REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2037/2025-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

RJE Š ENJE

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić , predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća , te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [adresa], koju zastupa odvjetnik Martin Sherri , Zagreb , Kordunska 1 , protiv tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , OIB: 61817894937 , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-262/2024-5 od 2. listopada 2024. , na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

rije š io je

I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-262/2024-5 od 2. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužiteljice podnesena zbog šutnje uprave radi neodlučivanja o prigovoru tužiteljice izjavljenom protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu , zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku , Odjela za demografski razvoj , Odsjeka za pronatalitetnu politiku , KLASA: UP/I-551-06/23-014/703 , URBROJ: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023.

2. Tužiteljica u žalbi podnosi zahtjev za izuzeće sutkinja ovog Suda ĆDZ, ODZ, HR te više sudske savjetnice- specijalistice HS. Ističe da je dana 5. siječnja 2024. podnijela tužbu radi šutnje uprave navodeći da je nastupila šutnja zbog nepostupanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o njezinom prigovoru. Navodi da je sud zauzeo shvaćanje da neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, imajući na umu odredbu članka 12. stavka 1. i 3. ZUP-a ne dolazi do primjene odredbe članka 122. ZUP-a. Smatra da sud zanemaruje pravila o postupanju i rješavanju prigovora po članku 122. ZUP-a iako je nesporna činjenica da je pravni lijek prigovor. Navedeno sud pogrešno zaključuje jer je i sam Visoki upravni sud u presudi, poslovni broj: Usoz-8/2022 naveo da se radi o upravnim aktima. Ističe da odredba članka 122. ZUP-a predstavlja lex generalis koja se u vezi s člankom 3. stavkom 1. ZUP-a primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima. Smatra da se radi o ograničenju prava na djelotvoran pravni lijek, koji se naziva prigovor, kojeg je trebalo riješiti u roku od 8 dana od strane tuženika. U nastavku elaborira razliku između odredbe članka 121. i članka 122. ZUP-a te navodi da je sud postupao proizvoljno, odnosno arbitrarno i to sve na štetu tužiteljice. Ovdje je sporno pitanje je li rok za rješavanje predmetnih prigovora 8 dana po članku 121. stavka 3. ZUP-a ili 60 dana po članku 122. ZUP-a. Upire na obrazloženje presude ovog Suda, poslovni broj: Usoz-254/2023 od 19. prosinca 2023., kao i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojima adresati pravne norme ne mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i dužnosti te predvidjeti posljedice svojega ponašanja ako pravna norma nije dovoljno određena i precizna. Posljedično nezakonitom rješavanju sud je nezakonito odbio i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora pa predlaže žalbu uvažiti, poništiti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno postupanje uz obvezu tuženika na naknadu troškova upravnog spora uvećanih za trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzećem u žalbi poimence navedenih sutkinja i više sudske savjetnice, treba reći da je rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: 29 Su-401/2025-8 od 22. kolovoza 2025. taj zahtjev odbačen.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. u svezi odredbe članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), Sud nalazi da je tužba tužiteljice pravilno odbačena.

7. Tužiteljica je dana 5. siječnja 2024. podnijela tužbu zbog šutnje uprave sukladno odredbi članka 3. stavka 1. točka 3. ZUS-a navodeći da tuženik nije odlučio o njenom prigovoru izjavljenom dana 23. studenoga 2023. protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I- 551-06/23-014/703, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023.

8. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu kao prijevremenu.

9. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju nisu postojale pretpostavke za vođenje spora sukladno mjerodavnim propisima.

10. Člankom 40. stavkom 2. ZUS-a, propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.

11. Odredbom članka 10. stavka 1. Odluke propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnoga gradskog upravnog tijela.

12. Mjerodavnom Odlukom nije propisan rok za donošenje odluke o izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) pa u konkretnom slučaju valja odgovarajuće primijeniti odredbu članka 121. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21.-dalje: ZUP). Uzimajući u obzir članak 121. ZUP-a drugostupanjsko tijelo, u ovom slučaju gradonačelnik, rješenje o pravnom lijeku, odnosno prigovoru sui generis izjavljenom protiv prvostupanjskog rješenja, dužno je donijeti i dostaviti stranci što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje pravnog lijeka, ako zakonom nije propisan kraći rok.

13. U konkretnoj upravnoj stvari uređenoj općim aktom (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja), nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. (kao i presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., potvrđenoj u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023.), smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom), čija se zakonitost preispituje prvo prigovorom čelniku, a potom pred nadležnim upravnim sudom.

14. Stoga se ovdje ne radi o prigovoru kao procesnom institutu koji je reguliran odredbama ZUP-a odnosno ne radi se o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), ne radi se o situaciji iz članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), ne radi se o situaciji iz članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti se radi o situaciji iz članka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).

15. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, imajući pri tome u vidu i članak 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene odredba članka 122. ZUP-a.

16. Naime, prema članku 12. stavku 1. ZUP-a protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano, dok prema stavku 3. istog članka ZUP-a stranka pravo na prigovor ima protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga.

17. Slijedom naprijed iznesenog te s obzirom da zakonom nije drukčije propisano, u konkretnom slučaju, tijelo kojem se, prema općem aktu, podnosi prigovor (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom pravnom lijeku odlučiti u roku od osam dana od dana njegovog izjavljivanja sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a. Navedeno shvaćanje potvrđeno je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 4452/2024 od 2. travnja 2025. u kojoj je, između ostalog, navedeno "…Učinkovitost tog pravnog sredstva nije narušena činjenicom da se to sredstvo u propisu koji je po prirodi lex specialis naziva prigovorom, a da je po pokretanju upravnog spora Visoki upravni sud utvrdio da se ne radi o pravnom sredstvu pod istim nazivom iz ZUP-a, već upravo o pravnom sredstvu kojim se osporava zakonitost pojedinačnog upravnog akta, pa je samim time primjenjiva odredba članka 121. ZUP-a, a posljedično i rokovi koji su tim Zakonom propisani za odlučivanje o tom pravnom lijeku."…"Inzistiranje podnositeljice na drugačijem, vlastitom, tumačenju ovog pravnog sredstva, kao i roka u kojem nadležno tijelo o njemu ima odlučiti, predstavlja svojevrstan pokušaj zlouporabe koji za cilj ima ostvarivanje troška postupka u postupku radi šutnje uprave."

18. Stoga, ovaj Sud nalazi da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njeno podnošenje jer nije protekao krajnji instruktivni rok propisan odredbom članka 121. ZUP-a, u kojem javnopravno tijelo mora odlučiti o pravnom lijeku. Prigovor tužiteljice podnesen je 23. studenoga 2023., pa je predmetna tužba zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o pravnom lijeku, podnesena prije isteka roka iz odredbe članka 40. stavka 2. ZUS-a.

19. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u povodu tužbe tužitelja te je tužbu zakonito odbacio na temelju članka 46. stavka 1. točka 1. ZUS-a kao nedopuštenu, pri čemu je za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge.

20. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako Zakonom nije drugačije propisano. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu, nije osnovan njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

21. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. u svezi odredaba članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu , 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić