REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-3691/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KUZMIĆA NEKRETNINE d.o.o., Split, Mažuranićevo šetalište 2, OIB: 34432619696, kojeg zastupa opunomoćenik Marijo Vuković, odvjetnik u Splitu, Put Brodarice 6/III, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, Mike Tripala 6, OIB: 33706439962, radi troškova izvršenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1062/2024-11 od 6. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1062/2024-11 od 6. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/662, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-24 od 27. ožujka 2024., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/662, URBROJ: 443-02-03-12- 01-24-24 od 27. ožujka 2024., tužitelj je obvezan na plaćanje troškova uklanjanja bespravno izgrađenih građevina na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u iznosu od 21.945,74 €, na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da osporeno rješenje tuženika nije sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku pa da se iz tog razloga ne može ispitati. Tvrdi da provedeno izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe nije bilo nužno. Ističe da je uklanjanje dovršeno 30. studenoga 2023., dok je račun ugovornog izvođača tuženika od 18. ožujka 2024. Pozivajući se na odredbu članka 339. Zakona o parničnom postupku, smatra da je ugovorni izvođač trebao ispostaviti račun najkasnije u roku od 15 dana nakon dovršetka uklanjanja. Ukazuje da osporeno rješenje tuženika nije bio nadležan donijeti Područni ured u Splitu jer smatra da područnim uredima nisu data zakonska ovlaštenja za donošenje upravnih akata. Mišljenja je da ispostavljeni račun ugovornog izvođača tuženika nije moguće ispitati jer isti ne sadrži jasnu specifikaciju navodno izvršenih radova uklanjanja, odnosno da iz njega ne proizlazi na koju se građevinu odnosi. Tvrdi da ukupan iznos troškova uklanjanja uključuje, između ostalog, i troškove deponiranja građevinskog otpada od strane Reciklator d.o.o., a o čemu račun ne prileži spisu predmeta. Navodi da državni službenici, sukladno Zakonu o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju, moraju svoje moguće članstvo u Komori inženjera građevinarstva staviti u mirovanje pa stoga smatra da nadzorni inženjer te predstavnik naručitelja, nisu bili ovlašteni potpisati predmetni račun broj: 45/01/1. Ističe da je odredbom članka 155. stavkom 2. Zakona o gradnji propisano da se stručni nadzor ne provodi prilikom uklanjanja građevina koje uklanja građevinska inspekcija na temelju rješenja kojim je isto uklanjanje naređeno. Tvrdi da ukupne količine uklonjenih dijelova građevine iznose čak 437,19 m[3] , a da je obavljen odvoz građevinskog otpada u količini od 222,50 m[3] . Ističe da je cijena deponiranja otpada 41,50 € po toni pa iz toga zaključuje da je deponirano oko 159 tona građevinskog otpada što ne odgovara količini koja je odvezena. Navodi da je tijekom upravnog spora predložio izvođenje dokaza pribavom ovjerene kopije eGrađevinskog dnevnika te listova građevinske knjige, a da je prvostupanjski sud njegove dokazne prijedloge bez obrazloženja odbio. Predlaže Sudu da pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporeno rješenje tuženika, uz naknadu troškova spora, a podredno, da pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Vodeći se načelom učinkovitosti (članak 8. ZUS-a), sud nije vezan dokaznim prijedlozima (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio da je odluku o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika mogao donijeti na temelju provedenih dokaza, odnosno činjenica utvrđenih uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta upravnog spora što mu je pružilo valjanu osnovu za donošenje zakonite presude. Stoga je osnovano prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza vještačenjem kao suvišan, budući da ono, pored materijalnih dokaza koji prileže spisu upravnog predmeta - među kojima su i građevinski dnevnik te građevinska knjiga (ovjerene dokaznice s prijevoznicama), ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari.
7. U konkretnom slučaju nije sporno da tužitelj nije postupio po naredbi iz rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/662 URBROJ: 443-02-03-12-01-23-3 od 29. kolovoza 2023., kojim mu je naređeno uklanjanje bespravno izgrađenih građevina na lokaciji Rat, Okrug Gornji, otok Čiovo, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je utvrđeno kontrolnim očevidom od 31. listopada 2023. Time je tužitelj sam uzrokovao troškove izvršenja koji su nastali dolaskom na teren izvođača uklanjanja - TGT Adriatik d.o.o. s djelatnicima i mehanizacijom po kojima je izvršeno uklanjanje i o čemu je izdan račun sa specifikacijom broj: 45/01/1 od 18. ožujka 2024. i pozivom na KLASA: UP/I-362-02/23-02/662. Iz navedenog računa, kojem je priložen detaljan opis radova (količina radova, vrsta radova i jedinična cijena), a koji je potpisan od strane nadzornog inženjera i predstavnika naručitelja, proizlazi da su troškovi nastali zbog radnji putem treće osobe (ugovornog izvođača) priznati po tuženiku u iznosu od 21.945,74 € (PDV uključen), a koji iznos je tuženik i isplatio ugovornom izvođaču. Svaka pojedinačna stavka računa s troškovnikom podudarna je svakoj pojedinačnoj pripadajućoj stavci dokaznica s prijevoznicama. Ovjereni građevinski dnevnik i građevinska knjiga s ovjerenim dokaznicama i grafičkim dijelom dokaznica prileže spisu predmeta (sve u skladu s odredbom članka 122. stavka 7. Zakona o Državnom inspektoratu, „Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI).
8. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da je ugovorni izvođač tuženika trebao ispostaviti račun najkasnije u roku od 15 dana od dovršetka uklanjanja, pozivajući se pritom na odredbu članka 339. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), Sud ističe da članak 339. ZPP-a na koji se tužitelj poziva nije mjerodavan u konkretnom slučaju budući da je ovdje riječ o računu koji ispostavlja trgovačko društvo TGT ADRIATIK d.o.o. (ne radi se o dopunskoj presudi), a nije osnovan ni paušalni prigovor da nadzorni inženjer te predstavnik naručitelja nisu bili ovlašteni potpisati taj račun.
9. Suprotno tvrdnji tužitelja, računi za deponiranje građevinskog otpada ispostavljeni od strane RECIKLATOR d.o.o. (njih 15) prileže spisu predmeta te iskazuju da je deponirana ona količina građevinskog otpada koja je i odvezena.
10. Prigovor istaknut u žalbi u kojem tužitelj ukazuje da je količina odvezenog građevinskog otpada manja (222,50 m[3] ) u odnosu na količinu nastalu rušenjem (437,19 m[3] ) te pozivanje na odredbu članka 155. stavkom 2. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) koja propisuje da se stručni nadzor ne provodi, između ostalog, prilikom uklanjanja građevina koje uklanja građevinska inspekcija na temelju rješenja kojim je isto uklanjanje naređeno, nije osnovano. Ovo iz razloga što navedeno tužitelju nije na štetu, a osim toga je rješenjem o izvršenju od 2. studenoga 2023. tužitelj bio obaviješten o datumu od kojeg će se provoditi uklanjanje te je stoga imao mogućnost biti prisutan te na licu mjesta dodati svoja (eventualna) opažanja.
11. Nije osnovan žalbeni prigovor tužitelja da provođenje izvršenja putem treće osobe nije bilo nužno, budući da je rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23- 02/662, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-5 od 2. studenoga 2023., kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju (KLASA: UP/I-362-02/23-02/662 URBROJ: 443-02-03-12-01-23-3 od 29. kolovoza 2023.) putem treće osobe, postalo pravomoćno donošenjem presude ovog Suda, poslovni broj Usž-12/2025-3 od 8. svibnja 2025., kojom je odbijena žalba tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, Us I-2822/2023-9 od 18. rujna 2024.
12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, osporeno se rješenje tuženika može ispitati jer je valjano obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), budući da su u obrazloženju, s obzirom na narav upravne stvari, dani jasni i dostatni razlozi koji su doveli do donošenja takvog rješenja.
13. Zaključno, Sud ne nalazi osnovanim ni prigovor tužitelja da je osporeno rješenje tuženika doneseno od nenadležnog tijela područnog ureda u Splitu kojemu da nisu data takva zakonska ovlaštenja, budući je isto doneseno na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZDI-ja kojom odredbom je propisano da se za obavljanje poslova iz djelokruga Državnog inspektorata ustrojavaju, između ostalih i područni uredi.
14. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).
15. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe jer isti sa žalbom nije uspio (točka II. izreke).
U Zagrebu 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
