Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-13706/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AK, kojeg brane odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenog AK, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/1416, URBROJ: 513-02-7002/15-22-9 od 28. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog AK i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljeni AK dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40 (četrdeset) eura u roku od 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove presude

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni AK proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 45.000,00 kuna / 5.972,53 eura, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna / 13,27 eura.

3. Protiv toga rješenja okrivljenik je putem braniteljica podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji te u bitnome ističe da se neosnovano i protivno utvrđenim činjenicama optužuje za prekršaj za koji nisu ispunjena zakonom propisana obilježja. Žalitelj dalje ističe da je Vijeće za prekršaje u obrazloženju pobijanog rješenja odbilo dokazne prijedloge okrivljenika, i to pribava izjave pronađenog državljanina, pribava podataka o policijskom službeniku koji je migranta saslušao radi njegovog saslušanja, potvrda MUP-a o događaju i priklop spisa te saslušanje carinskih djelatnika iz razloga što bi se nepotrebno odugovlačio prekršajni postupak. Naime, upravo bi navedeni dokazi dali odgovor na pitanje tko je oštetio carinska obilježja, kada i na koji način te gdje je bio okrivljenik kada su carinska obilježja oštećenja i što je radio u trenutku oštećenja carinskih obilježja. Vijeće za prekršaje nije utvrdilo tko je oštetio carinska obilježja, odnosno carinsko uže, kada se to dogodilo, a što je od važnosti radi utvrđenja krivnje na strani okrivljenika. Sama činjenica da je carinsko uže oštećeno nije dovoljna da bi se okrivljenika kažnjavalo. Žalitelj upućuje na odredbu članka 305. Provedbene Uredbe Komisije br.2015/2447 koja je predvidjela incidentne situacije te žalitelj smatra da se radi o situaciji koja ne može biti u potpunosti pod kontrolom prijevoznika obzirom na sve obveze koje je dužan poštivati (redoviti odmor, spavanje, fizikalne potrebe i dr.), a u svezi s domišljatošću osoba koje neopaženo žele ući u carinsko područje Europske unije pa se stoga ne predviđa kažnjavanje već postupanje prijevoznika kada uoči nepravilnost. Žalitelj smatra da je poduzeo sve što je mogao da zaštiti svoje vozilo te podredno carinske oznake. Vijeće za prekršaje trebalo je utvrditi sve činjenice i one koje idu na teret kao i u prilog okrivljenika, sve na temelju članka 88. Prekršajnog zakona. Prigovara i visini izrečene novčane kazne jer kažnjavanjem okrivljenika kaznom u visini od 45.000,00 kuna, a usprkos svim ranije iznesenim olakotnim okolnostima, ne predstavlja pravdu za okrivljenika, te povređuje njegovo dostojanstvo i osobnost, čak štoviše prouzrokuje duševnu patnju, obzirom sva njegova buduću primanja bit će usmjerena na povrat pozajmljenog novca kojim je platio izrečenu kaznu.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu čl.202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU te nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. toč.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, navelo je odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, pobijana odluka sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

8. Okrivljenik neosnovano poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret. Naime, ovaj Sud je, odlučujući o njegovoj žalbi i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave održalo glavnu raspravu dana 20. listopada 2022. godine. Na navedenoj raspravi pročitana je pisana obrana okrivljenika te je proveden dokazni postupak kroz uvid i čitanje materijalne dokumentacije iz spisa. Sud napominje da je okrivljeniku omogućeno sudjelovanje u postupku, uključujući mogućnost davanja očitovanja i predlaganja dodatnih dokaza, što nije iskoristio, čime je sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona, propustio svoje pravo da dalje utječe na tijek postupka. time da se napominje da je iskoristio pravo da obranu iznesu u pisanom podnesku, koja je pročitana na održanoj glavnoj raspravi. I

9. Nadalje, u zapisniku o obavljenom očevidu od 15. lipnja 2022. konstatirano je da je očevid obavljen u mjestu RGP Bajakovo, kojem je bio nazočan okrivljenik, te su ovlašteni carinski službenici provjerom i očevidom nad vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka]/BG1845HB, vlasništvo prijevoznika Alex Trans d.o.o., kojim je upravljao AK, pregledom uočili oštećenje carinskog užeta jer je isto bilo presječeno na zadnjem desnom zatezaču poluprikolice i spojeno metalnom kopčom pa je samim time omogućen pristup tovarnom prostoru, a u tovarnom prostoru pronađene su dvije ilegalne osobe koje su na ilegalan način pokušale ući u carinsko područje EU. Na zapisnik o očevidu okrivljenik nije imao primjedbe te ga je vlastoručno potpisao. U vjerodostojnog istog nije bilo razloga sumnjati. Činjenica da su carinski službenici otkrili oštećenje carinskog užega i prisustvo ilegalnih migranata u tovarnom prostoru vozila kojim je upravljao okrivljenik, te da okrivljenik na zapisnik o očevidu nije imao primjedbi, dodatno potvrđuje pravilnost zaključka o njegovoj odgovornosti.

10. Navode žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja, ovaj Sud nije prihvatio osnovanim. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju rezultata prekršajnog postupka, pisane obrane okrivljenika i predmetu priložene materijalne dokumentacije, posebice zapisnika o obavljenom očevidu, koji je valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, izvelo je pravilne zaključke i osnovano okrivljenika utvrdilo odgovornim za počinjenje prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, koji se odnosi na propust u sprječavanju oštećenja ili uništenja ili uklanjanja ili ako počinitelj ukloni ili ošteti sredstvo za prepoznavanje robe stavljeno sukladno članku 192. Uredbe (EU) br. 952/2013. Za odluku o krivnji prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je valjane razloge, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, dok izneseni žalbeni navodi, koji su po ocjeni ovog Suda usmjereni na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost takve odluke prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak te se daljnje izvođenje dokaza, po ocjeni ovog Suda, ukazuje nepotrebnim.

11. Okrivljenik u svojoj žalbi tvrdi da ga se neosnovano i protivno utvrđenim činjenicama optužuje za prekršaj za koji nisu ispunjena zakonom propisana obilježja. Ovaj Sud primjećuje da je okrivljenik proglašen krivim, a takvo optuženje je bilo i u optužnom aktu / prekršajnom nalogu, što nije dana 15. lipnja 2022. oko 12,00 sati, kao vozač teretnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka]/BG1845HB, firme Alex Trans d.o.o., kojim se prevozila roba prijavljena MRN 22TR22040000272639, i to: EPS Expandirani Polistiren, 19 koleta, bruto mase 23240 kg, na teretnom ulazu u carinsko područje EU preko RGP Bajakovo, spriječio od oštećenja sredstvo za prepoznavanje robe tj. carinsko uže, jer je isto bilo presječeno na zadnjem desnom zatezaču poluprikolice i spojeno metalnom kopčom, pa je samim time omogućen pristup tovarnom prostoru. Pregledom tovarnog prostora pronađene su 2 ilegalne osobe, koje su na ilegalan način pokušale ući u carinsko područje EU. Radnja za koju je okrivljenik proglašen odgovornim u trenutku počinjenja predstavljala je prekršaj jasno definiran zakonom, koji je bio dovoljno precizno određen u izreci pobijanog rješenje o prekršaju. Prema članku 61. stavku 1. točki 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, vozač prijevoznog sredstva obvezan je spriječiti svako oštećenje sredstva za prepoznavanje robe, u konkretnom slučaju carinskog užega. U ovom slučaju, na teretnom vozilu kojim je upravljao okrivljenik utvrđeno je da je carinsko uže presječeno na zadnjem desnom zatezaču poluprikolice i spojeno metalnom kopčom, što izravno ukazuje na propust u ispunjavanju navedene zakonske obveze.

