Poslovni broj: Usž-3180/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članice vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Ivanki Šamija, odvjetnici u Splitu, Lička 6B, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 1868316487, radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-198/2025-7 od 17. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-198/2025-7 od 17. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/23-01/687, urbroj: 513-04-25-2 od 3. siječnja 2025.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Trogir, klasa: UP/I-410- 20/2023-001/00793, urbroj: 513-007-17-09-2023-0003 od 18. listopada 2023., kojim je tužiteljici utvrđena porezna osnovica u iznosu od 300.000,00 eura te porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 9.000,00 eura.
3. Tužiteljica osporava naznačenu presudu u cijelosti, iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, te ističe da su u konkretnoj situaciji ugovorne strane kao nasljednici naslijedili svaki po jednu polovicu nekretnine koju nije bilo moguće fizički podijeliti na jednake dijelove bez neisplativih troškova, a niti prodati je, jer nitko nije bio zainteresiran za kupnju kuće koju treba temeljito rekonstruirati. Stoga su se ugovorne strane i odlučile na civilnu diobu, ne na temelju ugovora o razvrgnuću koju su mogli provesti u izvanparničnom postupku, ali da su smatrali da isto mogu provesti prema članku 13. točka 8. Zakona o porezu na promet nekretnina. Predmetnim ugovorom tužiteljica nije stekla ništa bez obzira što je dobila jednu polovicu dijela nekretnine od brata EI, koji je njemu pripadao, jer je ona njemu dala novčani dio koji je znatno viši od tržišne vrijednosti. Tužiteljica drži, a što je isticala i u tužbi, da pravna osnova ili iusta causa traditionis nije s jedne strane stjecanje nekretnine, a s druge novca, to jest cijene, nego rješenje načina diobe, faktički neodjeljive nekretnine kako bi se ista mogla rekonstruirati i privesti svojoj svrsi. Prema stavu tužiteljice, trebalo je utvrditi da je upravno tijelo pravilno utvrdilo tekst ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina, ali je upravno tijelo pogrešno taj ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice podvelo pod odredbe ugovora o kupoprodaji, a ne razvrgnuća zajednice nekretnine i tumačilo ga neosnovano na štetu tužiteljice. Ovakvim pogrešnim tumačenjem neosnovano se izjednačuju dva pravna posla, a uopće se ne vodi računa o ugovornim stranama, krvnom srodstvu i njihovoj stvarnopravnoj poziciji. Tužiteljica naglašava kako u ovom konkretnom slučaju nema namjere kupoprodaje, a niti se nečija imovina povećala pa je stoga nezakonito utvrđena obveza poreza na promet nekretnina, odnosno tužiteljica nije u obvezi platiti utvrđeni porez. Slijedom navedenog, predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. - dalje u tekstu: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podatka spisa predmeta kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kao i činjenice koje je utvrdio tijekom upravnog spora (članak 49. stavak 3. ZUS-a), a po razmatranju svih činjeničnih i pravnih pitanja od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, u skladu s odredbom članak 114. stavak 3. ZUS-a, osnovano je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a, uz razložno obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.
8. Uvidom u stanje spisa predmeta proizlazi da su **.**.2023. EI iz [adresa] i tužiteljica sklopili ugovor o razvrgnuću suvlasništva nekretnina i prava korištenja veza brodice te se spornim pitanjem ukazuje je li u konkretnom slučaju došlo do stjecanja nekretnina i prometa nekretnina u smislu odredbi Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 115/16. i 106/18. – dalje u tekstu: Zakon).
9. Iz ugovora o razvrgnuću suvlasništva nekretnina i prava korištenja veza za brodice proizlazi da ugovorne strane suglasnost utvrđuju da postoji suvlasnička zajednica nekretnina i to na nekretnini upisanoj u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da su stranke ovlaštenici prava korištenja veza za brodicu redni broj 45 u prostoru lučice „Seget Vranjic – Sektor F“. Također, ugovorne strane suglasno razvrgavaju suvlasništvo na nekretninama na način da tužiteljica stječe u suvlasništvo pola dijela navedenih nekretnina te se obvezuje EI na ime njegovog suvlasničkog dijela isplatiti iznos od 300.000,00 eura. EI stječe jednu polovicu prava korištenja veza opisanog u članku 1. točka 2. Ugovora.
10. Sukladno člancima 4. i 5. Zakona predmet oporezivanja je promet nekretnina. Prometom nekretnina u smislu Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj osim onog na koje se plaća porez na dodanu vrijednost. Porez na promet nekretnina se, dakle, plaća na sva stjecanja osim na ona koja su oslobođena plaćanja poreza. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno prvostupanjski sud ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice u smislu članka 13. stavak 8. Zakona, a kojim je propisano da porez na promet nekretnina ne plaćaju osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničko vlasništva.
11. Naime, sukladno navedenom članku porez se ne plaća ako se nekretnina ili više njih steknu rješavanjem imovinskopravnih odnosa sklapanjem ugovora o razvrgnuću suvlasništva ili ugovora o diobi zajedničkog vlasništva neovisno o omjerima prije i nakon sklopljenog ugovora te su porezni obveznici koji stječu u vlasništva nekretnine koje su predmet razvrgnuća, oslobođeni plaćanja poreza. Nadalje, sa aspekta oporezivanja svaka se isprava promatra po svom sadržaju, a ne po svom nazivu. Predmet ovog ugovora jest stjecanje dijela nekretnina temeljem razvrgnuća suvlasništva isplatom, a što je moguće temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Dakle, radi se o tome da jedna osoba stječe dijelove nekretnine, a druga za njih dobiva isplatu u novcu. U tom dijelu osoba koja zaprimi isplatu u novcu ne može biti oslobođena plaćanja poreza na promet nekretnina već se ista transakcija u smislu plaćanja poreza tretira kao kupoprodaja te se navedeni način stjecanja i oporezuje.
12. Sukladno navedenom, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica pored svog suvlasničkog dijela ne predmetnoj kući u visini od jedne polovice stekla još i polovicu dijela kuće koja je pripadala njenom bratu na način da je isplatila novčani iznos od 300.000,00 eura pa predmetni ugovor po svom sadržaju i pravnom učinku predstavlja ugovor o kupoprodaji suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine.
13. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud je ocijenio da je pobijana presuda zakonita pa je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
