REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1330/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.I.J.A.F. d.o.o. Vuka, Osječka 5, OIB: 83035637731, kojeg zastupa punomoćnik Petar Crnov, odvjetnik u Đakovu, Ulica Pape Pavla Ivana II br. 8/I, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, 2. ST, vl. poljoprivrednog obrta „[obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku, Kapucinska 23/I i 3. Općina Vuka, Vuka, OIB: 70217703378, Osiječka 82, kojeg zastupa punomoćnica Margareta Krivić, odvjetnica u Osijeku, Stipaničeva 23, radi polaganja računa, poništenja, utvrđenja i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž – 2605/2023-2 od 20. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P - 58/2023-29 od 13. lipnja 2023., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž – 2605/2023-2 od 20. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P - 58/2023-29 od 13. lipnja 2023.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, pobijana odluka temelji na činjeničnim utvrđenjima: - da je tužitelj „…u svojoj ponudi za zakup poljoprivrednog zemljišta u prvo tuženikovom vlasništvu na području općine Vuka, u Obrascu 2 – Izjava o povezanim osobama, naveo neistinit sadržaj. Naime, iz sadržaja isprava u spisu (izvatka iz sudskog registra za tužitelja, povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvu Zurnovac d.o.o. te potvrde Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj R3-934/21; list 103.-118. spisa), jasno proizlazi da je tužitelj putem fizičkih osoba, svojih članova društva S i ĐT, povezan s trgovačkim društvom Zurnovac d.o.o. U tom društvu te fizičke osobe su članovi društva. Zato tužitelj ne bi mogao ni ostvariti pravo prvenstva na javnom natječaju za zakup poljoprivrednog zemljišta u smislu odredbe čl. 36. ZPZ- a….“, - „…uvažavajući utvrđene činjenica i raspoložive dokaze (isprave u spisu, iskaz RT, list 435. spisa), ne može se sa sigurnošću zaključiti o tome da je tužitelj ispunjavao sve (ostale) kriterije za odabir kao najpovoljnijeg ponuditelja, poput primjerice kriterija „dosadašnji posjednik“ ili kriterija „mladi poljoprivrednik“. Ne može se sa sigurnošću zaključiti ni o tome da bi tužitelj u postupku vrednovanja svih kriterija, u odnosu na ostale ponuditelje bio vrednovan kao najbolji ponuditelj…“, da – „…iz sadržaja ispravu u spisu te iskaza svjedokinje RT, može se zaključiti da je ocjena i rangiranja pristiglih ponuda te utvrđenje reda prvenstva ponuditelja od strane povjerenstva, vršeno u skladu s odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Pravilnika…“, te na razlozima da – „…da ne postoji normativna osnova u smislu podzakonskog općeg akta (uredbe ili pravilnika), sukladno kojoj bi tužitelj bio tretiran kao najpovoljniji ponuditelj. Ne postoji niti pravna osnova na temelju koje bi tužitelj, ispunjenjem određenih traženih pretpostavki stekao apsolutno pravo biti izabran kao najpovoljniji ponuditelj. Takvo apsolutno pravo tužitelj ne bi stekao čak i da je među strankama nesporno da je udovoljavao svim uvjetima iz odredbi čl. 36. ZPZ-a i Pravilnika…“. U tom smislu materijalnopravna pitanja kako ih je tužitelj naznačio u prijedlogu ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja na kojima se pobijana odluka temelji. Tužitelj naznačenim pitanjima u bitnom zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koje ne može biti predmet ocjenjivanja u revizijskom stupnju postupka. Isto tako, pitanja ne proizlaze iz razloga na kojima se pobijana odluka temelji. Polazeći od razloga u kojima je pobijanom odlukom odlučeno o zahtjevu tužitelja, za odluku u ovom sporu nije značajno niti pitanje koje se odnosi na sudsku kontrolu zakonitosti odluke o izboru najpovoljnije ponude. Postupovnopravna pitanja, s obzirom na razloge i zauzeta pravna shvaćanja na kojima se pobijana odluka temelji, u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kako ih je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a koja bi omogućila ovom sudu da odgovorom na njih osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
