REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-497/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Sladaković, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Pula, Marulićeva 1, OIB 26187994862, i umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-817/2022-3 od 19. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pn-251/2016-89 od 4. veljače 2022., na sjednici održanoj 24. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija i ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 817/2022-3 od 19. ožujka 2024. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pn- 251/2016-89 od 4. veljače 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola broj Pn-251/2016-89 od 4. veljače 2022. suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos 70.500,00 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 60.000,00 kuna teče od 22. kolovoza 2016. godine do isplate a na iznos od 10.500,00 kuna počev od 04. veljače 2022. godine pa do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje do godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005 i dr.), sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu do iznosa od 119.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2014. godine pa do isplate kao i u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate koja na dosuđeni iznos od 60.000,00 kuna teče od 28. kolovoza 2014. godine do 22. kolovoza 2016. te koja na dosuđeni iznos od 10.500,00 kuna teče od 28. kolovoza 2014. do 04. veljače 2022., tužiteljica odbija.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 18.075,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos troška teče po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje do godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005 i dr.), počev od 04. veljače 2022. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Odbijaju se tuženik i umješač na strani tuženika sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2. Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-817/2022-3 od 19. ožujka 2024. suđeno je:

"I. Odbijaju se žalbe stranaka i umješača na strani tuženika, kao neosnovane te potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pn-251/16-89 od 4. veljače 2022.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i umješača na strani tuženika za naknadu troškova sastava žalbe."

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3949/2024-2 od 26. studenoga 2024., tuženiku i umješaču na strani tuženika je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog pravnih pitanja koja glase:

„1. Ostvaruje li tužitelj u odnosu na preinačeni/povišeni tužbeni zahtjev za traženjem naknade neimovinske štete pravo na traženje i dosudu zakonskih zateznih kamata u odnosu na povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev samo od dana kada je postavljen taj povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev, a sve imajući na umu stajališta sudske prakse izražena u presudama VSRH poslovni broj Rev-1133/2021-2 od 14.12.2021., Rev-247/2023-2 od 04.04.2023., Rev-50/2022-2 od 24.01.2023., Rev-

550/2014 od 18.11.2015., Rev-1133/2014 od 14.12.2021.godine?

2. Je li drugostupanjski sud dužan iznijeti razloge svoje presude u odnosu na žalbeni prigovor tuženika glede nezakonito suđene zakonske zatezne kamate na dosuđenu naknadu štete, a sve imajući na umu stajalište izraženo u odlukama VSRH poslovni broj Rev-1133/2021-2 od 14.12.2021., Rev-247/2023-2 od 04.04.2023., Rev- 50/2022-2 od 24.01.2023., Rev-550/2014 od 18.11.2015., Rev-1133/2014 od 14.12.2021.godine?

3. Je li parnični sud dužan voditi postupak u skladu s načelom poštenog suđenja i procesne ravnopravnosti stranaka koje između ostalog zahtijeva da se na jednak ili barem usporediv način tretiraju dokazni prijedlozi stranaka, te da se postupak provede na način i pod uvjetima koji niti jednu od parničnih stranaka ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na protivnu stranku, a pri tome imajući na umu i stajališta izražena u odluci Ustavnog suda RH U-III-1128/2010 od 27.05.2010. godine?“.

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tuženik i umješač na strani tuženika su u zakonskom roku podnijeli reviziju zbog navedenih pravnih pitanja te su predložili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu u skladu s revizijskim navodima, sve uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

5. Odgovor na revizije nije podnesen.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11-pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Revizije su osnovane.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete pretrpljene u prometnoj nezgodi, u kojoj je sudjelovala kao putnik u vozilu osiguranom kod umješača na strani tuženika, a kojom je prilikom došlo do sudara s vozilom osiguranim kod tuženika.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 70.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, zaključivši da je tužiteljica pretrpjela štetu za koju odgovara tuženik, te utvrdio visinu štete u iznosu od 105.500,00 kn, no kako joj je tuženik isplatio iznos od 35.000,00 kn (po osnovi povrede prava osobnosti) to je pripada daljnji dosuđeni iznos od 70.500,00 kn. Tužbeni zahtjev je odbijen za isplatu iznosa od 60.000,00 kn kao previsoko postavljen. Ovakvu odluku sud prvog stupnja donio je počevši od odlučnih utvrđenja:

- 5. srpnja 2013. došlo je do prometne nezgode koja se dogodila u [adresa], na križanju [adresa] i [adresa], na način da je došlo do sudara između vozila marke "Škoda" tip "Yeti", registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ĐP i koje je osigurano kod tuženika i vozila marke "Opel" tip "Vivaro", registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao MP, osiguranog kod umješača na strani tuženika

- tužiteljica se nalazila kao suvozačica u vozilu koje je bilo osigurano kod umješača na strani tuženika

- tužiteljica je u prometnoj nezgodi zadobila niz teških tjelesnih ozljeda

- vozač MP je u trenutku nezgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola (utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 1,18 promila i u mokraći 1,63 promila)

- tužiteljici nije bilo poznato što je vozač, osiguranik umješača na strani tuženika, te večeri popio od alkohola, te njoj nije djelovao ni pripito i nije bila svjesna u kakvom je stanju (u odnosu na prisutnost alkohola).

10. Među strankama tijekom prvostupanjskog postupka nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika kao ni solidarna odgovornost tuženika i umješača na strani tuženika za štetu tužiteljici, kao stradaloj putnici u vozilu, po osnovi čl. 1069. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO). Sporno je postoji li na strani tužiteljice doprinos nastanku štete zbog vožnje s alkoholiziranim vozačem JP. Također, sporno je od kada tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate u odnosu na dio tužbenog zahtjeva istaknutog podneskom od 22. prosinca 2022. (povišenje tužbenog zahtjeva).

11.1. U odnosu na prvo i drugo dopušteno pravno pitanje valja reći da su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na cjelokupno dosuđeni iznos neimovinske štete (60.000,00 kn) od dana podnošenja tužbe do isplate smatrajući kako u ovom predmetu nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva, već je predmetni zahtjev za naknadu štete preinačen povišenjem generičnog - novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe u kojem slučaju je nastupilo dospijeće cijele tražbine podnošenjem odštetnog zahtjeva/tužbe (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO u vezi čl. 12. st . 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, "Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP).

11.2. Tužiteljica je po osnovi neimovinske štete u tužbi tražila isplatu iznosa od 34.500,00 kn, a podneskom od 21. prosinca 2021. je povisila tužbeni zahtjev po toj osnovi na iznos od 100.000,00 kn. Sud joj je po toj osnovi dosudio iznos od 60.000,00 kn.

11.3. Dakle, uvažavajući sadržaj prvog i drugog dopuštenog pitanja, spornim se u ovoj fazi postupka ukazuje pitanje pripadaju li tužiteljici zatezne kamate na povišeni dio tužbenog zahtjeva od dana podnošenja tužbe ili od podnošenja tog zahtjeva sudu.

11.4. Shvaćanje nižestupanjskih sudova glede tijeka zateznih kamata na povišeni iznos tužbenog zahtjeva nepodudarno je sa shvaćanjem ovog suda izraženog, primjerice, u odlukama broj Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., broj Rev- 748/2024-2 od 4. lipnja 2024 i Rev-310/2025-2 od 25. lipnja 2025., a koje glasi:

„Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.“.

12. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, koje predstavlja ujedno i odgovor na postavljeno revizijsko pitanje, proizlazi da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete od 25.000,00 kn (sada 3.38,43 eura), za koji je iznos tužiteljica u tijeku postupka povećala tužbeni zahtjev, počinju teći od dana izvršene preinake tužbe, odnosno od prvog sljedećeg dana, a ne od podnošenja tužbe (čl. 1103. ZOO).

13.1. U pogledu prigovora doprinosa tužiteljice nastanku štete prvostupanjski sud je utvrdio da da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužiteljice pristala na vožnju sa vozačem svjesna u kakvom je stanju (u odnosu na prisutnost alkohola) te se njezino postupanje ne može smatrati niti kao postupanje s krajnjom nepažnjom. Pritom, dokaz toksikološkim vještačenjem vozača vozila u kojem se nalazila tužiteljica nije izveden.

13.2. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu navodeći kako nije od utjecaja činjenica da je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz toksikološkim vještačenjem jer nije sporno da je osoba s preko 1 promila koncentracije alkohola u krvi u pijanom stanju, međutim pri tome je bitna predodžba je li oštećena osoba to znala i iz ponašanja osobe u takvom stanju, mogla zaključiti da se radi o osobi pod utjecajem alkohola, a da i iz iskaza drugog suvozača iz vozila u kojem se nalazila tužiteljica proizlazi da ponašanje vozača nije ukazivalo na pijano stanje.

14. Tuženik i umješač na strani tuženika u podnesenim revizijama ističu da je potpuno neosnovano odbijen njihov prijedlog da se predloženim toksikološkim vještačenjem na stručan, objektivan i nepristran način utvrditi koju su vanjske manifestacije alkoholiziranosti prosječne osobe i je li to tužiteljici moglo biti vidljivo i prepoznatljivo, a posebno uzevši u obzir da je u regresnoj parnici koja je vođena pred Trgovačkim sudom u Pazinu broj P-501/2020. izvedeno toksikološko vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „TP“ iz [adresa] od 21. srpnja 2021. kojim je utvrđeno kako je u trenutku prometne nezgode (retrogradno) vozač vozila u kojem je tužiteljica bila putnik bio pod utjecajem alkohola, s koncentracijom alkohola u krvi koja je bila najmanje 1,35 g/kg te da ta koncentracija znatno utječe na sam organizam vozača u smislu promjene tjelesnih, psihičkih i psihomotoričkih funkcija (osoba je euforična, precjenjuje svoje vozačke sposobnosti, ima smanjeno zapažanje predmeta, sklonija je vožnji neprilagođenom brzinom, voljni pokreti mišića su usporeni, nekontrolirani, nekoordinirani i sl.). Tuženik i umješač na strani tuženika smatraju kako su ih nižestupanjski sudovi, odbijajući ovaj dokazni prijedlog i temeljeći odluku samo na iskazu svjedoka i tužiteljice kao stranke u postupku, stavili u bitno nepovoljniji i neravnopravniji procesni položaj u odnosu na tužiteljicu, a koje postupanje suda je nezakonito jer je sud dužan voditi računa o procesnoj ravnoteži na način da na jednak način tretira dokazne prijedloge stranaka što u konkretnoj pravnoj stvari nije slučaj. Naime, navedeni dokaz je predložen upravo s ciljem utvrđivanja odlučne činjenice i osporavanja istinitost iskaza tužiteljice i svjedoka, na čijim iskazima nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku, a neizvođenjem dokaza toksikološkim vještačenjem tuženik i umješač na strani tuženika onemogućeni su te personalne dokaze osporiti (ili barem pokušati osporiti) provođenjem objektivnog nepristranog dokaza toksikološkim vještačenjem s kojim bi dokazali da je alkoholiziranost vozača bila takva da je morala biti zamijećena, odnosno da tužiteljici nije mogla ostati nezamijećena.

15. Dakle, uvažavajući sadržaj trećeg dopuštenog pitanja i sadržaj revizije, spornim se u ovoj fazi postupka ukazuje i pitanje na koji je način sud dužan osigurati provedbu načela poštenog suđenja i procesne ravnopravnosti stranaka, koje između ostalog zahtijeva da se na jednak ili barem usporediv način tretiraju dokazni prijedlozi stranaka te da se postupak provede na način i pod uvjetima koji niti jednu od parničnih stranaka ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na protivnu stranku prilikom odlučivanja o tome koje od predloženih dokaza će izvesti u postupku.

