REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3149/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Lovačkog društva Jelen iz Novske, Trg Đure Szabe 4, OIB 47544438871, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Klaić odvjetnik u Kutini, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 754/2022-2 od 26. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-202/2019-30 od 4. travnja 2022., u sjednici održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-754/2022-2 od 26. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-202/2019-30 od 4. travnja 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi postavljenih pitanja kako slijedi:
„1. Da li nižestupanjski sudovi trebaju temeljiti svoju usvajajuću odluku u korist oštećenika na nalazu i mišljenju prometno-tehničkog vještaka koji u istom ne zaključuje da je došlo do nastanka štetnog događaja – već samo da ne isključuje tu mogućnost i to sve zbog nedostatka drugih dokaza koji bi nedvojbeno potvrdili isto?
2. Ukoliko je na dionici ceste na kojoj je došlo do nastanka štetnog događaja postavljen znak opasnosti od divljači ima li oštećenik doprinosa vlastitoj šteti?“.
2.1. Navedena pitanja smatra važnima za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske već donio drugačije pravno shvaćanje, kao i o kojima još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.- proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ocijenjeno je da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, osim što su u njemu naznačena pitanja zbog kojih predlaže dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude, tuženik nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, niti je uz prijedlog dostavio ili bar određeno naznačio odluke višeg suda ili revizijskog suda, a u kojima da bi o postavljenim pitanjima bilo izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.
4.1. Osim toga, valja reći i to da za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenim pitanjima i da su odgovori na postavljena pitanja važni za odluku u sporu jer da je pobijana odluka posljedica pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda u odnosu na postavljena pravna pitanja, a o kojima revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje.
4.2. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz članka 385.a st. 1. ZPP koji bi opravdavali intervenciju revizijskog suda.
5. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije tuženika, to prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije dopušten.
6. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 24. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
