Poslovni broj: Usž-4053/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Ministarstva demografije i useljeništva Republike Hrvatske (ranije: Središnji državni ured za demografiju i mlade), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 43609566625, radi izdavanja potvrde izvršnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5524/2023-9 od 5. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5524/2023-9 od 5. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, KLASA: UP/II-034-03/23-03/5, URBROJ: 519-02-1/2-23-1 od 4. listopada 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 4. listopada 2023. odbačena je žalba tužiteljice izjavljena zbog šutnje uprave Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, kao nedopuštena.
3. Tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi u bitnome da je točno da je podnijela zahtjev za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti na upravni akt koji je ranije izdan od Gradskog ureda Grada Zagreba pozivanjem na članak 137. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Kako zahtjev nije riješen, podnijela je žalbu zbog šutnje uprave Ministarstvu pravosuđa i uprave na temelju važećih propisa, ali je to Ministarstvo žalbu prosljedilo tuženiku na rješavanje, koji žalbu nije riješio. Po podnesenoj tužbi Upravni sud u Zagrebu je donio odluku poslovni broj: UsI-3795/2022-7 od 17. srpnja 2023. kojom je njezin zahtjev usvojen. Tuženik je, postupajući po toj presudi, donio rješenje kojim je žalbu odbacio. Smatra nezakonitim obrazloženje suda da potvrda izvršnosti i pravomoćnosti nije upravni akt jer da je trebalo uložiti prigovor prema članku 156. ZUP-a i to nadležnom čelniku Ureda, a ne tuženiku. Ističe da je sud odbio prigovor da državni tajnik ne može biti rukovoditelj ni potpisati rješenje, a koji potpis je i nečitak, što sud nije ni razmatrao. Prigovara potpisu drugostupanjskog rješenja i smatra da je rješenje donijela neovlaštena osoba. Nadalje, prigovara i nadležnosti tijela da odluči o žalbi. Postavlja pitanje je li potvrda izvršnosti upravni akt. Smatra da se radi o arbitrarnom shvaćanju suda. Navodi odredbe Ovršnog zakona te se poziva na članak 137. stavak 3. ZUP-a, a koje odredbe se odnose na potvrdu izvršnosti i postupanje javnopravnih tijela. Smatra shvaćanje suda proturječnim sa sudskom praksom te ističe da sud zanemaruje stanje spisa i odlučuje o meritumu i osnovanosti zahtjeva za izdavanje potvrde, a zanemaruje da je upravni spor pokrenut radi šutnje uprave. Presudu smatra arbitrarnom jer je onemogućeno pravo na pravično suđenje. Ističe da je nezakonito sud odlučio i o troškovima spora jer je nezakonito odlučio o meritumu tužbe. Predlaže poništiti presudu u cijelosti te potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravne i relevantne činjenice. Smatra osporeno rješenje zakonitim i ostaje kod obrazloženja istog. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. Ističe da je osporeno rješenje zakonito i sadrži sve elemente propisane člankom 98. ZUP-a. Navodi da je rješenje donio čelnik tijela (državna tajnica kao čelnik Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade) upravo u skladu s člankom 23. stavkom 3. ZUP-a te rješenje sadrži i vlastoručni potpis. Vlastoručni potpis je dodatno pravno osnažen i službenim pečatom javnopravnog tijela pri čemu tužiteljica neosnovano dovodi u pitanje ovlasti državne tajnice Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade navodeći da je državna tajnica mogla donijeti rješenje isključivo ako je rješavala upravnu stvar. Međutim, čelnik tijela je državni dužnosnik u skladu sa Zakonom o sustavu državne uprave te je, kako je i navedeno pod točkom XIV., ovlašten potpisivati odluke tijela državne uprave, pa je tako i ovdje osporeno rješenje donijela državna tajnica u okviru svojih ovlasti. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi osporenu presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je ovdje osporeno rješenje tuženika doneseno u izvršenju presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI- 3795/2022-7 od 17. srpnja 2023., kojom je naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužiteljice od 22. travnja 2022. zbog šutnje uprave. Nadalje, protiv navedene presude prvostupanjskog suda žalba nije bila dopuštena u smislu članka 66.a Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.). Tuženik se u obrazloženju osporenog rješenja poziva na članak 2. ZUP-a kojim je propisano što se smatra upravnom stvari, kao i na članak 12. stavak 1. ZUP-a kojom odredbom je propisano pravo na izjavljivanje žalbe protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, te se poziva i na članak 137. stavak 3. ZUP-a kojom odredbom je propisano da rješenje kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti, a ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost rješenja dokazivati drugim sredstvima.
8. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju zahtjev tužiteljice upućen prvostupanjskom upravnom tijelu odnosio na izdavanje klauzule izvršnosti zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/19-013/674, URBROJ: 251- 21-21-1/007-19-2 od 30. kolovoza 2019., tuženik ocjenjuje da izdavanje potvrde izvršnosti nije upravna stvar te se o izdavanju potvrde izvršnosti ne donosi rješenje.
9. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje navedenog rješenja tuženika od 4. listopada 2023., pri čemu i prvostupanjski upravni sud tužiteljicu upućuje na odredbe ZUP-a glede postupanja javnopravnih tijela te ocjenjuje da je tuženik pravilno odbacio izjavljenu žalbu tužiteljice, pri čemu sud smatra da je žalbu trebalo odbaciti zbog nenadležnosti pozivom na članak 18. stavak 2. ZUP-a.
10. Imajući na umu sve naprijed navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost stajališta prvostupanjskog suda i tuženika prema kojem se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji u kojoj se vezano za podneseni zahtjev donosi rješenje o upravnom postupku. S obzirom na to da prvostupanjsko javnopravno tijelo vezano za podneseni zahtjev nije niti trebalo donijeti rješenje, to je pravilno odbačena žalba tužiteljice zbog šutnje uprave.
11. Prigovor tužiteljice kojim osporava ovlast državne tajnice kao i rukopis kojim je potpisano rješenje tuženika nisu osnovani. To stoga što je državna tajnica u vrijeme donošenja osporenog rješenja bila čelnik tog tijela i kao takva ovlaštena potpisati rješenje. Nadalje, čitkost potpisivanja određenog akta, imajući na umu da je ime, prezime i titula potpisnika navedena u aktu, a potpis je i potvrđen službenim pečatom tuženika, nije niti može biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja tuženika.
12. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
13. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
