zakona o policiji, a ne članak 64. stavak 2., a dalje daje osvrt na te zakonske odredbe, koje tumači i interpretira na način naveden u žalbi. Navodi da je članak 64. stavak 3. Zakona o policiji iznimka, prema kojoj se policijskom službeniku koji ima najmanje 15 godina staža na policijskim poslovima, a za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, prvo mora ponuditi raspored na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog, a ukoliko takav raspored odbije, stavlja ga se na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske. Napominje da mu uopće nije ponuđen raspored na radno mjesto u skladu s člankom 64. stavkom 3. Zakona o policiji, zbog čega nije bio u prilici takvu ponudu prihvatiti ili odbiti, a ukoliko odbije ga staviti na raspolaganje Vladi. Smatra da je navedeni propust dostatan razlog za usvajanje tužbenog zahtjeva i vraćanje predmeta na ponovni postupak, u kojem će se donijeti novo rješenje o rasporedu tužitelja u skladu s člankom 64. stavkom 3. Zakona o policiji.

Tužitelj dalje u žalbi dodaje da je Zakon o policiji lex specialis u odnosu na Zakon o državnim službenicima, zbog čega se treba primijeniti u konkretnom slučaju te na predmetno radno mjesto tužitelja rasporediti ukoliko taj raspored prihvat, a u protivnom u slučaju odbijanja ga staviti na raspolaganje Vladi. Tužitelj u žalbi ističe da ima komparativnu prednost kod rasporeda na radno mjesto na koje su raspoređeni drugi službenici, iako je za njih ocijenjeno da će uvažavajući njihovo dugogodišnje radno iskustvo najučinkovitije obavljati poslove radnih mjesta na koja su raspoređeni. Dodaje da se sukladno mjerodavnim odredbama propisa (Zakona o policiji) policijski službenik raspoređuje na radno mjesto sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju, a uslijed ukidanja ustrojstvene jedinice/radnog mjesta na koje je bio raspoređen ili smanjenja broja izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen, valja voditi računa o propisanim zakonskim pretpostavkama, tj. stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju, a ne potrebe službe i stručno zvanje u smislu odredbe članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, prema kojem je raspoređen na znatno niže radno mjesto u odnosu na osobno zvanje i stečeni stupanj obrazovanja. Zaključno, tužitelj smatra da u predmetnom slučaju nije pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno odredbe mjerodavnog propisa, jer se upravna tijela i prvostupanjski sud pozivaju na pretpostavke propisane u članku 127. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, koje ovdje nisu primjenjive. Napominje da ima najviše policijsko zvanje (Glavni policijski savjetnik), kao i najviši stupanj stečenog obrazovanja

– završena 2. poslijediplomska studija, uz zvanje magistar znanosti, te doktor znanosti, a svi drugi protukandidati niže osobno zvanje i/ili stečeni stupanj obrazovanja u odnosu na tužitelja. Stoga tužitelj smatra da njegov raspored na predmetno radno mjesto nije na zakonu utemeljen, a niti opravdan, tim više jer nisu ni obrazložene potrebe službe, tj. stručno znanje kao uvjeti koji bi trebali opravdati raspored na konkretno radno mjesto. Smatra da nisu uopće obrazloženi razlozi zbog kojih je raspoređen na nižerangirano radno mjesto u odnosu na kolege sa nižim kvalifikacijama. Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu, otkloni navedene nedostatke i donese odgovarajuću odluku o predmetnoj stvari u skladu s žalbenim navodima, odnosno da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj s danom 1. svibnja 2022. raspoređen u Policijsku upravu Šibensko -kninsku, Policijsku postaju Knin na radno mjesto policijski službenik za graničnu policiju, na temelju prvostupanjskog rješenja od 7. rujna 2023. koje je doneseno u ponovnom postupku, nakon što je tuženikovim rješenjem od 7. ožujka 2023. poništeno ranije prvostupanjsko rješenje od 19. siječnja 2023. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

8. Navedeno prvostupanjsko rješenje je doneseno primjenom odredbe članka 64. stavka 1. i 2. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.). Iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da u Policijskoj upravi Šibensko-kninskoj nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se tužitelj može rasporediti sukladno njegovom ranijem osobnom zvanju policijski savjetnik, zbog čega je tužitelj raspoređen na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od osobnog zvanja policijski savjetnik.

9. Ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da osporena rješenja sadrže valjane, dostatne i relevantne razloge zbog kojih je tužitelj raspoređen na predmetno radno mjesto. Dakle, u konkretnom slučaju je bilo osnove za primjenu članka 64. stavka 2. Zakona o policiji, koji propisuje uvjete za raspored policijskog službenika na radno mjesto nižeg policijskog zvanja od njegovog osobnog, a koji su u konkretnom slučaju ispunjeni. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dodaje da se u predmetnom slučaju poslodavac rukovodio i potrebama službe, odnosno procijenio je da bi raspored tužitelja na konkretno radno mjesto omogućio učinkovitije obavljanje poslova u opisu tog radnog mjesta.

10. U vezi žalbenih navoda valja reći da za raspored tužitelja na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog nije potrebna njegova suglasnost, a da poslodavac u slučaju organizacijskog preustroja i ukidanja ranijeg radnog mjesta nije u obvezi službenika rasporediti na radno mjesto identično prethodnom. Stoga, niti navod tužitelja kojim upire na primjenu članka 64. stavka 3. Zakona o policiji nije osnovan, jer je tužitelj bio u mogućnosti odbiti raspored na predmetno radno mjesto, u kojem slučaju bi bio stavljen na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske. Dodaje se i da je tužitelj imao mogućnost izbora u vezi upražnjenih radnih mjesta koja odgovaraju njegovoj stručnoj spremi unutar Policijske uprave Šibensko-kninske, ali je raspored na sva radna mjesta odbio, što proizlazi iz podataka spisa predmeta.

11. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da žalbenim navodima tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

12. Stoga je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a valjalo žalbu tužitelja odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

13. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović