Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu tog suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari
tužitelja J.B.M. iz Z., OIB-zastupanog po punomoćniku K.N. odvjetniku iz Z., protiv tuženika I.n. d.d. Z., OIB-, zastupanog po punomoćnicima T.O., I.V.G., K.K., M.Š.L., K.G.D., A.M.F., i L.P. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva O., V., K., Š. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu, vraćanja na rad, kao I utvrđenja prestanka radnog odnosa, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. listopada 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika T.S., odvjetnika, dana 30. studenog 2023.

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi :

" I. Utvrđuje se da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od
dana 04.04.2016. godine broj: 210-801121-8904/13, tuženika, i to I.n. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: , a kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen
dana 01.01.2012. godine broj: 210-801121/12, tužitelju, i to J.B.M. iz Z., OIB: , nedopuštena.

II. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika, a sve temeljem Ugovora o
radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01.01.2012. godine broj: 210-801121/12,
a koji ugovor je sklopljen između tužitelja, i to J.B.M. iz Z., OIB: , kao radnika, te tuženika, i to I.n. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: , kao poslodavca, nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku, i to I.n. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: , vratiti tužitelja, i to J.B.M. iz Z., OIB: , na radon mjesto iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01.01.2012. godine

*Fiksni iznos konverzije 7,53450





2 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

broj: 210-801121/12, a koji ugovor je sklopljen između tužitelja i tuženika, odnosno
na drugo odgovarajuće radno mjesto, i to u trajanju sve do 13.06.2021. godine, i to
sve u roku od 8 dana.

IV. Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja J.B.M. iz Z., OIB: , kao radnika, kod tuženika, i to I.n. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: , prestao dana 14.06.2021. godine.

V. Nalaže se tuženiku, naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, a sve zajedno s
pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna
banka, na svaki od dužnih iznosa, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog
pojedinog dužnog iznosa, pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest)
dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tužitelju J.B.M. iz Z., OIB-da tuženiku I.n. d.d. Z.,
OIB-u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 995,43 eur* / 7.500,07 kn.

O b r a z l o ž e n je

1. Tužitelj je dana 19. svibnja 2016. podnio tužbu Općinskom sudu u Novom
Zagrebu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu i vraćanja na
rad. U tužbi navodi da je dana 11. travnja 2016. primio Odluku o poslovno
uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 04. travnja 2016., kojom mu je otkazan
Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01. siječnja 2012. Nadalje navodi da
je dana 21. travnja 2016. u otvorenom zakonskom roku zahtijevao zaštitu svojih
prava iz radnog odnosa kod tuženika, a na koji zahtjev se tuženik u cijelosti oglušio.
Ističe da je tuženik počinio bitne povrede postupovnih odredbi Zakona o radu
i/ili drugih propisa, zatim da je pogrešno primijenio materijalno pravo, te je pogrešno i
nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Smatra da je Odluka o otkazu nedopuštena jer je donesena suprotno odredbi
čl. 115. st. 2. Zakona o radu, odnosno tuženik je morao utvrditi socijalne kriterije iz čl.

115. st. 2. Zakona o radu za sve svoje radnike te je temeljem takvih točnih i potpuno
utvrđenih socijalnih kriterija trebao donijeti odluku o mogućnosti ili nemogućnosti
nastavka radnog odnosa za njega, a sve na osnovu usporedbe njega sa ostalim
radnicima tuženika.

Naglašava da tuženik pobijanom Odlukom uopće ne navodi do koje vrste
reorganizacije je došlo kod njega, koji radnici su istim procesom obuhvaćeni, a koji
nisu te iz kojih razloga nisu, da li je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog
mjesta radnika, a ako je iz kojih razloga, a ako nije na koji način su i da li su uopće
raspodijeljeni preostali poslovi te koji uopće poslovi.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



3 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

Nadalje navodi da iz obrazloženja pobijane Odluke proizlazi da je ostao
raspoređen na nepostojećem radnom mjestu i da je osnova za otkaz izmjena naziva
radnog mjesta, a ne prestanak potrebe obavljanja poslova.

Ističe da tuženik nije poštovao zakonom propisanu proceduru otkazivanja
Ugovora o radu budući se u obrazloženju pobijane Odluke navodi šprancirani i u
činjenicama neobrazloženi tekst, odnosno tuženik ne poštuje kriterije propisane
Zakonom o radu. Također ističe da nije dovoljno da tuženik u Odluci kojom otkazuje
Ugovor o radu samo pro forme navede da ne postoji mogućnost njegova
zapošljavanja uz dodatno obrazovanje ili da je prilikom otkazivanja imao u vidu
trajanje radnog odnosa, njegovu starost te obveze uzdržavanja koje ga terete, već
sve navedeno tuženik mora točno i potpuno utvrditi i to u odnosu na sve radnike, a
ne samo za neke radnike.

Naglašava da je mišljenja kako u konkretnom slučaju uopće nisu ispunjeni
uvjeti za meritorno odlučivanje obzirom da doista postoje drugi radnici koji imaju
„slabije kriterije iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, odnosno postoje radnici koji imaju
kraće trajanje radnog odnosa, manje godina života te manje obveze uzdržavanja
koje ih terete u odnosu na njega.

Ističe kako ima gotovo 60 godina života, dvoje uzdržavane djece te da je kod
tuženika zaposlen neprekidno preko 31 godinu. Također ističe da je kod tuženika u
posljednje dvije-tri godine zaposlen čitav niz pripravnika i novih djelatnika koji imaju
manje godina života i manje godina radnog staža, a što već samo po sebi ukazuje na
manjkavo i pogrešno utvrđeno činjenično stanje te fabriciranost i pogrešnost navoda
iz pobijane Odluke.

Nadalje naglašava da tuženik također navodi i da je nastanak viška radnika
posljedica organizacijskih promjena i time tehnološkog - procesnog usavršavanja -
optimizacije poslovnih procesa, iako spomenutu reorganizaciju, kao ni brojne druge
svoje navode ne obrazlaže niti potkrepljuje činjenicama.

Slijedom navedenog predlaže pobijanu Odluku utvrditi nedopuštenom, zatim
utvrditi da mu nije prestao radni odnos kod tuženika te naložiti tuženiku da ga vrati na
radno mjesto iz Ugovora o radu, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto.
Također potražuje troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do
isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao
neosnovanim u cijelosti te ističe da su navodi iz tužbe neistiniti te krajnje neosnovani i
to kako pravno, tako i stvarno.

Čini nespornim da je među parničnim strankama sklopljen Ugovor o radu

01. siječnja 2012., temeljem kojeg Ugovora je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu
„Glavni inženjer za zaštitu na radu" sistematizirano u organizacijskoj jedinici Služba
osiguranja održivog razvoja i zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša. Također čini
nespornim da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od

04. travnja 2016. otkazao predmetni Ugovor o radu. Nadalje ističe kako nije sporno
niti da je tužitelj dana 11. travnja 2O16. zaprimio predmetnu Odluku o otkazu i da mu
je tužitelj dana 22. travnja 2016. uputio zahtjev za zaštitu prava, a na koji zahtjev se
nije očitovao.

Ističe da je Odluka o otkazu zakonita i dopuštena budući se temelji na
odredbama Zakona o radu kao i internim aktima tuženika.

Navodi da je dana 18. veljače 2013. donio Odluku o utvrđivanju viška radnika
u društvu I.n. d.d. broj 3-18/13, a kojom je, između ostalog, utvrdio u odredbama
čl.2. toč.6. PF korporativni centar, da se utvrđuje kao višak i 21 radnik raspoređen na

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



4 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

radna mjesta koja više ne postoje sukladno Katalogu poslova radnih mjesta u I.n. d.d. od dana 11. rujna 2013., a među kojima je i tužitelj na radnom
mjestu Glavni inženjer za zaštitu na radu u Sektoru održivog razvoja zaštite zdravlja,
sigurnosti i okoliša.

Nadalje navodi da je Odlukom Uprave tuženika broj 12-7/13 od dana 18.
srpnja 2013. utvrđen Program zbrinjavanja viška radnika, kojim je obuhvaćeno 184
radnika, uključujući i tužitelja, a predmetni Program zbrinjavanja dostavljen je
Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koji je svojim očitovanjem od 22. kolovoza 2013.
utvrdio da predmetni Program zbrinjavanja sadrži u cijelosti sve zakonom propisane
elemente te je za predmetne radnike odgodio otkazivanje ugovora o radu zaključno s
danom 14. listopada 2013.

Naglašava da je koristeći svoje autonomno pravo da organizira poslovanje na
način kako to smatra najboljim, a uslijed organizacijskih promjena i time tehnološkog
- procesnog usavršavanja, odnosno optimizacije i simplifikacije poslovnih procesa
utvrdio da je prestala potreba za radnim mjestom na kojem je radio tužitelj te je isto
radno mjesto ukinuto i više ne postoji u Katalogu poslova. Ističe da suprotno
navodima tužitelja nije došlo do promjene naziva radnog mjesta, već do ukidanja
istog. Također ističe kako je zbog ukidanja tužiteljevog radnog mjesta uslijed
implementacije H. metode, odnosno sustava plaća u 2012. istom i ponudio
sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto „Stručnjaka za zaštitu zdravlja i
sigurnosti“, što tužitelj nije prihvatio. Navodi da je tužitelj ponuđeni ugovor preuzeo
dana 07. studenog 2012. te je isti nepotpisan vratio dana 19. studenog 2012.
Nadalje navodi da je ponuđeni ugovor vrednovan na E03 platnom razredu te
prema složenosti ("vrlo složeni poslovi i zadaci koji zahtijevaju usko specijalizirana
stručna znanja i vještine, visok stupanj inicijative, kreativnosti i samostalnosti ") u
potpunosti odgovara stručnoj spremi i iskustvu tužitelja obzirom da su zahtjevi
pozicije visoka stručna sprema te minimalno 3 godine iskustva.

Konačno ističe kako je tužitelju dana 31. ožujka 2016., nakon ishođenja
pravomoćne presude kojom se nadomješta suglasnost radničkog vijeća za
donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja, ponovo ponudio sklapanje
ugovora o radu za radno mjesto "Stručnjaka za zaštitu zdravlja i sigurnosti" a što je
tužitelj ponovo odbio.

Naglašava da nije u mogućnosti tužitelju osigurati obavljanje poslova koje je
do tada radio te je stoga donio predmetnu Odluku o otkazu Ugovora o radu pritom
poštujući sve kogentne zakonske odredbe pa tako i odredbe čl. 107. Zakona o radu.
Ističe da je vezano za odredbu čl.115. st. 2. Zakona o radu imao u vidu
trajanje radnog odnosa tužitelja, njegovu starost, te obveze uzdržavanja koje ga
terete, ali isto nije bilo od utjecaja na otkazivanje budući je uslijed organizacijskih
razloga ukinuto radno mjesto tužitelja, odnosno prestala je potreba za radom svih
izvršitelja navedenog radnog mjesta te slijedom navedenog s obzirom da je došlo do
ukidanja radnog mjesta i proglašenja viškom svih radnika na istom, nisu ostvarene
pretpostavke za primjenu kriterija između više izvršitelja odnosno bodovanja radnika.
Također ističe da suprotno navodima tužitelja ne postoji obveza da sukladno
navedenoj zakonskoj odredbi usporedi sve radnike kod tuženika.

Nadalje ističe da ima potrebnu istaknuti da je u isključivoj nadležnosti
poslodavca donošenje odluka koje se tiču organizacije procesa rada kao i o tome
koje će mjesto biti utvrđeno kao nepotrebno. Poziva se na odluke Vrhovnog suda RH
broj Revr - 183/05 od 8. veljače 2006., Revr- 187/08 od 22 travnja 2008., Revr-
829/07 od 14. svibnja 2008. Nadalje ističe da je kao poslodavac ovlašten autonomno
odlučivati o ustroju i rasporedu radnih mjesta, ali i o ukidanju pojedinih radnih mjesta

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



5 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

za koje ocijeni da organizacijski nisu opravdana, a što predstavlja opravdan razlog za
otkaz (Vrhovni sud RH Revr - 702/08 od 22. siječnja 2009., Revr - 695/08 od 14.
siječnja 1999., Revr- 199/07 od 24. srpnja 2007.).

Naglašava da je sve radnike za koje je prethodno citiranom odlukom utvrđeno
da predstavljaju višak, pokušao zaposliti ne samo kod društva u I.n. grupaciji ,već i
kod drugih poslodavaca te je slijedom navedenog, broj radnika koji su predstavljali
višak znatno smanjen isključivo njegovim naporima.

Navodi da tužitelju nije pronašao drugo radno mjesto niti primjenom interne
burze zaposlenja, s time da je kod njega na snazi Uputa za upravljanje internom
burzom rada koja propisuje da popunjavanje radnih mjesta radnicima upisanima u
burzu, u koju je upisan i tužitelj, obuhvaćen planom optimizacije, ima prednost pred
drugim načinima popunjavanja radnih mjesta te da prije objave natječaja za
raspoloživo radno mjesto sa administratorom burze i zaposlenikom nadležnim za
ljudske resurse provjerava postojanje odgovarajućeg kandidata na burzi te prioritetno
nastoji na tom radnom mjestu zaposliti odgovarajućeg kandidata s burze.
Ističe da su tužiteljevi navodi da se kod njega zapošljavaju pripravnici i novi
radnici u potpunosti paušalni i neutemeljeni te ističe da je irelevantno je li zaposlio
pripravnike.

Naglašava da upravo zbog specijalističkih i stručnih znanja te iskustva i
vještina koje radnici poput tužitelja imaju u odnosu na pripravnike koji su po definiciji
osobe bez radnog iskustva, činjenica je da tužitelj i pripravnik ne rade jednak rad ili
rad jednakih vrijednosti te upućuje na to da i možebitno zapošljavanje pripravnika
nije u nikakvoj svezi s radnim odnosom tužitelja.

Nadalje ističe kako je sa radničkim vijećem proveo postupak suodlučivanja,
uzimajući u obzir da je tužitelj branitelj Domovinskog rata, te da je za donošenje
odluke o otkazu potrebna suglasnost radničkog vijeća. Ističe da je radničko vijeće
uskratilo suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu za tužitelja te je
ishodio pravomoćnu sudsku odluku kojom je nadomještena suglasnost radničkog
vijeća.

Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane u cijelosti te naložiti tužitelju da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u potvrdu
HZMO-a od 15.04.2016. (str. 8-10 spisa), popis radnika (str. 11-15 spisa), Zahtjev za
zaštitu prava s povratnicom (str. 16-20 spisa), Odluku o poslovno uvjetovanom
otkazu Ugovora o radu od 04.04.2016. (str. 21-22 spisa), zabilješku o primitku
Odluke o otkazu (str. 23 spisa), Ugovor o radu br.210-801121/12 (str.24 spisa),
Odluku o utvrđivanju viška radnika u I.n. d.d. od 18.2.2013. (str. 39-45 spisa),
Odluku o utvrđivanu Programa zbrinjavanja viška radnika od 18.07.2013. (str. 46-53
spisa), listu viška radnika (str. 54-55 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
od 22.08.2013. (str. 56 spisa), kataloge poslova i radnih mjesta (str. 57-70, 71-79,
133-151, 348-376, 411-438 spisa), opis radnog mjesta Stručnjak za zaštitu zdravlja i
sigurnost (str. 81 spisa), zabilješku sa sastanka održanog 31.3.2016. (str. 82 spisa),
dopise tuženika upućene drugim poslodavcima (str. 83-97 spisa), Uputu za
upravljanje internom burzom (str. 98-107 spisa), Sporazum o pravima branitelja
Domovinskog rata radnika I.n. d.d. od 24.05.2012. i 25.10.2013. (str. 108-110 i
111-115 spisa), dopis tuženika upućen radničkom vijeću 04.11.2013. (str.116 spisa),
očitovanje radničkog vijeća na namjeru donošenja Odluke o poslovno uvjetovanim
otkazima ugovora o radu (str. 117-119 spisa), Presudu Općinskog radnog suda u
Zagrebu, posl.br. Pr-12986/13 od 19.03.2015. (str. 120-124 spisa), Odluku

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



6 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. R-1058/15 od 02.02.2016. (str. 125-126
spisa), preslike izvoda iz matične knjige rođenih (str. 129-130 spisa), "Postupak
vrednovanja radnih mjesta i određivanja platnih razreda u I.n. d.d." sa priležećom
dok. i prezentacijom (str. 222-293 i 377-392 spisa), Pravilnik o radu tuženika , izdanje
07 (str. 294-347 spisa), dokument Zapošljavanje, promjena rasporeda i prestanak
radnog odnosa radnika u društvima I.n. grupe d.d. (str. 393-410 spisa), ponuđeni
Ugovor o radu od 01.11.2012. (str. 440 spisa), e-mail korespondenciju (str. 441-511,
516-518, 528 spisa), zapisnik o edukaciji u programu Procjena N. (str. 512-515
spisa), Odluku o imenovanju radne skupine za izradu revizije Procjene opasnosti
radnih mjesta za SPO (str. 519-520 spisa), Odluku o imenovanju stručnih osoba
neposredno zaduženih za poslove iz područja zaštite zdravlja, sigurnosti i zaštite
okoliša (ZZSO) - str. 521-527 spisa), popis radnika (str. 529-535 spisa), e-mail
poruke iz 2014. (str. 538-541, 601 spisa), zapisnike o obavljenom unutarnjem
nadzoru nad primjenom pravila zaštite na radu (str. 542-600, 606-607 spisa),
zapisnik o osposobljavanju radnika za provedbu mjera evakuacije i spašavanja za
središnji poslovni objekt I.n. d.d. (str. 602-605 spisa), daljnju dokumentaciju vezanu
za rad tužitelja kod tuženika (str. 608-749 spisa), tablicu rasporeda radnika od

31.10.2012. (str.753-779 spisa) i postupak o načinu usklađivanja osnovne plaće (str.
780-793).

4. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka Ž.V. (str. 214-215),
V.G. (str. 215), A.B. (str. 215-216), M.K. (str. 216-217) te tužitelja (str. 218-219).

5. Na temelju ovako provedenog postupka Općinski sud u Novom Zagrebu je
dana 03. svibnja 2018. donio presudu pod brojem Pr-89/2016-16 kojom je odbio
tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu dana 10. svibnja 2018.
(putem pošte), a Županijski sud u Zagrebu je rješenjem broj R-947/2018-2 od 25.
travnja 2019. prihvatio žalbu tužitelja i ukinuo presudu Općinskog suda u Novom
Zagrebu i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje navodeći da sud prvog
stupnja nije utvrdio je li kod poslodavca ostala potreba za tužiteljevim radom s
obzirom da tužitelj tvrdi kako njegove poslove obavljaju I. i L., oboje E02,
te da tuženik nije dokazao kako je prestala potreba za tužiteljevim radom jer iz drugih
izvedenih dokaza proizlazi kako se kod tuženika i dalje obavljaju poslovi koje je ranije
obavljao tužitelj.

Također se navodi da tuženik u postupku nije dokazao da je pri odlučivanju o
otkazu Ugovora o radu tužitelju vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i
obvezama uzdržavanja koje terete tužitelja (kao radnika) ili o bilo kojim drugim
kriterijima.

7. Dopisom od 21. svibnja 2019. Općinski sud u Novom Zagrebu je predmet
dostavio na daljnji postupak ovom sudu jer sukladno odredbi čl. 2. st. 1. alineja XV
Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 67/18) više nije nadležan za radne
sporove.

8. Tužitelj je podneskom od 12. prosinca 2022. konačno uredio tužbeni zahtjev
na način da pored utvrđenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu nedopuštenom,
utvrđenja da mu radni odnos kod tuženika nije prestao i vraćanja na rad, na radno

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



7 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

mjesto iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01. siječnja 2012.,
odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto traži i da se utvrdi da mu je radni odnos
kod tuženika prestao 14. lipnja 2021. (jer je tada stekao uvjete za odlazak u starosnu
mirovinu). Također potražuje troškove ovog postupka sa pripadajućom kamatom.

9. U ponovnom postupku sud je izvršio uvid u popis obavljenih poslova tužitelja
kod tuženika (str. 836-854 spisa), Ugovore o radu za I.L.M., Z.I., S.V.Ž., A.Z., N.T., V.P.,
D.L., J.L., M.K., I.B., Ž.B. i I.B. (str. 862-869, 891-894, 870-874, 876-879, 882-884, 901-
903, 907-910, 911, 915, 917-919, 920, 923-924, 925, 928-929, 930-932, 934-936,
938-942 i 943 spisa), opis radnog mjesta Stručnjak za zaštitne poslove (str. 875
spisa), opis radnog mjesta Rukovoditelj OR i ZZSO funkcija (str. 880-881 spisa), opis
radnog mjesta Glavni stručnjak za održivi razvoj (str. 895-896 spisa), opis radnog
mjesta Vodeći inženjer za održivi razvoj i zaštitu zdravlja, sigurnosti i okoliša (str. 897
spisa), opis radnog mjesta Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnost (str. 898-899 i 912
spisa), opis radnog mjesta Vodeći stručnjak za zaštitne poslove (str. 900 spisa), opis
radnog mjesta Inženjer zaštite od požara I (str. 904 spisa), opis radnog mjesta
Inženjer OHS 2 (str. 905-906 spisa), opis radnog mjesta Vodeći specijalist za zaštitu
od požara (str. 913 spisa), popisnu listu uručenih ugovora / aneksa / opisi posla s

01.11. 2012. (str.914 spisa), opis radnog mjesta Vodeći specijalist za zaštitu zdravlja,
sigurnosti i okoliša (str. 916 spisa), Viši tehničar za zaštitu zdravlja, sigurnosti i
okoliša II (str. 921 spisa), opis poslova Viši tehničar zaštite od požara I (str. 922
spisa), opis radnog mjesta Stručnjak za OR i ZSSO u laboratoriju (str. 926 spisa),
opis poslova radnog mjesta Stručnjak za zaštitne poslove (str. 927 spisa), opis
poslova radnog mjesta Stručnjak za zaštitu zdravlja, sigurnosti i okoliša (str. 931
spisa), opis poslova radnog mjesta Specijalist za zaštitne poslove II (str. 933 spisa),
opis poslova radnog mjesta Specijalist za zaštitu zdravlja, sigurnosti i okoliša 2 u PF
(str. 937 spisa), opis poslova radnog mjesta Specijalist za zaštitu i sigurnost 2 (str.
940-941 spisa), uvjerenja, potvrde i certifikati o osposobljenosti za rad tužitelja (str.
951-953, 968-969 spisa) i drugu dokumentaciju (str. 970-1166 spisa).

10. Proveden je dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka A.B. (str. 960-963).

11. Sud je na temelju provedenih dokaza, a cijeneći iste sukladno odredbi čl. 8.
Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08,
57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), ocijenio da tužbeni zahtjev nije
osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Odluka o poslovno
uvjetovanom otkazu njegovog Ugovora o radu od 04. travnja 2016. nedopuštena te
da mu radni odnos kod tuženika nije prestao kao i vraćanje na rad do 13. lipnja 2021.
te utvrđenje da mu je radni odnos kod tuženika prestao 14. lipnja 2021.

13. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika na
temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Glavni inženjer za
zaštitu na radu te da mu je radni odnos prestao pobijanom Odlukom o poslovno
uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 04. travnja 2016.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



8 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

14. Među parničnim strankama je sporno jesu li postojali opravdani razlozi za
donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelja od 04.
travnja 2016. te je li tuženik prilikom otkazivanja Ugovora o radu postupio sukladno
odredbama Zakona o radu.

15. Iz Ugovora o radu broj 210-801121/12 sklopljenog između tužitelja i tuženika,
a koji se primjenjuje od 01. siječnja 2012., proizlazi da se sklapa na neodređeno
vrijeme i da će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta - pozicije Glavni inženjer za
zaštitu na radu sistematizirano u organizacijskoj jedinici Služba osiguranja održivog
razvoja i zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša kao i druge neophodne poslove u skladu
s naravi i vrstom posla po nalogu poslodavca. Nadalje je navedeno da se relativna
vrijednost poslova koje tužitelj obavlja utvrđuje s koeficijentom 5,00, a da se osnovna
plaća izračunava sukladno odredbama Kolektivnog ugovora.

16. Iz kataloga poslova u I.n. d.d. od 23. prosinca 2011. proizlazi
da isti sadrži popis svih poslova s pripadajućim rasponima koeficijenata složenosti i
potrebnim kvalifikacijama podijeljenih prema područjima rada iz kojih se izvode
radna mjesta (pozicije) koje mogu biti sistematizirane u organizacijskim jedinicama
I.n. d.d. Iz istog proizlazi da glavni inženjer ima minimalni koeficijent složenosti 4,60,
a maksimalni koeficijent složenosti 5,00.

Nadalje, iz kataloga proizlazi da je za radno mjesto tužitelja Glavni inženjer za
zaštitne poslove zahtijevana visoka stručna sprema, radno iskustvo 5 godina, te
koeficijent u rasponu od 4,60 do 5,00.

17. Iz potpisne liste uručenih ugovora/aneksa/opisi posla s 01. studenim 2012. za
Sektor održivog razvoja i zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša proizlazi da je tužitelj 07.
studenog 2012. preuzeo ponuđeni Ugovor o radu.

18. Iz ponuđenog Ugovora o radu proizlazi da se isti sklapa na neodređeno
vrijeme te da će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta pozicije: Stručnjak za
zaštitu rada i sigurnosti platni razred E03 sistematizirane u organizacijskog jedinici
Služba osiguranja održivog razvoja i zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša kao i druge
neophodne poslove u skladu s naravi i vrstom posla po nalogu poslodavca. Iz istog
proizlazi da bi tužitelj imao pravo na osnovnu mjesečnu plaću u iznosu od 14.860,00
kn, s time da se dodaci na osnovnu mjesečnu plaću utvrđuju sukladno odredbama
KU.

19. Iz opisa radnog mjesta (pozicije) Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti
proizlazi da su glavne odgovornosti i zadaci navedenog radnog mjesta:
1) praćenje potencijalnih regulatornih učinaka po poslovanju kompanije s
aspekta zaštite zdravlja i sigurnosti i pravovremeno analiziranje istih i informiranje
sustava,

2) nadzor nad tematskim područjima u zaštiti zdravlja i sigurnosti, uzimajući u
obzir procjenu rizika kao bazu uz predlaganje mjera za smanjenje rizika,
3) nadziranje procesa zaštite zdravlja i sigurnosti i priprema izvještaja o
mogućnosti optimizacije s ciljem osiguranja operativne učinkovitosti,
4) komunikacija sa zainteresiranim stranama s ciljem zadovoljenja zakonskih
odredbi,

5) edukacija radnika I.n. d.d. ali i radnika ugovorenih strana koji rade na lokacijama I.n. d.d. iz područja zaštite zdravlja i sigurnosti,

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



9 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

6) izrada sveobuhvatnih analiza, uključivo i analiza incidenata te predlaganje korektivnih i preventivnih mjera i

7) ostali zadaci u skladu s naravi i vrstom rada po nalogu neposredno nadređenog.

Nadalje, iz istog proizlazi da je za navedeno radno mjesto potrebna viša
stručna sprema te radno iskustvo od 3 godine kao i znanje engleskog jezika te rada
na računalu.

20. Iz kataloga poslova u I.n. d.d. od 07. siječnja 2013. proizlazi
da se istim utvrđuje popis svih poslova s pripadajućim H. razredom, potrebnom
kvalifikacijom i radnim iskustvom te radnih mjesta koji se iz tih poslova izvode i koji
mogu biti sistematizirani u organizacijskim jedinicama I.n. d.d.

U istom je navedeno da poslovi objedinjavaju radna mjesta/ pozicije koja su
ista ili slična po razini složenosti, odgovornosti te znanju, iskustvu i kompetencijama
potrebnim za njihovo uspješno obavljanje. Također je navedeno da su nerukovodni
(izvršni) poslovi iz kojih se izvode radna mjesta / pozicije grupirani u 13 H. razreda
od E02 do E14, a poslovi iz kojih se izvode rukovodna i savjetodavna mjesta /
pozicije grupirani su u H. razred E01 i više.

Pod opisom složenosti poslova radnih mjesta za razred E02 navedeno je da
se radi o izuzetno složenim poslovima i zadacima koji zahtijevaju najviši stupanj
specijalizacije, izuzetno visok stupanj inicijative, kreativnosti i samostalnosti, a imaju
izravan utjecaj na poslovne procese i uključuju izradu prijedloga načina provedbe
strategije, pružanje savjeta i stručne pomoći rukovodstvu te doprinose poboljšanju
učinkovitosti organizacije; poslovi uključuju redovitu samostalnu komunikaciju unutar i
izvan Društva; poslovi imaju izravan utjecaj na provedbu planiranih strateških ciljeva
segmenata djelatnosti / poslovne funkcije.

Pod opisom složenosti poslova radnih mjesta za razred E03 navedeno je da
se radi o vrlo složenim poslovima i zadacima koji zahtijevaju usko specijalizirana
stručna znanja i vještine, visok stupanj inicijative, kreativnosti i samostalnosti,
uključuju odgovornosti za zakonitost rada i postupanja te pravilnu primjenu
postupaka i metoda rada te po potrebi delegiranje i nadzor nad izvršenjem
raznovrsnih zadataka; poslovi uključuju samostalnu komunikaciju unutar i izvan
Društva; poslovi imaju izravan utjecaj na provedbu plana sektora.

Nadalje, iz istog proizlazi da je za radno mjesto Stručnjak za zaštitu zdravlja,
sigurnosti, a koje radno mjesto je ponuđeno tužitelju nakon uvođenja H. razreda
odgovara složenosti poslova E03.

21. Iz kataloga poslova u I.n. d.d. od 11. rujna 2013. i 07.
prosinca 2015. proizlazi da se istim utvrđuje popis svih poslova s pripadajućim
platnim razredom, potrebnom kvalifikacijom i radnim iskustvom te radnih mjesta koji
se iz tih poslova izvode i koji mogu biti sistematizirani u organizacijskim jedinicama
I.n. d.d.

Iz istih proizlazi da je opis složenosti poslova za E02 i E03 identičan kao i u Katalogu od 07. siječnja 2013.

22. Iz dokumentacije koja se nalazi na str. 83-97 spisa proizlazi da se tuženik
obraćao drugim poslodavcima radi pokušaja zapošljavanja kod istih radnika tuženika
kojima će se otkazati ugovori o radu te im dostavlja strukturu i broj zaposlenih
radnika utvrđenih kao višak prema poslu/poziciji koji predmetni radnici obavljaju i
prema stručnoj spremi.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



10 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

23. Iz Odluke o utvrđivanju viška radnika kod tuženika od 18. veljače 2013.
proizlazi da se radi unapređenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti, a na
temelju izvršenih organizacijskih i tehnoloških promjena utvrđuje višak od 458
radnika. Nadalje, utvrđen je kao višak i 21 radnik raspoređen na nepostojeća radna
mjesta sukladno Katalogu radnih mjesta. Pojašnjava se da predmetni radnici nisu
prihvatili ponuđene ugovore prilikom uvođenja novog sustava plaća u studenome

2012. Između ostalih, navedeno je i radno mjesto tužitelja - Glavni inženjer za zaštitu
na radu (1 radnik) u Sektoru održivog razvoja i ZZSO, Službi osiguranja održivog
razvoja i ZZSO.

Odredbom čl. 3. navedene Odluke o utvrđivanju viška radnika tuženik je
utvrdio kriterije koje će primijeniti prilikom odlučivanja kojem će od radnika na istom
radnom mjestu otkazati ugovor o radu (zakonski i dodatni kriteriji).

24. Iz Odluke o utvrđivanju Programa zbrinjavanja viška radnika kod tuženika od

18. srpnja 2013. proizlazi da se istom utvrđuje Program zbrinjavanja viška radnika
kod tuženika te lista radnika obuhvaćena Programom te da je tužitelj uvršten u listu
kao višak radnika pod rednim brojem 42, s time da je navedeno da tužitelj ima 56
godina života, 29 godina, 2 mjeseca i 24 dana radnog staža te da je bio branitelj
prije 15. siječnja 1992. sa više od 22 godine staža kod tuženika.

25. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Z. od 22.
kolovoza 2013., proizlazi da je nakon izvršenog uvida i provedenog postupka analize
Programa zbrinjavanja viška radnika kao i uz isti dostavljene dokumentacije, a
sukladno čl. 122. Zakona o radu dao očitovanje da je postupak zbrinjavanja viška
radnika proveden sukladno odredbama čl. 120., 121. i 122. Zakona o radu te da
dostavljeni Program zbrinjavanja viška radnika sadrži sve zakonom propisane
elemente. Također se navodi da je Hrvatski zavod za zapošljavanje mišljenja da
postoje važni i opravdani socijalni razlozi kao i gospodarski razlozi porasta
nezaposlenosti u svim županijama prema lokaciji radnih mjesta odnosno radnika
obuhvaćenih Programom i mogućnosti njihovog uključivanja u tržište rada obzirom na
dob i stručnu kvalifikaciju te sukladno čl. 122. st.5. Zakona o radu nalažu odgodu
primjene Programa za 30 dana.

26. Iz dopisa tuženika od 04. studenog 2013. upućenog radničkom vijeću I.n. d.d.
proizlazi da poslodavac namjerava iz poslovno uvjetovanih razloga otkazati Ugovor o
radu za 58 radnika iz popisa u prilogu ovog dopisa. Pojašnjava se da je 18. srpnja

2013. poslodavac donio Program zbrinjavanja viška radnika u kojem su predmetni
radnici uvršteni kao višak, a razlozi nastanka viška radnika su posljedica
organizacijskih promjena i tehnološko-procesnog usavršavanja optimizacije
poslovnih procesa, a koji su detaljno obrazloženi u Programu. Poslodavac ističe da je
bilo nužno smanjiti broj radnika te navedenim radnicima nije u mogućnosti osigurati
obavljanje poslova na kojima su do sada radili te ne postoji mogućnost niti da se uz
dodatno obrazovanje odnosno osposobljavanje radnici zaposle na nekim drugim
poslovima. Naglašava da je pri odlučivanju o otkazu poslodavac imao u vidu trajanje
radnog odnosa radnika, njegovu starost te obveze uzdržavanja koje ih terete.
Također je navedeno da je Program 14. kolovoza 2013. dostavljen Hrvatskom
zavodu za zapošljavanje koji je u svom očitovanju od 22. kolovoza utvrdio da je
postupak zbrinjavanja viška radnika proveden sukladno Zakonu o radu, s time da je
navedeni Zavod odgodio otkazivanje Ugovora o radu sa zaključno 14. listopadom

2013. Nadalje je navedeno da se radničkom vijeću dostavljaju planirane Odluke o

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



11 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

poslovno uvjetovanim otkazima Ugovora o radu na suodlučivanje za one radnike za
koje se traži prethodna suglasnost radničkog vijeća, odnosno na savjetovanje
sukladno odredbama Zakona o radu.

27. Iz očitovanja radničkog vijeća I.n. d.d. od 12. studenog 2013. proizlazi da isto
nije suglasno i protivi se donošenju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora
o radu tužitelju te navode da tužitelj ima 28 godina radnog staža, 57 godina života te
da je branitelj iz Domovinskog rata sukladno Sporazumu o pravima branitelja iz
Domovinskog rata te da kontinuirano i redovito obavlja poslove i radne zadatke iz
Ugovora o radu te da je tijekom 2013. imao zadatak prenošenja svog znanja na
druge radnike (edukacija dvije grupe radnika), zatim da je otac dvoje djece koje
školuje, kreditno opterećen te smatraju da bi istog s obzirom na predanost radu
trebalo zadržati u radnom odnosu unutar I.n. d.d.

28. S obzirom da je radničko vijeće uskratilo svoju suglasnost za donošenje
Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju, tuženik je podnio
tužbu ovom sudu radi nadomještaja suglasnosti na namjeravanju Odluku o poslovno
uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju.

29. Iz presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-12986/13-14 od 19.
ožujka 2015. proizlazi da se nadomješta suglasnost na namjeravanu Odluku o
poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju koja je uskraćena očitovanjem
tuženika do 12. studenog 2013.

Navedena odluka potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj R 1058/15-2 od 02. veljače 2016.

30. Iz zabilješke koja se nalazi na str. 82 spisa proizlazi da je dana 31. ožujka

2016. u poslovnim prostorijama tuženika na lokaciji Z. održan
sastanak s tužiteljem, s time da su od strane poslodavca bile prisutne A.B., dir. Sektora održivog razvoja i ZZSO i M.K., Vodeći specijalist za ljudske resurse. U zabilješci se navodi da je tema sastanka bilo obavještavanje tužitelja o pravomoćnoj presudi (presuda Županijskog suda u Zagrebu broj R-1058/15-2 od 02. veljače 2016.) kojom je nadomještena suglasnost radničkog vijeća za otkazivanje njegovog Ugovora o radu te ponuda ugovora o radu za nastavak radnog odnosa.

Također je navedeno da je poslodavac tužitelju ponovio ponudu ugovora o
radu s istim uvjetima kao i u ugovoru ponuđenom prilikom implementacije H.
sustava plaća:

- radno mjesto: Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti - osnovna mjesečna bruto plaća 14.860,00 kn

- platni razred: E03

Nadalje navedeno je da je tužitelj na sastanku odbio ponudu Ugovora o radu.
Navedenu zabilješku potpisale su A.B. i M.K.

31. Iz Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 04. travnja 2016.
proizlazi da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu broj:210-801121/12 s primjenom od

01. siječnja 2012. i svaki eventualni pripadajući aneks zbog poslovno uvjetovanih
organizacijskih razloga. Također je navedeno da radnik ima pravo na otkazni rok, s
time da nije dužan dolaziti na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka. Nadalje je

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



12 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

navedeno da ima pravo na isplatu naknade plaće i priznanje ostalih prava kao da radi te da ima pravo na otpremninu.

Iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi da je dana 18. srpnja 2013.
poslodavac donio Program zbrinjavanja viška radnika u koji je uvršten i tužitelj, a
razlozi nastanka viška radnika su posljedica organizacijskih promjena i time
tehnološko-procesnog usavršavanja optimizacije poslovnih procesa, a koji su
detaljno obrazloženi u Programu.