16. Prilikom donošenja odluke revizijski sud je pošao i od stajališta izraženog u odluci Ustavnog suda RH U-III-1128/2010 od 27. svibnja 2010.:

„….9. U odnosu na istaknuti prigovor podnositelja glede ravnopravnosti stranaka Ustavni sud podsjeća da načela pravičnog postupka uključuju način na koji se dokazi predlažu i izvode na glavnoj raspravi pred sudom, te je li postupak u svojoj cijelosti, uključujući način na koji su dokazi bili predloženi i izvedeni "pravičan", u smislu članka 29. stavka 1. Ustava.

Tako, Europski sud za ljudska prava u predmetu LB INTERFINANZ A.G. protiv Hrvatske (zahtjev broj 29549/04), presuda od 27. ožujka 2008., između ostalog, navodi: Sud ponovo ističe da prema njegovoj praksi načelo jednakosti procesnih oružja zahtijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima, u takvim uvjetima koji niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (...)….

…… 10. Nije na Ustavnom sudu ocjenjivati koje odlučne činjenice redovni sudovi trebaju utvrđivati niti koje dokazne prijedloge stranaka moraju prihvaćati ili odbijati. Međutim, kada je podnositelj tijekom čitavog postupka ustrajao na tvrdnji (kako se u konkretnom slučaju kao prethodno pitanje za procjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva postavlja pitanje - utvrđenje) je li navedeni kupoprodajni ugovor prividan ugovor i kada je za tu svoju tvrdnju navodio razloge i predlagao dokaze (svjedoke i dokumentaciju), koje su (dokaze) odbili nižestupanjski sudovi s obrazloženjem (pobliže navedenim u točkama 6. i 6.1. ove odluke), a što je (u osporenoj odluci) prihvatio i Vrhovni sud (točka 6.2. ove odluke), takvim postupanjem - prema ocjeni Ustavnog suda - sudovi su u stvarnosti onemogućili podnositelja u dokazivanju svoje tvrdnje o prividnosti osporenog ugovora, a time u konačnici o (ne)utemeljenosti tužbenog zahtjeva tužitelja…..“

17. Ovaj sud, prihvaćajući izneseno pravno shvaćanje, ocjenjuje kako nižestupanjski sudovi u ovom postupku narušili procesnu ravnopravnost stranaka, time što su na odlučnu okolnost za odluku u ovoj pravnoj stvari prihvatili dokazne prijedloge tužiteljice, dok nisu omogućili tuženiku i umješaču na strani tuženika da izvođenjem dokaza kojeg su oni predložili (toksikološkog vještačenja) možebitno dokažu činjenice koje oni tvrde (da je tužiteljica znala da je vozač vozila s kojim je pristala na vožnju bio pod utjecajem alkohola). Time je ujedno odgovoreno i na ovo revizijsko pitanje.

18. Obzirom da zbog navedenog nižestupanjski sudovi nisu utvrdili sve relevantne činjenice koje se odnose na možebitan doprinos tužiteljice nastanku i visini štete koju trpi, nema uvjeta za preinaku pobijane presuda pa je valjalo presude sudova nižeg stupnja ukinuti, primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP. U nastavku postupka potrebno je izvesti i dokaze predložene po tuženiku i umješaču na strani tuženika (toksikološko vještačenje) te potom ponovno raspraviti i ocijeniti odlučne činjenice za rješenje spora među strankama na koje je ukazano ovim rješenjem, kao i uzeti u obzir izraženo shvaćanje ovog suda u pogledu tijeka zateznih kamata na povišeni dio tužbenog zahtjeva, te nakon toga donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP) pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 24. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić