Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžm-22/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom BP, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnog BP, podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km-92/2024-12 od 13. ožujka 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025. u prisutnosti maloljetnog BP i njegove braniteljice, odvjetnice Dolores Svitlanović,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnog BP kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km- 92/2024-12 13. ožujka 2025., na temelju članka 7. stavka 1. točke 6. i članka 15. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj: 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 – dalje u tekstu: ZSM) maloljetnom BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], izrečena je odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu. Odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu može trajati najmanje 6 (šest) mjeseci, a najdulje 2 (dvije) godine. Na temelju članka 65. stavka 5. ZSM i na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu, maloljetnom BP uračunava se vrijeme uhićenja, zadržavanja i vrijeme provedeno u privremenom smještaju u ustanovi socijalne skrbi, od 21. listopada 2024. do 13. ožujka 2025. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM troškovi prvostupanjskog kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio maloljetni BP putem braniteljice Dolores Svitlanović, odvjetnice iz Zagreba, navodeći da se žali "iz svih zakonom dopuštenih razloga". U žalbi je predložio da drugostupanjski sud preispita odluku o sankciji te da se izrečena sankcija zamijeni blažom mjerom. Ujedno je zatraženo da se braniteljica maloljetnika obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupio je maloljetni BP i njegova braniteljica Dolores Svitlanović, odvjetnica iz Zagreba, koja je u cijelosti ostala kod svih navoda iznesenih u žalbi, a sjednici nije pristupio uredno pozvan državni odvjetnik.
5. Žalba maloljetnog BP nije osnovana.
6. Maloljetnik se žali zbog izrečene odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu držeći da se u konkretnom slučaju ne radi o teškom kaznenom djelu te da se i dalje može pozitivno utjecati na njega bez izdvajanja iz njegove sredine jer da sankcija mora biti proporcionalna i u slučaju maloljetnika usmjerena prvenstveno na resocijalizaciju i obrazovanje. Žalitelj smatra da je mjera prekomjerna i nepravilno primijenjena bez iscrpnog razmatranja drugih blažih mjera držeći da je mjera upućivanja u odgojnu ustanovu krajnja mjera koja se izriče ako su prethodno iscrpljene sve druge blaže mjere, a stručnjaci ocijene da se dugoročni utjecaj na ponašanje ne može ostvariti bez institucionalnog smještaja. Žalitelj nadalje smatra da je sud selektivno obrazložio okolnosti u korist teže mjere, bez cijenjenja olakotnih okolnosti jer da uopće nije uzeo u obzir niz olakotnih okolnosti koje proizlaze iz spisa. Prvenstveno da nije cijenjeno da je maloljetnik bio isprovociran, da je jasno izrazio žaljenje zbog izrečenog i objasnio da se radilo o trenutku ishitrenosti i frustracije, iz čega proizlazi da nema stvarne namjere da nekome naškodi. Navodi da se radi o jednom izoliranom incidentu koji se ne može promatrati izvan konteksta emocionalne napetosti i loše komunikacije s nastavnikom te da sud nije naveo niti jedan razlog zbog kojeg bi ovaj eksces opravdavao najstrožu odgojnu mjeru, osobito kada je maloljetnik odmah preuzeo odgovornost i izrazio spremnost za suradnju. Ističe da sankcioniranje impulzivnog govora, bez stvarne namjere i bez prethodnog delikventnog ponašanja, mjerom institucionalizacije nije u skladu s načelima svrhovitosti ni razmjernosti. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud 13. ožujka 2025. donio dva rješenja – jedno rješenje kojim se ukida privremena mjera smještaja u Centru Dugave (Km-92/2024-8) i drugo rješenje kojim se izriče najstroža odgojna mjera – upućivanje u odgojnu ustanovu. Drži da iz sadržaja oba rješenja proizlaze proturječni zaključci o okolnostima u odnosu na ponašanje maloljetnog optuženika i smatra da sud postupa neujednačeno s obzirom na kontradiktornosti u obrazloženju jer da u rješenju o ukidanju privremene mjere prvostupanjski sud ističe kako su prema mišljenju stručnog tima ciljevi privremenog smještaja ostvareni te da maloljetnik u institucionalnim uvjetima pokazuje napredak, samokritičnost i suradnju te da su ostvareni uvjeti za povratak maloljetnika u obitelj, dok u drugom rješenju o upućivanju u odgojnu ustanovu sud smatra da su se ispunile okolnosti koje opravdavaju maloljetnikovo izdvajanje iz njegove sredine te smještanje u instituciju. Ovakvim oprečnim odlukama sud donosi dijametralno suprotne zaključke čime da se narušava povjerenje u pravni poredak i vladavinu prava.
7. Suprotno stavu žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud izrekao maloljetnom BP odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu iz članka 7. stavka 1. točke 6. i članka 15. ZSM.
8. Naime, iz iskaza predstavnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Maksimir
– GP proizlazi da su promijenili prijedlog na način da predlažu da se maloljetniku izrekne odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu jer je došlo do izmijenjenih okolnosti s obrazloženjem da su sada promijenili mišljenje o odgojnoj mjeri s obzirom na ponašanje i funkcioniranje maloljetnika tijekom trajanja privremene mjere. Navela je da su se u tom razdoblju dogodila dva incidenta kada je maloljetnik počinio krađu i prijetio preko društvenih mreža zajedno s nekim drugim korisnicima ustanove te da postoje stanoviti problemi u odnosu između maloljetnika i oca s obzirom da maloljetnik jedno vrijeme nije htio odlaziti kod oca preko vikenda, da je došlo do značajnih pogoršanja, tj. poteškoća u školovanju maloljetnika jer nije pohađao nastavu, dolazio je u sukob s drugim učenicima, a otac nema dostatne kapacitete za kontrolu maloljetnika u pogledu njegovog funkcioniranja i školovanja.
9. Nadalje, stručna suradnica suda Odjela za mladež, OP, u svojem je iskazu navela da je maloljetnik problematičnog ponašanja od srednje škole, da je neopravdano izostajao iz škole, da je dva puta bio prijavljen zbog sudjelovanja u međuvršnjačkom nasilju i sukobu s nastavnicom. Ima otpor prema školi koju pohađa, verbalizira da bi radije završio nekakav tečaj, dogodila su se i dva incidenta u školi - jedan od njih je krađa odjevnih predmeta što nije rezultiralo kaznenim postupkom jer je maloljetnik naknadio štetu, a drugi je sudjelovanje u prijetnjama putem društvenih mreža s još dva korisnika ustanove. Maloljetnik otvoreno verbalizira da povremeno konzumira alkohol i marihuanu, s majkom nije u kontaktu, a s ocem je blizak, ali je primijećeno da je otac prezaštitničkog stava prema maloljetniku te je kod maloljetnika cijelo vrijeme prisutna njegova nedovoljna kritičnost prema vlastitim postupcima i manjak uvida u vlastito ponašanje, pa je stoga stručna suradnica mišljenja da je maloljetniku svrhovito izreći odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu.
10. Shodno članku 16. ZSM upućivanje u odgojni zavod sud će izreći kada je maloljetnika nužno izdvojiti iz njegove životne sredine i prema njemu primijeniti pojačane mjere odgoja s obzirom na izražene poremećaje ponašanja i nedovoljnu spremnost da prihvati odgojne utjecaje. Pri tome će sud uzeti u obzir težinu i narav počinjenog djela i okolnosti jesu li prema maloljetniku prije bile izrečene odgojne mjere ili kazne maloljetničkog zatvora.
11. Imajući na umu sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je kod maloljetnika izostala samokritičnost prema vlastitom ponašanju i nedostatak uvida u vlastito ponašanje. Kontradikcije koje ističe žalitelj ne mogu biti razmatrane u ovom drugostupanjskom postupku u odnosu na rješenje o ukidanju privremenih mjera i donošenju rješenja o izricanju odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod jer je predmet ovog žalbenog postupka prvostupanjsko rješenje br. Km-92/2024-12 kojim mu je izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu, a iz kojeg rješenja i proizlazi da je ponašanje maloljetnika progradiralo u neželjenom smjeru te da je opravdano izreći maloljetniku odgojnu mjeru upućivanja u ustanovu, kako je to predložila i stručna suradnica suda.
12. Stoga je valjalo odbiti žalbu maloljetnika na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP), a ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, rješenje je donijelo ovlašteno tijelo te nije povrijeđen zakon na štetu optuženika, pa je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 16. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