12. Kao vozač teretnog vozila, okrivljenik je bio odgovoran za stanje robe i carinskih obilježja od trenutka preuzimanja robe do njezine predaje krajnjem primatelju. Sukladno toj odgovornosti, bio je dužan s potrebnom pažnjom vizualno pregledati carinska obilježja. Da je to učinio, utvrdio bi nepravilnosti na carinskom obilježju, a suprotno tomu, nepravilnosti su prilikom pregleda teretnog vozila uočili carinski službenici, konstatiravši oštećenje carinskog užeta.

13. Okrivljenik je prema svojim osobnim i profesionalnim svojstvima i svim okolnostima bio ili mogao biti svjestan da može počiniti ovu vrstu prekršaja. Odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano je da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost za namjeru. Člankom 28. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da se prekršaj može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi žalitelj ne mogu ga ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj jer je okrivljenik kao vozač kamiona bio dužan u smislu članka 31. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije primjereno zaštiti od oštećenja sredstvo za prepoznavanje robe, što je isti propustio učiniti, tako da su u činjeničnom opisu djela ispunjena sva bitna obilježja inkriminiranog djela prekršaja.

14. U pogledu žalbenih navoda glede neprihvaćanja dokaznih prijedloga koji su predloženi u obrani, ovaj Sud napominje da je člankom 89. Prekršajnog zakona propisano da je sud dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju stranka i sudionicima u postupku. Niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona, pa ni one iz članka 88. stavka 2. citiranog Zakona (načelo slobodne ocjene dokaza) ne proizlazi obveza prvostupanjskog tijela da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što niti s druge strane nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava prvostupanjsko tijelo da izvede još kakve dokaze, ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno. Prema tome, hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene prvostupanjskog tijela u svakom pojedinačnom slučaju, te je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, kada je smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka, na temelju stanja predmeta donijelo odluku, a u obrazloženju odluke o prekršaju, u smislu članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona, dalo valjane razloge zašto je odbilo dokazne prijedloge obrane, te slijedom navedenog, nije počinje bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju upire žalitelj navodima žalbe.

15. Također, žalitelj se neosnovano poziva na primjenu članka 305. Provedbene Uredbe Komisije br. 2015/2447 jer se ta Uredba odnosi na situacije koje nisu u kontroli prijevoznika, a to ovdje nije bio slučaj.

16. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede odluke o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna razmjerna težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je okrivljeniku izreklo kaznu unutar zakonom propisanog okvira. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne i prihvatljive razloge. Iako je uzelo u obzir dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, kazna je određena s obzirom na značaj povrede i potrebni generalno preventivni učinak. U konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, okrivljenik u svojoj žalbi ne navodi nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje pobijane odluke o kazni i izricanjem blaže kazne od one koju je odmjerilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

17. Izrečena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, držeći da će se istom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati u smislu generalne i specijalne prevencije.

18. U vezi izrečene novčane kazne, ističe se kako iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik 15. lipnja 2022. platio dvije trećine novčane kazne u iznosu od 33.333,33 kuna + paušalni trošak u iznosu od 100,00 kuna, o čemu u spisu prileže preslike uplatnice, na kojima je uplata potvrđena, dakle, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je platio dvije trećine izrečene novčane kazne po prekršajnom nalogu. Stoga okrivljenik po primitku ove presude nije dužan dodatno plaćati izrečenu novčanu kaznu iz prvostupanjskog rješenja o prekršaju.

19. Također, treba napomenuti da je za prekršaj iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, u vrijeme počinjenja prekršaja, bila propisana novčana kazna za fizičku osobu u iznosu od 2.000,00 kuna do 50.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 29. ožujka 2025. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 52/25.), a koji za navedeni prekršaj propisuje nešto blažu novčanu kaznu (u iznosu od 260,00 eura do 6.630,00 eura, a što je prema fiksnom tečaju konverzije – 7,53450, niži iznos od kazne propisane u kunama, kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u RH).

20. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da je novčana kazna okrivljeniku fizičkoj osobi pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja, zbog čega bi ovako izrečena novčana kazna bila izrečena i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.

21. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

22. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.