Poslovni broj: Usž-2458/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆZ, [adresa], koju zastupa odvjetnica Branka Štajduhar iz Odvjetničkog društva Štajduhar & Jurec Baras d.o.o. Zagreb, Trnjanska cesta 67, protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, klasa: UP/II-943-04/19-01/97, urbroj: 514-04-2-01-01/07-22- 06 od 24. ožujka 2022., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, radi izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-857/2023-6 od 29. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-857/2023-6 od 29. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) poništava se točka 3. izreke rješenja tuženika, klasa: UP/II-943-04/19-01/97, urbroj: 514-04-2-01-01/07-22-06 od 24. ožujka 2022. Točkom II. izreke nalaže se Hrvatskim cestama d.o.o., Zagreb, da ĆZ (Ivan) Knorr isplate iznos od 247,37 €, koji čini razliku između utvrđenog iznosa naknade od 17.981,13 € i isplaćenog iznosa predujma naknade od 17.733,76 € u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. prosinca 2014. do isplate. Odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja točke 1., 2. i 4. izreke rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, klasa: UP/II- 943-04/19-01/97, urbroj: 514-04-2-01-01/07-22-06 od 24. ožujka 2022. (točka III. izreke) te odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora (točka IV. izreke) i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka V. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika poništeno je dopunsko rješenje Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Velika Gorica, klasa: UP/I-943-01/14-01/125, urbroj: 238-05/11-18-56 od 12. prosinca 2018., te riješeno da se određuje iznos od 135.478,80 kn kao puni iznos naknade za izvlaštene nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], površine 20 m[2] i kč. br. [katastarska čestica], površine 865 m , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjižene kao vlasništvo ĆZ [adresa])(točka 1. izreke). Točkom 2. izreke rješenja tuženika utvrđuje se da je tužiteljici isplaćen predujam novčane naknade u iznosu od 133.615,00 kn na temelju rješenja Ministarstva pravosuđa od 18. lipnja 2015., a točkom 3. izreke naloženo Hrvatskim cestama d.o.o. da tužiteljici isplate iznos od 1.863,80 kn koji čini razliku između utvrđenog iznosa naknade i isplaćenog iznosa predujma u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja u slučaju zakašnjenja u isplati teče od dana donošenja tog rješenja do isplate. Točkom 4. izreke rješenja tuženika određeno je da je korisnik izvlaštenja Hrvatske ceste d.o.o. na ime pravnog zastupanja tužiteljice dužan isplatiti troškove istog.
2. Tužiteljica u žalbi navodi da je naknada određena suprotno odredbi članka 33. Zakona o izvlaštenju jer je naknadu trebalo utvrditi prema tržišnoj vrijednost koja se za predmetnu nekretnine može postići na tržištu a koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja što je u konkretnom slučaju 2022. godina a ne 2017. godina. Također se procjena vještaka Galića temelji na ugovorima iz 2014., 2016. i 2017. godine iz čega proizlazi da je drugostupanjsko tijelo donijelo odluku o naknadi prema procjeni tržišne vrijednosti za poljoprivredno zemljište koja je bila relevantna prije više od sedam godina, a ne u vrijeme donošenja meritorne odluke. Smatra da je tržišnu vrijednost trebalo odrediti u trenutku donošenja meritorne odluke pri čemu upire na presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1276/2022. te predlaže žalbu usvojiti.
3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Naime, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela kao i tijekom upravnog spora, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava te za svoju odluku naveo argumentirano obrazložene razloge utemeljene na zakonu.
6. Odredbom članka 33. Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, broj 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12.), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, stavkom 1. propisano je, između ostalog, da se naknada određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, a prema stavku 2. tržišna vrijednost je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je ovdje iscrpno proveden dokazni postupak, provedeno nekoliko vještačenja nakon čega je i po ocjeni Suda osnovano prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka mr.sc. Jure Galića budući je isti jasan, potpun i dovoljno obrazložen. Naime, vještak je predmetno zemljište promatrao kao građevinsko zemljište posebne namjene sukladno Zakonu o prostornom uređenju te naveo da je postupak započet prije stupanja na snagu Uredbe o procjeni vrijednosti nekretnina, odnosno sada važećeg Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina i Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, dakle, u vrijeme kada nije bilo propisano tzv. "načelo prethodnog učinka" pa kako je postupak izvlaštenja započet prije stupanja na snagu sada važećeg Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade i Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina za svrhu određivanja tržišne vrijednosti nekretnine namjena zemljišta se određuje u skladu s važećom prostornoplanskom dokumentacijom odnosno prema važećim aktima za građenje u vrijeme pokretanja postupka izvlaštenja te jediničnu cijenu građevinskog zemljišta infrastrukturne namjene odredio primjenom koeficijenta korekcije za građevinsko zemljište te utvrdio da prometna vrijednost predmetnog zemljišta iznosi 152,25 kn/m[2] .
8. Konačno, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da se tržišna vrijednost nekretnine treba odrediti prema stvarnim i pravnim karakteristikama svake pojedine izvlaštene nekretnine odnosno prilikom određivanja tržišne vrijednosti nekretnine treba imati u vidu položaj nekretnine u prostoru, neposrednu blizinu naselja, kuća, kao i infrastrukturu (individualizacija nekretnine), a što je sve u konkretnom slučaju vještak imao u vidu. Naime, naknada se određuje u cijeni koja se može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja, što znači da se naknada određuje prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja. Stoga kako je naknada za izvlaštene nekretnine određena prema tržišnoj vrijednosti nekretnina koje se izvlašćuju u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, ovaj Sud, imajući u vidu naprijed navedenu izričitu odredbu Zakona, nije imao pravne mogućnosti ocijeniti presudu nezakonitom (tako i presuda poslovni broj: Usž-2293/2023 od 3. srpnja 2025.).
9. Okolnost što je u predmetu bitno istovrsne činjenične i pravne naravi prvostupanjski sud donio drukčiju odluku, koja je bila predmetom drugostupanjskog spora, ali samo u odnosu na priznate troškove vještačenja (presuda poslovni broj: Usž- 3269/2023 od 3. srpnja 2025.), također ne dovodi u sumnju zakonitost u ovom sporu pobijane presude niti ta prvostupanjska odluka obvezuje ovaj Sud, što proizlazi iz stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj: U-zpz-51/2017- 5 od 19. rujna 2018.
10. Imajući u vidu podatke spisa predmeta nije osnovan žalbeni navod da predmetna nekretnina nije promatrana kao građevinsko zemljište posebne namjene sukladno odredbama Zakona o prostornom uređenju budući da nalaz i mišljenje vještaka ne daju podlogu za zaključak tužiteljice.
10. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci
U Zagrebu, 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
