REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-3673/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Turističko-športska luka Baška Voda d.o.o., Obala Sv. Nikole 65, OIB: 34394768505, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2295/2024-3 od 20. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2295/2024-3 od 20. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim je rješenjem prvostupanjskog suda odbačena kao nedopuštena tužba pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS).
2. Protiv rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da je u konkretnom slučaju upravni postupak bio pokrenut putem javne obavijesti o namjeri davanja koncesije sukladno Zakonu o koncesijama, pa da se ovdje ne radi o šutnji uprave kada zakon propisuje rok unutar kojeg je upravno tijelo dužno donijeti odluku povodom zahtjeva stranke. Ističe da je ugovor o koncesiji upravni akt kojem prethodi donošenje odluke davatelja o davanju koncesije, na temelju prikupljenih ponuda. Tvrdi da je njegova ponuda ocijenjena najpovoljnijom, a zbog naknadnog odustanka drugog konkurenta, ujedno je postala i jedina koja ispunjava propisane uvjete. Iz tih razloga smatra da je nastupila obveza na strani davatelja koncesije da donese odluku o davanju koncesije. Zaključno, ističe da je svaki član zajednice ponuditelja ovlašten samostalno, bez sudjelovanja ostalih članova zajednice ponuditelja koji su sudjelovali u upravnom postupku, podnositi tužbu upravnome sudu. Dostavlja ugovor o konzorciju koji je sklopio s drugim članom svoje zajednice ponuditelja. Predlaže Sudu poništiti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u bitnom, iznosi razloge radi kojih navode tuženika u žalbi ne smatra osnovanim te predlaže odbiti žalbu te potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. ZUS-a, u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, a niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu prvostupanjskom sudu 1. listopada 2024. radi nedonošenja rješenja – šutnje uprave. U tužbi je naveo da je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske (povodom žalbe GRASSOR d.o.o., Baška Voda) rješenjem KLASA: UP/II-342-22/20- 01/35, URBROJ: 530-03-1-1-1-21-4 od 9. studenoga 2021. poništilo odluku Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: 021-04/20-02/0033, URBROJ: 20- 01 od 25. veljače 2020. o davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma – marine i u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja pomorskog dobra izvan lučkog područja javno prometna površina – javno parkiralište i javne pješačke površine na dijelu k. o. [katastarska općina] – Baška Voda zajednici ponuditelja (tužitelju te društvu GRADINA-BAŠKA VODA d.o.o.). Naprijed je navedenim rješenjem Ministarstva predmet ujedno vraćen upravnom tijelu prvog stupnja na ponovni postupak. Proizlazi dakle da je tužitelj podnio tužbu zbog toga jer tijelo prvog stupnja nije postupilo po uputi Ministarstva i donijelo novu odluku.
7. Prvostupanjski sud tužbu je odbacio pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točka 3. ZUS-a.
8. Odredbom članka 46. stavka 1. točka 3. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovit pravni lijek.
9. Odredbom članka 105. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano je da stranka može izjaviti žalbu i kad rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku.
10. Budući da iz navoda tužbe i priloga uz tužbu kao i navoda žalbe ne proizlazi da je tužitelj, u konkretnom slučaju, iskoristio redoviti pravni lijek (članak 105. stavak 2. ZUP-a), pravilno je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točka 3. ZUS-a, tužbu odbacio. Ovo iz razloga jer tužitelj nije iskoristio redoviti pravni lijek koji je, u konkretnom slučaju, imao na raspolaganju - žalbu drugostupanjskom tijelu radi nedonošenja rješenja u ponovnom postupku.
11. Pokraj utvrđenja da je tužba nedopuštena na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točka 3. ZUS-a, općenito pozivanje tužitelja na Zakon o koncesijama te ostali prigovori izneseni u žalbi nisu od utjecaj na zakonitost pobijanog rješenja.
12. Valjalo je, stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
