Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kv-II-Us-64/2025-2

Kir-Us-140/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

RJE Š ENJE

Županijski sud u Zagrebu , u vijeću sastavljenom od suca tog suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članice vijeća , uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Nenada Kurečića kao zapisničara , u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog UĆi dr., zbog kaznenog djela iz članka 294. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11) , odlučujući povodom žalbe Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj Kis -Us-61/2025 od 16. rujna 2025. te 5. okrivljenog Slavena Šarića i 6 . okrivljenog ĐĆpodnesenim protiv rješenja suca istrage broj Kir-Us-140/2025 od 12. rujna 2025. o određivanju istražnog zatvora, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025. ,

rije š io je

Odbijaju se žalbe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te 5. okrivljenog Slavena Šarića i 6 . okrivljenog ĐĆkao neosnovane.

Obrazloženje

1. Tijekom kaznenog postupka koji se, na temelju rješenja o provođenju istrage Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) broj Kis-Us-61/2025 od 11. rujna 2025. vodi protiv 1. okrivljenog UĆ zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo davanja mita iz članka 294. stavka 1. KZ/11 te protiv 2. okrivljenog ĆĆ, 3. okrivljenog PĆ, 4. okrivljenog CĆ, 5. okrivljenog HĆ, 6. okrivljenog ĐĆ, 7. okrivljenog ZĆ, 8. okrivljenog ŽĆ, 9. okrivljenog NĆ, 10. okrivljenog EĆ, 11. okrivljenog BĆ, 12. okrivljene UĆU, 13. okrivljenog AĆ, 14. okrivljenog DĆ, 15. okrivljenog LĆ, 16. okrivljenog ČĆ i 17. okrivljenog KĆ zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo primanja mita iz članka 293. stavka 1. KZ/11, rješenjem suca istrage broj Kir-Us-140/2025 od 12. rujna 2025., pod točkom 1. izreke, na temelju članka 127. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

Poslovni broj: Kv-II-Us-64/2025-2

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. - dalje u tekstu: ZKP), određen je istražni zatvor protiv 3. okrivljenog PĆ, 4. okrivljenog CĆ, 5. okrivljenog Slavena Šarića i 6. okrivljenog ĐĆ na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP. Pod točkom 3. izreke, na temelju članka 127. stavka 2. ZKP, odbijen je prijedlog USKOK da se odredi istražni zatvor 7. okrivljenom ZĆ, 8. okrivljenom ŽĆ, 9. okrivljenom NĆ, 10. okrivljenom EĆ, 11. okrivljenom BĆ, 12. okrivljenoj UĆU, 13. okrivljenom AĆ, 14. okrivljenom DĆ, 15. okrivljenom LĆ i 17. okrivljenom KĆ na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 2. i 3. ZKP.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov prijedlog da se odredi istražni zatvor 7. okrivljenom ZĆ, 8. okrivljenom ŽĆ, 9. okrivljenom NĆ, 10. okrivljenom EĆ, 11. okrivljenom BĆ, 12. okrivljenoj UĆU, 13. okrivljenom AĆ, 14. okrivljenom DĆ, 15. okrivljenom LĆ i 17. okrivljenom KĆ na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 2. i 3. ZKP, kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen prijedlog da se istražni zatvor 3. okrivljenom PĆ, 4. okrivljenom CĆ, 5. okrivljenom Slavenu Šariću i 6. okrivljenom RĆ odredi i na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP, pravodobnu žalbu podnio je USKOK. U žalbi podnesenoj bez posebnog navođenja žalbene osnove ukazuje kako u odnosu na sve ranije navedene okrivljenike postoje one osobite okolnosti koje ukazuju kako bi boravkom na slobodi mogli utjecati na iskaze osoba koje treba ispitati kao svjedoke u daljnjem tijeku kaznenog postupka radi probitaka svoje obrane, kao i one osobite okolnosti iz kojih proizlazi opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Predlaže se preinačiti pobijano rješenje na način da se odredi istražni zatvor 7. okrivljenom ZĆ, 8. okrivljenom ŽĆ, 9. okrivljenom NĆ, 10. okrivljenom EĆ, 11. okrivljenom BĆ, 12. okrivljenoj UĆU, 13. okrivljenom AĆ, 14. okrivljenom DĆ, 15. okrivljenom LĆ i 17. okrivljenom KĆ na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 2. i 3. ZKP, kao i da se 3. okrivljenom PĆ, 4. okrivljenom CĆ, 5. okrivljenom Slavenu Šariću i 6. okrivljenom RĆ istražni zatvor odredi i na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP.