Navodi se da je tužitelj uvršten u Program zbrinjavanja obzirom da se nalazi
na nepostojećem radnom mjestu Glavni inženjer za zaštitu na radu sukladno
važećem Katalogu poslova i radnih mjesta u I.n. d.d. Također se navodi da tužitelj
nije prihvatio ponuđeni novi ugovor o radu te je ostao raspoređen na nepostojećem
radnom mjestu. Navodi se da je Program zbrinjavanja 14. kolovoza 2013. dostavljen
Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koji se očitovao da je postupak zbrinjavanja
proveden sukladno Zakonu o radu, s time da je odgodio provođenje otkazivanja
zaključno do 14. listopada 2013. Nadalje u obrazloženju je navedeno da ne postoji
mogućnost da se niti uz dodatno obrazovanje i osposobljavanje, tužitelj zaposli na
nekim drugim poslovima, s time da je pri odlučivanju o otkazu imao u vidu trajanje
radnog odnosa tužitelja, njegovu starost te obveze uzdržavanja koje ga terete.
Također je navedeno da je prije donošenja Odluke o otkazu poslodavac
proveo postupak suodlučivanja s radničkim vijećem u I.n. d.d., a budući je isto
uskratilo svoju suglasnost za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu,
poslodavac je podigao tužbu radi nadomještaja suglasnosti, a presudom Općinskog
radnog suda u Zagrebu broj Pr-12986/13-14 od 19. ožujka 2015., a koja je potvrđena
presudom Županijskog suda u Zagrebu broj R-1058/2015-2 od 02. veljače 2016.
nadomještena je suglasnost radničkog vijeća za donošenje Odluke o poslovno
uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju.

Nadalje je navedeno da tužitelj ima pravo na otkazni rok koji iznosi 4 mjeseca,
a koji mu se dodatno uvećava za mjesec dana sukladno Zakonu o profesionalnoj
rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom te isti ukupno iznosi 5 mjeseci.
Također je navedeno da tužitelj ima pravo i na otpremninu.

32. Iz zabilješke na str. 23 spisa proizlazi da je tužitelju naprijed navedena Odluka
o poslovno uvjetovanom otkazu uručena 11. travnja 2016.

33. Uvidom u zahtjev za zaštitu prava proizlazi da je isti sačinjen dana 21. travnja

2016., a iz povratnice (str. 17 spisa) da je tuženiku poslan dana 22. travnja 2016. te
da ga je tuženik zaprimio dana 25. travnja 2016., s time da je među parničnim
strankama nesporno da se tuženik na isti nije očitovao.

34. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 19. svibnja 2016., ista je
podnesena pravodobno, odnosno podnesena je sukladno odredbi čl. 133.st.2.
Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14).

35. Iz naprijed navedenog proizlazi da je tuženik postupak zbrinjavanja viška
radnika proveo sukladno odredbama čl. 120., 121. i 122. Zakona o radu (NN 149/09,
61/11 i 73/13, dalje ZR/09).

36. Nadalje, tuženik je postupio i sukladno odredbi čl. 150. ZR/09 , odnosno
proveo je postupak suodlučivanja s radničkim vijećem koje je uskratilo svoju
suglasnost na namjeravanu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



13 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

tužitelju, a koja suglasnost je nadomještena Odlukom ovog suda broj Pr-12986/13-14
od 19. ožujka 2015., s time da je ista potvrđena Presudom Županijskog suda u
Zagrebu broj R-1058/15-2 od 02. veljače 2016.

37. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu
Glavni inženjer za zaštitu na radu po starom katalogu poslova, a koeficijent njegovog
radnog mjesta je bio 5,0 dakle u rangu eksperta. Navodi da je uvođenjem H.
metode došlo do ukidanja naziva radnih mjesta i donesen je novi katalog naziva
radnih mjesta te mu je ponuđeno sklapanje novog ugovora o radu kojim je bio
svrstan u platni razred E03 što nije odgovaralo starom katalogu. Također navodi da
je to bilo u studenom 2012. te je zbog navedenog poslao e-mail pomoćniku direktora
S. da mu pojasni dva pitanja vezano za nesukladnost platnog razreda i zašto
nije u E02 razredu već u E03 obzirom da se u E02 navodi da osoba u tom platnom
razredu daje mišljenja iz područja zaštite na radu, što je i činio tijekom svog rada i na
što je obvezan sukladno Zakonu o zaštiti na radu. Ističe da takvo što ne stoji u opisu
radnih mjesta za E03. Također ističe da je navedena dva pitanja postavio i direktorici
ljudskih resursa no nitko mu na taj e-mail nije odgovorio pa je otišao kod pomoćnika
direktora S. koji mu je tada izjavio da se tu nema šta odgovarati, da mu je
ponuđeno kako je te da ili potpiše ili vrati ugovor pa je to i učinio, odnosno vratio je
nepotpisani ugovor 16. studenog 2012.

Nadalje navodi da je u međuvremenu pokrenut postupak sudskog
nadomještaja suglasnosti za namjeru otkazivanja ugovora o radu obzirom da je I.n.
uskratio suglasnost te nakon što je pravomoćno okončan taj predmet i suglasnost je
nadomještena sudskim putem, kolege su mu rekle da se nalazi na listi viška radnika
što ga je začudilo pa je otišao kod pomoćnika direktora A.P., a kasnije i
kod nadređene u ljudskim resursima K., koja mu je najavila da će mu uručiti
otkaz Ugovora o radu. Navodi da ju je pitao je li prethodno razgovarala sa
direktoricom A.B., a ona mu je rekla da za to nema potrebe i da je tako
odlučio B. nakon čega je otišao kod direktorice A.B. i ona je sazvala
sastanak sa K., no odluka je i dalje bila neizmijenjena i rekli su mu da ne mogu
ništa i da je takva odluka B.-a. Također navodi da je nakon par dana M.K. došla u njegov ured i uručila mu pobijanu Odluku o otkazu Ugovora o radu, koju je prihvatio te su i napravili nekakvu potvrdu.

Naglašava da je od uvođenja H. metode i novog kataloga cijelo vrijeme radio
svoje uobičajene poslove, a inače je bio jedan od 10 vodećih stručnjaka za zaštitu na
radu kod tuženika, izrađivao je planove evakuacije za više zgrada, radio je na
poslovima vezano za ozljede na radu radnika, surađivao sa HZZO, izrađivao
procjene rizika opasnosti i sl. Također naglašava da su cijelo vrijeme i prije i poslije
H. metode njegovi poslovi bili neizmijenjeni, osim što su ga organizacijski stavili u
ured direktorice. Navodi da mu je prije H. metode, a i kasnije sve do rujna 2013. bio
neposredno nadređen B.Č. direktor službe, a kada je isti otišao u mirovinu,
na njegovo mjesto dolazi R.K. Ističe da je u to vrijeme došlo do
formiranja još jedne organizacijske službe pa ih je tada bilo tri umjesto prethodno
dvije.

