REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1600/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojega zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Lovačko društvo „Šljuka“ Sv. Martin pod Okićem, OIB: 43820334115, Galgovo, Zagrebačka 53, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, koje oboje zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2077/2021-25 od 15. siječnja 2025., 24. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2077/2021-25 od 15. siječnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom presudio:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.232,31 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 25. prosinca 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.‟

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 412,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2025. do isplate, po stopi od 6,15 % godišnje, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu od 412,50

EUR u roku od 15 dana.“

2. U obrazloženju presude je navedeno da iz službene bilješke MUP-a od 12. studenoga 2018. i iskaza svjedokinje KI proizlazi da je osiguranica tužitelja predmetnog dana oko 21,20 sati išla iz mjesta Galgovo prema Klinča Selima, brzinom ne većom od 50 km/h, kada su joj na cestu istrčale tri srne, dvije su prošle ispred nje, a treća je udarila u njenu vozačku stranu vozila. Nakon što su prve dvije srne pretrčale ispred, nastavila se kretati vozilom, kada je treća srna iznenada iskočila na cestu i udarila u njena vrata. Nakon udarca nastavila se „koprcati“ ispred vozila, ali ona nije vozilom prešla preko nje. Na vozilu je oštećen lijevi blatobran, vrata vozača i prednja maska. Nakon udarca srna je otrčala na desnu stranu, prema naselju. Po ocjeni prvostupanjskog suda, odredbom čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine‟ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL) propisana je odgovornost lovoovlaštenika lovišta za štetu za štetu koju divljač počini u samom lovištu u kojem divljač živi, a ne i za štetu koju divljač iz tog lovišta eventualno prouzroči na cesti koja prolazi lovištem. Za održavanje i sigurnost prometa na cesti odgovorna je isključivo pravna osoba koja upravlja njome, a ne društvo koje upravlja lovištem. S tim u vezi, neovisno o tome da li lovištem ili pored njega, prolazi autocesta ili druga javna cesta, ta cesta na kojoj je došlo do udara vozila u srnu na cesti, ne može se smatrati sastavnim dijelom ili područjem lovišta (čl. 9. do čl. 11. ZL-a), već iz lovišta izdvojenim područjem kojim upravlja i gospodari pravna osoba zadužena za javne ceste. Zbog toga, u pravilu izostaje odgovornost pravne osobe koja upravlja lovištem za štete ove vrste. Da je tome tako, proizlazi i iz odredbe čl. 86. st. 3. ZL-a kojom je propisano da za štete od divljači koju pretrpe vozila na cestama prije svega odgovaraju njihovi vozači. Ako takve njihove odgovornosti nema, kao u ovoj pravnoj stvari, tada za tu štetu odgovara pravna osoba koja gospodari cestom. I konačno, iznimno za ovu štetu odgovara i ovlaštenik prava lova (ovdje tuženik), ali, sukladno odredbi čl. 80. st. 6. ZL-a, samo ako je ona nastala kao posljedica lova u lovištu. U ovoj pravnoj stvari je nedvojbeno da se srna na cesti nije našla zbog organiziranog i po tuženiku odobrenog lova na srne. Kod takvog stanja stvari, tuženikova odgovornost za štetu nastalu na vozilu tužiteljeve osiguranice je u ovoj pravnoj stvari isključena, pa i zbog toga jer se srna na koju je naletio vozač s vozilom, na ovoj cesti nije našla zbog toga što je nad njom s tuženikove strane ili uz njegovo odobrenje organiziran lov. Slijedom navedenog, kako tužitelj tijekom postupka nije ni tvrdio niti dokazao da je predmetna šteta nastala zbog provođenja lova, prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

3. Tužitelj u žalbi navodi da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno tome provodi li se lov, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom zbog čega se za štetu koja je nastala uslijed naleta na divljač odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Imajući u vidu navedeno, tuženik je bio dužan dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, a što nije učinio. U konkretnom slučaju za štetu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. ZL-a već se primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u skladu s čl. 76. st. 2. ZL-a. U prilog osnovanosti svojih navoda tužitelj ukazuje na stav sudske prakse vidljiv iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-166/2024 od 24. rujna 2024. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 365,59 eura.

4. Tuženik i umješač u odgovoru na žalbu navode da je tijekom ovog postupka na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja provedeno vještačenje te da se iz nalaza i mišljenja vještaka nameće zaključak da je vozač oštećenog vozila odgovoran za nastanak nezgode, jer se protupravno kretao brzinom većom od dopuštene. Osim toga, vozač oštećenog vozila je imao dovoljno vremena za zaustavljanje svog vozila, jer su ga, prvo, dvije srne koje su pretrčale cestu, dodatno upozorile na takvu opasnost. Traže naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 206,25 eura.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za štetu nastalu na osobnom vozilu osiguranice tužitelja reg. oznake [registarska oznaka], u iznosu od 1.232,31 eura, koja je nastala 12. studenoga 2018. u mjestu Drežnik, u naletu na srnu koja je pretrčavala kolnik.

8. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).

9. Tužitelj se u žalbi poziva na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, i to prvenstveno na neosnovani izostanak primjene odredaba čl. 1063. do čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

10. Najprije valja navesti da je predmetni štetni događaj nastupio 12. studenog 2018., a da je Zakon o lovstvu („Narodne novine‟ broj 99/18) stupio na snagu 17. studenog 2018., o čemu se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije očitovao.

11. No, neovisno o tome primjenjuje li se u konkretnom slučaju taj Zakon ili Zakon o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09, 14/14, 21/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 41/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 67/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 62/17), pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženik ne može odgovarati za štete koje nastanu na nelovnim površinama jer da se u ovom slučaju radi o (javnoj) cesti, suprotan je ustaljenoj praksi sudova, dok se osnovano tužitelj u žalbi poziva na obrazloženje rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 166/2024-2 od 24. rujna 2024. kojega prihvaća i ovaj sud i u kojemu je navedeno: „Budući da odredbama ZOL kao lex specialis nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, sukladno odredbi čl. 76. st. 2. ZOL valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) kojima se određuje odgovornost za štetu. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. ZOO-a ) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. ZOL-a. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi: Na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. ZOL-a („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09,153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16) već se na njegovu odgovornost primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u skladu s čl. 76. st. 2. ZOL-a, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači.“

12. Dakle, osnovano se žalitelj poziva na neosnovani izostanak primjene odredaba čl. 1063. do čl. 1067. ZOO-a, ali su zbog takve, pogrešne primjene materijalnog prava, u konkretnom slučaju izostali i razlozi o odlučnim činjenicama. To iz razloga jer prvostupanjski sud nije ocijenio izvedeni dokaz vještačenjem (nije niti iznio sadržaj nalaza i mišljenja vještaka prometne struke u obrazloženju pobijane presude), odnosno nije naveo jesu li ovdje bile ispunjene pretpostavke za primjenu odredaba čl. 1067. ZOO-a.

13. Stoga je, primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi odlučne činjenice na koje upućuju mjerodavne materijalnopravne odredbe sadržane u ovom obrazloženju (prvenstveno odredbe čl. 1067. ZOO-a) i, s tim u vezi, ocijeniti i izvedeni dokaz vještačenjem, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

15. Uputa iz točke II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 24. rujna 2025.

Sudac

Radovan Raduka