3. Protiv navedenog rješenja pravodobnu žalbu podnio je 5. okrivljeni HĆ po branitelju Krešimiru Vilajtoviću, odvjetniku iz Zagreba. U žalbi podnesenoj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da ga se pusti na slobodu, odnosno da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza.

4. Žalbu protiv tog rješenja podnio je 6. okrivljeni JĆ po branitelju Borisu Jukiću, odvjetniku iz Zagreba. U žalbi podnesenoj bez posebnog navođenja žalbene osnove predlaže ukinuti pobijano rješenje. Podredno ga predlaže preinačiti na način da se istražni zatvor zamijeni blažom mjerom.

5. Žalbe USKOK te 5. okrivljenog Slavena Šarića i 6. okrivljenog ĐĆ nisu osnovane.

Poslovni broj: Kv-II-Us-64/2025-2

6. Prvenstveno i po ocjeni ovog vijeća postoji osnovana sumnja da su ranije navedeni okrivljenici počinili inkriminirana kaznena djela kako je to navedeno u rješenju USKOK o provođenju istrage broj Kis-Us-61/2025 od 11. rujna 2025. i kako to u pobijanom rješenju obrazlaže sudac istrage, čime je ostvaren prvi uvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP za primjenu mjere istražnog zatvora protiv navedenih okrivljenika. Osnovana sumnja uvijek se mora odnositi na određenu osobu kao počinitelja kaznenog djela i da je upravo ta osoba počinila kazneno djelo pri čemu iz prikupljenih podataka i dokaza moraju proizlaziti svi elementi osnovane sumnje, odnosno svi objektivni i subjektivni sastojci obilježja kaznenog djela. Slijedom toga, zaključak o postojanju osnovane sumnje mora predstavljati zaokruženu cjelinu i ozbiljniju razinu sumnje koja upućuje upravo na konkretnu osobu kao počinitelja kaznenog djela, a prema ocjeni ovog vijeća upravo iz prikupljenih podataka i dokaza proizlazi postojanje takve osnovane sumnje da su navedeni okrivljenici počinili inkriminirana kaznena djela. Stoga se ne mogu prihvatiti suprotna žalbena razlaganja koja osporavaju postojanje osnovane sumnje i ukazuju na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, a koja nije počinjena s obzirom da pobijano rješenje sadrži jasno i valjano obrazložene razloge podložne ispitivanju i ocjeni ovog vijeća.

7. U odnosu na žalbene navode USKOK kojima se ukazuje kako opasnost od utjecaja na svjedoke postoji i kod 7. okrivljenog ZĆ, 8. okrivljenog ŽĆ, 9. okrivljenog NĆ, 10. okrivljenog EĆ, 11. okrivljenog BĆ, 12. okrivljenu UĆU, 13. okrivljenog AĆ, 14. okrivljenog DĆ, 15. okrivljenog LĆ i 17. okrivljenog KĆ valja napomenuti kako se prema članku 123. stavku 1. točki. 2. ZKP istražni zatvor može odrediti protiv osobe koja je osnovano sumnjiva da je počinila kazneno djelo i postoji visoki stupanj vjerojatnosti da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače. Prema stajalištima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, opasnost ometanja kaznenog postupka sprječavanjem dokazivanja može se utvrđivati na temelju različitih okolnosti, kao što su npr. činjenica da je jedan od supočinitelja u bijegu, činjenica da je djelo planirano na način da predviđa uništenje dokaza i utjecaj na svjedoka, da počiniteljevo ponašanje pokazuje povećan stupanj opasnosti, da je predmet istrage složen i sl., čije postojanje mora biti valjano obrazloženo u odluci o određivanju, odnosno produljenju istražnog zatvora. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, opasnost ometanja kaznenog postupka sprječavanjem dokazivanja, koja sama po sebi nije samostalna iznimka koja opravdava primjenu istražnog zatvora prema odredbi članka 5. stavka 1. točka c Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06.), dopušta se kao istražnozatvorska osnova za početne faze kaznenih istraga. Pri tome sud za procjenu te opasnosti mora uzeti u obzir sve važne okolnosti, kao što su ponašanje počinitelja kaznenog djela prije lišenja slobode, težinu kaznenog djela, složenosti istrage i dr. (presuda od 6. travnja 2000. godine, u slučaju Labita protiv Italije, par. 155-165). Tijekom kasnijeg postupka ta se opasnost smanjuje pa i nestaje, jednako kao što se smanjuje i uvjerljivost dokaza za početnu sumnju koja opravdava prve odluke o primjeni, odnosno produljenju istražnog zatvora prema ovoj zakonskoj osnovi.

Poslovni broj: Kv-II-Us-64/2025-2

8. U tome dijelu osnovano sudac istrage ukazuje kako se u odnosu na sve navedene okrivljenike (7.-15. i 17. okrivljenika) postojanje koluzijske opasnosti predviđa prema svjedocima koji su zaposlenici, odnosno vozači koji rade za 1. okrivljenog UĆ kao odgovorne osobe u TD ATLAS MR d.o.o. i JASEN d.o.o, kao i prema svjedocima zaposlenicima Hrvatskih šuma. Pri tome ispravno sudac istrage ocjenjuje kako iz prijedloga USKOK za određivanje istražnog zatvora ne proizlazi utvrđenim nikakav poseban odnos između tih svjedoka te 7. okrivljenog ZĆ, 8. okrivljenog ŽĆ, 9. okrivljenog NĆ, 10. okrivljenog EĆ, 11. okrivljenog BĆ, 12. okrivljenu UĆU, 13. okrivljenog AĆ, 14. okrivljenog DĆ, 15. okrivljenog LĆ i 17. okrivljenog KĆ, na način da bi bilo utvrđeno ponašanje počinitelja kaznenog djela prije lišenja slobode usmjereno na nedopušten utjecaj na koluzione svjedoke, s kojom ocjenom suca istrage se u potpunosti slaže i ovo vijeće. Okolnost da određene osobe raspolažu saznanjima o počinjenom kaznenom djelu, a da pri tome nije ničim konkretizirana njihova bliska međusobna veza ili kontakt počinitelja s pojedinim svjedokom nakon počinjenja kaznenog djela u smislu utjecanja na njegov iskaz, sama za sebe ne može opravdati donošenje odluke o određivanju istražnog zatvora na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP.

9. U odnosu na žalbu USKOK kojom se osporava odluka suca istrage o neodređivanju istražnog zatvora 3. okrivljenom PĆ, 4. okrivljenom CĆ, 5. okrivljenom HĆ, 6. okrivljenom RĆ, 7. okrivljenom ZĆ, 8. okrivljenom ŽĆ, 9. okrivljenom NĆ, 10. okrivljenom EĆ, 11. okrivljenom BĆ, 12. okrivljenoj UĆU, 13. okrivljenom AĆ, 14. okrivljenom DĆ, 15. okrivljenom LĆ i 17. okrivljenom KĆ na temelju posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP, valja napomenuti kako je zakon ograničio primjenu istražnog zatvora po toj osnovi s obzirom na težinu kaznenog djela, vrstu kaznenog djela i opasnost ponavljanja kaznenog djela. Pri tome nije dovoljno samo postojanje osnovane sumnje da je određena osoba počinila kazneno djelo nego je potrebno utvrditi postojanje »osobitih okolnosti« koje opravdavaju bojazan da će (ta osoba) ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od 5 godina ili težu kaznu, kojim prijeti« (članak 123. stavak 1. točka 3. ZKP). Kada je sam zakon tako restriktivno propisao ovu istražnozatvorsku osnovu s obzirom na njezinu svrhu, očito je da njezina primjena u procjeni opasnosti od počinjenja drugog kaznenog djela mora biti restriktivna odnosno da ne smije biti apstraktna, činjenično neutemeljena i isključivo preventivna, bez opravdanja ranijom dokazanom opasnošću počinitelja kaznenog djela. Odredba članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP može se pravilno primijeniti tako da sud najprije utvrdi postojanje činjenica iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva bojazan od ponavljanja kaznenog djela a zatim i da se radi o opasnosti ponavljanja istog ili istovrsnog djela. To je stajalište jasno izraženo već u starijoj praksi Europskog suda za ljudska prava o primjeni odredbe članka 5. stavka 1. točke a) Europske konvencije o ljudskim pravima koja glasi: »...Nitko se ne smije lišiti slobode, osim u sljedećim slučajevima i u postupku propisanom zakonom:... c).. kad je razumno vjerovati da je to nužno radi sprječavanja izvršenja kaznenog djela...« koju Europski sud za ljudska prava tumači tako da se mjere osiguranja okrivljenikove prisutnosti zbog bojazni recidive mogu primijeniti samo u okviru

Poslovni broj: Kv-II-Us-64/2025-2

kaznenih istraga i samo u cilju sprječavanja konkretnih i specifičnih kaznenih djela (»concrete and specific offences«, presuda u predmetu Guzzardi protiv Italije, § 102).

10. Tu praksu slijedi i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja ističe ne samo da pri odlučivanju o primjeni istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP »sama okolnost težine djela nije dovoljna za opstojnost mjere istražnog zatvora na temelju članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP«; rješenje VSRH II Kž-655/03 od 14. listopada 2003., nego se kao činjenice koje bojazan ponavljanja specifičnih kaznenih djela čine konkretnom moraju utvrditi barem neke od sljedećih: a) pripadnost organiziranoj kriminalnoj skupini (rješenja II Kž-692/06 od 18. studenoga 2006., II Kž-715/06 od 25. rujna 2006., II Kž-678/06 od 13. rujna 2006.) ili organiziranje grupe ljudi koja je imala za cilj činjenje kaznenih djela (rješenje VSRH II Kž-702/06 od 21. rujna 2006.), b) ranija višekratna osuđivanost (rješenje VSRH II Kž- 703/06 od 21. rujna 2006.); ili ranija osuđivanost u kombinaciji s »kontinuitetom i odlučnošću namjere u kaznenom djelu« zajedno s usporednim vođenjem još jednog kaznenog postupka protiv okrivljenika (rješenje VSRH II Kž-712/06 od 6. listopada 2006.), odnosno »kriminalna količina uz okolnost ranije osuđivanosti« (rješenje VSRH Kž-834/05 od 25. studenoga 2005.) ili ranija osuđivanost koja »pokazuje nepoštivanje zakona i društvenih normi ponašanja« (rješenje VSRH II Kž-721/06 od 25. rujna 2006.), c) psihička labilnost (kod okrivljenika koji je »primarno osoba s disocijalnim poremećajem ličnosti i alkoholnom ovisnošću, psihičke razine ovisnosti te simptomima posttraumatskog stresnog poremećaja«, (rješenje VSRH II Kž-695/06 od 20. rujna 2006.), tako i rješenje VSRH II Kž-694/06 od 18. rujna 2006. te rješenje VSRH II Kž-673/06 od 13. rujna 2006., d) zlouporaba opojnih droga (rješenja VSRH II Kž-681/06 od 15. rujna 2006., II Kž-686/06 od 15. rujna 2006. i II Kž-679/06 od 13. rujna 2006.), e) veći stupanj upornosti i osobite bezobzirnosti u izvršenju pojedinih kriminalnih radnji (rješenje VSRH II Kž-707/06 od 21. rujna 2006., II Kž-658/06 od 4. rujna 2006. i II Kž 657/06 od 1. rujna 2006.). Osim toga, u brojnim odlukama Vrhovnog suda Hrvatske nalazi se zahtjev da se mora raditi o opasnosti recidive istog ili sličnog kaznenog djela (rješenja II Kž-688/04 od 30. rujna 2004., II Kž-706/06 od 21. rujna 2006., II Kž-1/07 od 5. siječnja 2007., II Kž-616/06 od 18. rujna 2006., II Kž-666/06 od 6. rujna 2006., II Kž-661/06 od 6. rujna 2006., II Kž-668/06 od 13. rujna 2006., II Kž-677/06 od 13. rujna 2006., II Kž-691/06 od 18. rujna 2006., II Kž-108/07 od 20. veljače 2007., II Kž-471/07 od 23. srpnja 2007.). Takvo stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske opravdano je i nužno kod procjene opasnosti recidive, jer se ta procjena daje kao prognoza, a ne kao utvrđenje činjenica budućeg ponašanja počinitelja kaznenog djela. Kada se, naime, prognoza opasnog ponašanja počinitelja ne bi vezala na (istovrsno) kazneno djelo za koje se vodi kazneni postupak, ne bi se »bojazan« ponavljanja kaznenog djela mogla smatrati razboritom i predvidivom.

