Poslovni broj: Usž-3466/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan , članica vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice ĐA, [adresa], [adresa], koju zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Rudeš , Mario Rođak i Hrvoje Kalauz , Zagreb , Vlaška 79 , protiv tuženika unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za useljeništvo, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske , Sektora za strane i međunarodnu zaštitu , Službe za strane , Zagreb , Ilica 335 , radi odobrenja dugotrajnog boravka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1533/2023-11 od 28. svibnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1533/2023-11 od 28. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , klasa: UP/I-217-02/21-20/220 , urbroj: 511-01-204-22-4 od 9. veljače 2023. godine.

2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za odobrenje dugotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj .

3. Tužiteljica podnosi žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da ne ispunjava uvjete za odobrenje dugotrajnog boravišta u pogledu dužine neprekidnog boravka u Republici Hrvatskoj, te da ne raspolaže dostatnim sredstvima za uzdržavanje dvočlane obitelji. Ističe da iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da ima odobravane privremene boravke u svrhu spajanja obitelji u razdoblju od 5 godina neprekidno. Navodi da je njezin suprug hrvatski branitelj i državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u [adresa], te da zajedno žive i borave na adresi [adresa] zadnjih 10 godina. Smatra da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije uzeo u obzir konkretne okolnosti, odnosno razloge iz kojih je učestalo izbivala iz Republike Hrvatske, te odlazila u Bosnu i Hercegovinu radi posjeta bolesnoj majci i kćeri, kao i u Republiku Njemačku povodom smrti sestre. Ističe da su navedena izbivanja iz Republike Hrvatske bila privremena i opravdana te da nije imala namjeru napustiti zemlju trajno ili izbjegavati obveze vezane uz utvrđeni status. Smatra da joj je povrijeđeno ustavom zajamčeno pravo na poštivanje i zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva i ugleda, jer pobijana odluka dovodi do razdvajanja obitelji, te narušava dostojanstvo i funkcionalnost života. Ističe da formalistička primjena mjerodavnih zakonskih odredbi, bez uzimanja u obzir naprijed navedenih okolnosti, predstavlja neproporcionalno miješanje u pravo na obiteljski život i povredu načela razmjernosti. Predlaže uvažiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i donijeti odluku kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev. Potražuje trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava navode tužiteljice. U odnosu na navode u svezi primjene načela razmjernosti navodi da odredbama Zakona o strancima i Direktive 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. nisu propisani razlozi koji bi opravdavali duže izbivanje od zakonom propisanog roka. Ističe da je institut dugotrajnog boravka reguliran Zakonom o strancima te podrazumijeva ispunjavanje jasnih, kumulativno propisanih pretpostavki za odobrenje tog boravka. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužiteljica tužbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 150. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22. i 151/22.).

8. Odredbom članka 150. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da se dugotrajno boravište može odobriti državljanima treće zemlje koji do dana podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno 5 godina odobren privremen boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se smatra da je državljanin treće zemlje neprekidno boravio u Republici Hrvatskoj i ako u razdoblju od 5 godina iz stavka 1. tog članka, nije izbivao iz Republike Hrvatske višekratno duže od deset mjeseci ukupno ili jednokratno do šest mjeseci.

9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica zahtjevom od 4. srpnja 2021. zatražila odobrenje dugotrajnog boravišta. Na temelju službenih evidencija proizlazi da do dana podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima odobren privremeni boravak u trajanju od pet godina neprekidno, te da je u tom razdoblju iz Republike Hrvatske izbivala u ukupnom razdoblju od jedne godine, 8 mjeseci i 20 dana.

10. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika, jer tužiteljica ne ispunjava uvjete za odobrenje dugotrajnog boravišta propisane odredbom članka 150. stavka 1. i 2. Zakona o strancima, s obzirom na to da je u razdoblju od 5 godina koje prethode podnošenju zahtjeva izbivala iz Republike Hrvatske duže od propisanog vremena. Kako tužiteljica ne ispunjava opće uvjete za odobrenje dugotrajnog boravišta, to dokazivanje da ispunjava i dodatne uvjete propisane odredbom članka 153. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima nije od utjecaja na donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

11. Suprotno žalbenim navodima naprijed citiranom zakonskom odredbom izričito su propisani kumulativni uvjeti za odobrenje dugotrajnog boravka, a koje uvjete tužiteljica ne ispunjava. Neosnovani su navodi tužiteljice u pogledu povrede ustavom zajamčenog prava na poštivanje i zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva i ugleda jer osporavano rješenje dovodi do razdvajanja obitelji, jer neodobravanje dugotrajnog boravka ne utječe na pravo tužiteljice na boravak u Republici Hrvatskoj po osnovi spajanja obitelji i nužno ne utječe na dosadašnju kvalitetu osobnog i obiteljskog života.

12. S obzirom na to da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne razloge koji bi doveli u pitanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku i sporu, kao i pravilnosti primjene materijalnog prava, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke, dok je o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 144. i 147. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu , 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić