Poslovni broj: Usž-3712/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2117/2024-8 od 4. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2117/2024-8 od 4. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda poništeno je rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/197, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 29. veljače 2024. Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/10270, URBROJ: 251-10-32/007-23-5-BM od 10. ožujka 2023.
1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16- 008/10270, URBROJ: 251-10-32/007-23-5-BM od 10. ožujka 2023.
1.2. Prvostupanjskim je rješenjem tužiteljici utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu stambeno-poslovnu zgradu u [adresa], izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupnog obujma 405,28 m[3] u iznosu od 1.722,44 eura / 12.977,72 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude zainteresirana je osoba podnijela žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, jer da je upravni postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa pokrenut prema odredbama „starog“ Zakona o komunalnom gospodarstvu. Ističe da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti dana 27. travnja 2016. kada je prvostupanjsko tijelo zaprimilo zahtjev za obračun troškova komunalnog doprinosa, odnosno prije stupanja na snagu „novog“ Zakona o komunalnom gospodarstvu. Ukazuje da je u to vrijeme bio na snazi „stari“ Zakon o komunalnom gospodarstvu koji ne propisuje prekluzivni rok u kojem nadležno tijelo treba utvrditi visinu komunalnog doprinosa. Navodi da je ovakvo pravno shvaćanje već zauzeto u presudama ovoga Suda npr., poslovni broj: Usž-1487/2024. potvrđeno odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1393/2016 od 7. veljače 2018. i U-III-1071/2016 od 29. ožujka 2018. Predlaže Sudu usvojiti žalbu te poništiti pobijanu presudu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoji ni jedna žalbena osnova zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Naime, prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19., dalje: ZOPNIZ) podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
7. Budući da odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18., 110/18. i 32/20.) upućuju na zakon kojim je uređen opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima (članak 83. stavak 3.), to prigovor zastare valja ocijeniti na temelju Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. , i 114/22. dalje: OPZ/16). Sve kad bi se i radilo o primjeni „starog“ Zakona o komunalnom gospodarstvu kako to smatra zainteresirana osoba, to ne bi utjecalo na ocjenu o primjeni poreznih propisa na prigovor zastare.
8. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. zauzeo pravno stajalište kako slijedi: „(…) Izneseno pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, prema kojem se odredbe OPZ-a primjenjuju, vezano na komunalni doprinos, samo u postupku izvršenja rješenja u kojem je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa i to glede načina izvršenja, ali ne i u odnosu na postupak utvrđivanja obveze, ovaj sud ne može prihvatiti jer ono zanemaruje sadržaj odredbe čl. 1., čl. 2. st. 3. i 8. OPZ-a, kojima je izričito propisano da se odredbe toga zakona „na odgovarajući način“ primjenjuju i na „druga javna davanja“, a druga javna davanja su, kako je navedeno i doprinosi, pa tako i komunalni doprinos (…)“.
9. Na temelju OPZ/16 pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kad je zastara počela teći (članak 108. stavak 1.) s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).
10. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju Drugog područnog odsjeka za prostorno uređenje, Odjela za prostorno uređenje, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba, KLASA: UP/I 350-05/2013-007/1673, URBROJ: 251-13-21- 3/012-16-9 od 8. ožujka 2016., postalo pravomoćno i izvršno 5. travnja 2016. te da je sukladno odredbi članka 22. stavka 1. ZOPNIZ-a, za utvrđenje obveze plaćanja komunalnog doprinosa relevantan trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno. Proizlazi da je sukladno odredbi članka 108. stavka 2. OPZ/16 zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2017., što ima za posljedicu da je već do donošenja rješenja prvostupanjskog tijela 10. ožujka 2023., protekao šestogodišnji rok (zastara je nastupila 1. siječnja 2023.) predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ/16 za utvrđenje te obveze.
11. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni Suda, presuda prvostupanjskog suda temelji se na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo pa je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