11. U pogledu drugog dijela članka 123. stavka 1. točke. 3. ZKP koji za primjenu istražnog zatvora u slučaju opravdane bojazni počinjenja kaznenog djela traži postojanje »osobitih okolnosti« koje takvu bojazan opravdavaju, valja podsjetiti na stajališta Europskog suda za ljudska prava u primjeni članka 5. stavka 1. točke c. Europske konvencije o ljudskim pravima. Po njima, postojanje istražnozatvorske osnove iz toga propisa ne može se utvrditi upućivanjem samo na istovrsnost kaznenog djela za koje postoji bojazan povrata, samo na prijašnji život i ponašanje okrivljenika ili samo na njegovu raniju kažnjavanost nego se moraju uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, uključujući osobne okolnosti i karakter okrivljenika, visinu štete, njegovu upornost i učestalost kažnjivih radnji koje je poduzimao i sl. Poslovni broj: Kv-II-Us-64/2025-2

(presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima Clooth protiv Belgije, § 40; Muller protiv Francuske, § 44; Matznetter protiv Austrije, § 9), jer se samo tako može ustanoviti postojanje pretežnosti javnog interesa za oduzimanje osobne slobode nad očuvanjem toga prava. To je posebice važno kod produljenja istražnog zatvora po osnovi prema kojoj je prvobitno bio određen zato što u takvom slučaju razlozi za njegovo postojanje, kao mjere koja najviše pogađa temeljno pravo na osobnu slobodu, moraju biti kvalitativno jači.

12. U tome dijelu ispravno je sudac istrage utvrdio kako u odnosu na 3. okrivljenog PĆ, 4. okrivljenog CĆ, 5. okrivljenog HĆ, 6. okrivljenog ĐĆ, 7. okrivljenog ZĆ, 8. okrivljenog ŽĆ, 9. okrivljenog NĆ, 10. okrivljenog EĆ, 11. okrivljenog BĆ, 12. okrivljenu UĆU, 13. okrivljenog AĆ, 14. okrivljenog DĆ, 15. okrivljenog LĆ i 17. okrivljenog KĆ takva realna i konkretno predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela ne postoji. To iz razloga jer u odnosu na ove okrivljenike nije utvrđena pripadnost organiziranoj kriminalnoj skupini, ne postoje podaci o njihovoj ranijoj višekratnoj osuđivanosti, dok okolnosti konkretnog slučaja, uključujući osobne okolnosti pojedinog okrivljenika, visinu štete, upornost i učestalost kažnjivih radnji koje je pojedini od njih poduzimao, ne ukazuju na realnu i konkretno predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela kako to neosnovano ukazuje USKOK. Ispravna je i ocjena suca istrage kako provedenim izvidima kroz razdoblje dulje od godine dana nije utvrđena protupravna aktivnost bilo kojeg od navedenih okrivljenika usmjerena k nekom drugom osim prema 1. okrivljenom OĆ, pa uzimajući pri tome u obzir da se u većini slučajeva radi o manjoj kriminalnoj količini i manjim iznosima primljenog mita te da niti način počinjenja inkriminiranih kaznenih djela ne odudara od uobičajenog, niti uzet sam za sebe, bez postojanja drugih osobitih okolnosti, po ocjeni ovog vijeća ne ukazuje na realnu i konkretno predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Stoga je sudac istrage donio pravilnu i zakonitu odluku kada je odbio prijedlog USKOK da se u odnosu na 3. okrivljenog PĆ, 4. okrivljenog CĆ, 5. okrivljenog HĆ, 6. okrivljenog ĐĆ, 7. okrivljenog ZĆ, 8. okrivljenog ŽĆ, 9. okrivljenog NĆ, 10. okrivljenog EĆ, 11. okrivljenog BĆ, 12. okrivljenu UĆU, 13. okrivljenog AĆ, 14. okrivljenog DĆ, 15. okrivljenog LĆ i 17. okrivljenog KĆ odredi istražni zatvor na temelju posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP.

13. Vezano uz određivanje istražnog zatvora protiv 5. okrivljenog Slavena Šarića i 6. okrivljenog ĐĆ na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP, ovo vijeće ocjenjuje da protivno žalbenim navodima 5. i 6. okrivljenika postoji nužnost za primjenom mjere istražnog zatvora na temelju citirane zakonske odredbe, iz razloga što će tijeku postupka biti nužno ispitati u svojstvu svjedoka osobe koje imaju neposredna saznanja o počinjenom kaznenom djelu te do sada nisu dale svoj iskaz u svojstvu svjedoka. U ovom dijelu ne mogu se prihvatiti žalbeni razlozi koji ukazuju na izostanak konkretizacije koluzijske opasnosti u odnosu na svakog od navedenih okrivljenika, budući da suprotno tome pobijano rješenje navodi koje će svjedoke u odnosu na 5. i 6. okrivljenika i na koje okolnosti biti potrebno ispitati te kakav je pri tome njihov dosadašnji međusobni odnos ili osobna, odnosno poslovna veza, zbog čega je prema ocjeni ovog vijeća postojanje koluzijske

Poslovni broj: Kv-II-Us-64/2025-2

opasnosti u dovoljnoj mjeri konkretizirano. Zbog navedenog, primjena mjere istražnog zatvora protiv 5. okrivljenog Slavena Šarića i 6. okrivljenog ĐĆ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP ukazuje se osnovanom i nužnom, sve u cilju prevencije te opasnosti pa se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi koji ukazuju suprotno.

14. Isto tako, pobijano rješenje sadrži jasno i valjano obrazložene razloge koje u potpunosti prihvaća i ovo vijeće, a kojima je sudac istrage za sada otklonio mogućnost da se istražni zatvor navedenim okrivljenicima zamijeni drugim blažim mjerama iz ZKP, sve imajući u vidu svrhu zbog koje je određen istražni zatvor pa se podnesene žalbe niti u tom dijelu ne mogu smatrati osnovanima.

15. S obzirom da žalbenim navodima nije dovedena u dvojbu ispravnost i zakonitost pobijane odluke, a njezinim ispitivanjem nisu nađene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 24. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA :

Lidija Vidjak