REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1003/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu, protiv tuženika OTP BANKA d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-180/2021-4 od 2. studenoga 2023., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj P-515/2019-17 od 8. siječnja 2021., na sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika koji se odnosi na povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-180/2021-4 od 2. studenoga 2023., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj P-515/2019-17 od 8. siječnja 2021., u točki 1. njene izreke, a kojom je utvrđen ništetnim ugovor o kreditu broj 16416/06 od 14. ožujka 2006., potvrđen kod javne bilježnice Mirjane Brčić iz Ogulina pod brojem OU-47/2006 dana 14. ožujka 2006. zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženice HVB Splitske banke d.d. kao kreditora (dalje: ugovor o kreditu od 14. ožujka 2006.) u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (dalje: CHF).
1.2. U pogledu zahtjeva za isplatom na temelju tih ništetnih odredbi prvostupanjska presuda je ukinuta i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2. U prijedlogu su naznačena dva pravna pitanja za koja predlagatelj navodi da su važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a to zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova u okolnostima nepostojanja prakse revizijskog suda. Naznačena pitanja glase:
„1. Je li tužitelj, kao korisnik kredita i potrošač, prihvaćanjem ponude i izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu kojim su sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015) izmijenjene ugovorne odredbe koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu s retroaktivnim učinkom, dao slobodan i informiran pristanak na izmjenu nepoštene odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke čime se odrekao prava na isplatu novčane tražbine temeljem tih nepoštenih odredbi;
2. Je li sklapanjem aneksa, tj. sporazuma o konverziji kredita na temelju članaka 19.a. do 19.i. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015), kojim su nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope zamijenjene valjanim ugovornim odredbama i to na način kao da je među strankama od početka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom, tj. sporazumom o konverziji, a sve uplate koje su izvršene temeljem nepoštenih ugovornih odredbi iskorištene su za namirenje obveza korisnika kredita koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka, tj. sporazuma o konverziji, nastala nova pravna osnova na temelju koje je prestalo pravo korisnika kredita zahtijevati isplatu temeljem nepoštenih ugovornih odredbi?“.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da naznačena pravna pitanja ne predstavljaju pitanja važna za odluku o sporu u njenom pravomoćnom dijelu jer se ovdje ne radi o tome da je pravomoćno odlučeno o zahtjevu za isplatom novčane tražbine temeljem utvrđenih nepoštenih odredbi, a postavljena pitanja, kako su stipulirana, odnose se na isplatu iako je prijedlog za dopuštenje revizije podnesen samo u dijelu koji se odnosi na utvrđenje.
5. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a pa je ovaj sud na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP-a riješio kao pod točkom I. izreke.
6. Osim toga, prema ocjeni ovog suda predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (na pravično suđenje) zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP pa je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 1. i 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
