Poslovni broj: Usž-3606/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja obveze poreza na nasljedstvo i darove, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3406/2023-11 od 4. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3406/2023-11 od 4. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke usvojen je tužbeni zahtjev i poništeno rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-16/20-01/32, urbroj: 513-04-22-2 od 20. listopada 2022. i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir, klasa: UP/I-410-16/2019-01/17, urbroj: 513-07-01-04- 2019-3 od 1. travnja 2019. te je obustavljen upravni postupak u kojem su donesena navedena rješenja. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke ovog suda, dok se za više zatraženi trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu u kojoj navodi da je tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju od 15. veljače 2019. naslijedila pokretninu, poslovni udjel u trgovačkom društvu Jadran projekt centar d.o.o. u nominalnom iznosu od 787.600,00 kuna u ½ dijela. Pozivajući se na članak 4. stavak 1. Zakona o lokalnim porezima ističe da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir da zakonske odredbe ne propisuju kao oporezivu pokretninu isključivo gotov novac, novčane tražbine i vrijednosne papire (vrijednosnice), već i sve pokretnine odnosno pokretnu imovinu čija je tržišna vrijednost veća od Zakonom propisanog iznosa. Navodi da iz predmetnog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je tužiteljica naslijedila pokretninu koju u naravi čini ½ dijela poslovnog udjela čija vrijednost premašuje Zakonom propisanu vrijednost pokretnine te koja predstavlja oporezivu imovinu. Prigovara što se sud za ocjenu zakonitosti rješenja tuženika pozvao na mišljenje Porezne uprave, a ne na mjerodavne zakonske odredbe. Zaključuje da niti s gospodarskog stajališta nema osnove za zaključak da u smislu Zakona o lokalnim porezima poslovni udjel ne predstavlja oporezivu imovinu, već da predmetom oporezivanja mogu biti samo dionice. Smatra da poslovni udio može biti predmetom raspolaganja i nasljeđivanja te da poslovni udio ima tržišnu vrijednost. Ističe da tužiteljica nije osporavala da je naslijedila pokretninu koja je predmet oporezivanja stoga je predmet spora visina vrijednosti poslovnog udjela koji je tužiteljica naslijedila, što sud nije razmatrao. Predlaže da Sud poništi osporenu presudu, odbije tužbeni zahtjev te odredi da svaka stranka snosi svoje troškove spora.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na mišljenje Porezne uprave od 11. travnja 2017. godine. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno usvojio tužbeni zahtjev, poništio prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te obustavio upravni postupak. Predlaže da Sud odbije žalbu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog koji se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom sudu uz žalbu proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 1. travnja 2019. tužiteljici utvrđena osnovica poreza na nasljedstvo i darove u iznosu od 393.800,00 kuna te joj je na tako utvrđenu osnovicu razrezan porez od 4% u iznosu od 15.752,00 kuna. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je porez utvrđen na temelju rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj: O-9983/18, UPP/02-99/18 od 15. veljače 2019. kojim je tužiteljica naslijedila poslovni udio u trgovačkom društvu Jadran projekt centar d.o.o., u nominalnom iznosu od 787.600,00 kuna u ½ dijela.
7. Naime, tuženik je mišljenja da je prvostupanjsko rješenje doneseno u primjeni članaka 4. i 6. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj: 115/16. i 101/17.) te se naslijeđeni poslovni udio smatra pokretninom. Međutim, ovakvu ocjenu tuženika prvostupanjski sud ne priznaje.
8. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o lokalnim porezima propisano je da se porez na nasljedstva i darove plaća na gotov novac, novčane tražbine i vrijednosne papire (vrijednosnice) te na pokretnine, ako je pojedinačna tržišna vrijednost pokretnina veća od 50.000,00 kuna na dan utvrđivanja porezne obveze.
9. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je ocijenio nezakonitim navedeno rješenje tuženika kojim je tužiteljici za naslijeđeni poslovni udio razrezan porez na nasljedstvo i darove jer zaključuje da oporezivanje poslovnog udjela koje je tužiteljica naslijedila u društvu s ograničenom odgovornošću ne spadu u nijednu od kategorija za koje je propisano oporezivanje porezom na nasljedstvo i darove u smislu odredbe članka 4. stavka 1. Zakona o lokalnim porezima, jer poslovni udio nije pokretnina kako to smatraju prvostupanjsko tijelo i tuženik. U tom smislu prvostupanjski sud pravilno smatra pobijano rješenje tuženika nezakonitim.
10. Iz svega navedenog proizlazi da je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice zbog čega je temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima poništio rješenja tuženika te temeljem odredbe članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.) upravni postupak obustavio.
11. Nadalje, tuženik razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporene presude, a niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.
12. S obzirom da je tužiteljica uspjela u upravnom sporu pravilno je u smislu odredbe članka 147. stavka 1. naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora.
13. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio od utjecaja na tijek upravnog spora.
U Zagrebu 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