Nadalje navodi da je pisao e-mail 07. travnja 2014. direktorici A.B. da se
izjasni tko mu je nadređeni da li je K. ili ona, na što je rekla da mu je ona
nadređena, s time da je naloge i dalje dobivao i od K. i od A.B.

Ističe da nije točan navod svjedokinje A.B. da bi mu nakon
ishođenja nadomještaja suglasnosti i dalje nudili na potpis Ugovor o radu koji nije
prihvatio u studenom 2012. Smatra da su mu trebali dati eventualno otkaz ugovora

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



14 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

sa ponudom sklapanja novog izmijenjenog ugovora, a ne ovako. Također ističe da
nije dobio nikakvu zabilješku niti se ista vodila i osporava onu sa str. 82 spisa jer
kod tuženika postoji protokol vođenja zabilješke sastanka koji propisuje obrazac pod
nazivom zapisnik sa sastanka, a koji nije sastavljen.

Navodi da mu je bruto plaća po starom katalogu i prije H. metode, a i kasnije
bila bruto 16.010,00 kn. Ističe da ugovor iz 2012. nije prihvatio zbog platnog razreda
E03 jer smatra da njegovo radno mjesto potpada u platni razred E02, a što i je
trenutno, jer su poslovi Glavnog inženjera zaštite na radu E02. Također navodi da je
kod tuženika radio do travnja 2016..

Nadalje navodi da je nakon H. metode unutar Sektora pored dvije službe
uvedena je još jedna nova služba i nova poslovna jedinica koja se odnosi na poslove
zaštite na radu, a rukovoditelj iste je V.P.

Naglašava da je u E02 razredu bila I.L., za zaštitu okoliša i kolega
Z.I., koji je u Službi za zaštitu od požara, s time da trenutno u Službi za
zaštitu na radu i poslovnoj jedinici nema nitko sa platnim razredom E02.
Također naglašava da je za vrijeme dok je radio kod tuženika, sve svoje
uobičajene poslove obavljao, a nakon njegovog odlaska, njegove poslove su
preuzeli radnici u poslovnoj jedinici koju vodi V.P. i Služba koju vodi R.K. Misli da su neki od tih radnika S.V.Ž., s time da je ona prije bila u Sektoru logistike, a negdje 2014. ili 2015. je prešla kod njih u Sektor.
Ističe da je bio jedini izvršitelj na radnom mjestu koje je vrijedilo prije uvođenja H.
metode te drugih Glavnih inženjera za zaštitu na radu u I.n. osim njega nije bilo.
Navodi da je I.L. bila prije kao i on u Službi zaštite okoliša te su ih
oboje stavili u ured direktora sektora, a nju su kasnije stavili u Službu za zaštitu
okoliša, a on je ostao u uredu direktora, s time da je I. prije H. metode bio u
tvrtki kćeri S.

Smatra da ga je poslodavac trebao ostaviti na radu jer i dalje postoje poslovi
koje je obavljao i da su ga mogli staviti na radno mjesto pod nazivom Vodeći
stručnjak za zaštitne poslove na kojem je trenutno I. koji je u Službi za zaštitu od
požara, a na sličnom je radnom mjestu i L., oboje su E02. Navodi da su I. i
on iste stručne spreme te su zajedno bili na magisteriju, a L. je inženjer kemije.

38. Iz iskaza svjedoka Ž.V. proizlazi da je zaposlenik tuženika na radnom
mjestu Direktora službe za odnose s radnicima od 2011. i u okviru svoje dužnosti
obavlja savjetovanja sa radničkim vijećem i sindikatom. Navodi da je tužitelj bio
uvršten u Program zbrinjavanja viška radnika od 2013.g. iz organizacijskih razloga jer
je njegovo radno mjesto ukinuto i pretpostavlja da su poslovi tog radnog mjesta
preraspoređeni na druge radnike.

Ističe da je tužitelju nuđeno novo radno mjesto, ali se ne sjeća detalja.
Nadalje navodi da je 01. studenog 2012. uvedena H. metoda na temelju
Kolektivnog ugovora, koji je izmijenio dotadašnji sustav koeficijenata i uvedena je
ugovorena bruto plaća te su sa uvođenjem nove metodologije vrednovanja
promijenjeni opisi i nazivi radnih mjesta.

Navodi da je tužitelj odbio ponuđeni novi ugovor o radu s istim materijalnim
pravima te je u konačnici njegovo radno mjesto ukinuto Odlukom Uprave o
kolektivnom višku radnika. Također navodi da mu nije poznato je su li svi radnici na
istom radnom mjestu kao i tužitelj dobili otkaz, s time da misli da je tužitelj bio jedini
izvršitelj na tom radnom mjestu.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



15 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

Navodi da Sektor u kojem je tužitelj bio zaposlen i dalje postoji no u njemu je
bila provedena reorganizacija, s time da mu nije poznato na koje radnike odnosno
radna mjesta su preraspoređeni poslovi koje je prije tužitelj obavljao.

Naglašava da je do otkaza tužitelj obavljao poslove iz svog Ugovora no to je
njegova pretpostavka, s time da ne zna koliko je radnika radilo na tom radnom mjestu
odnosno na sličnim poslovima 2013., a oko 400-tinjak radnika je proglašeno viškom,
no ne zna koliko njih potpada na Sektor tužitelja.

Ističe da sistematizacija postoji u elektroničkom obliku, ali ne kao dokument te
da su sistematizacija i organizacija određene Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom i
Katalogom poslova i radnih mjesta kod tuženika.

Također ističe da je kod donošenja Odluke o otkazu vođeno računa o
socijalnim kriterijima, ali nije siguran da li su bili primjenjivi na tužitelja jer nije siguran
je li je bilo više izvršitelja tog radnog mjesta. Napominje da se radilo o ukidanju
radnog mjesta i tada nema te primjene. Nema saznanja da li je u Sektoru tužitelja
došlo do novog zapošljavanja na sličnim poslovima.

Navodi da mu je nadređeni direktor tužitelja rekao da mu je nudio novo radno mjesto, no detalje ne znam.

Ističe da je kod uvođenja H. metode svim radnicima ponuđeno sklapanje
novog ugovora uz popratnu dokumentaciju 2012., a po pričanju nadređenog tužitelju i
prije otkazivanja tužitelju je nuđen novi ugovor i obavljani su razgovori na tu temu.
Također ističe da se generalno u slučaju smanjenja broja izvršitelja vodilo
računa o zakonskim i socijalnim kriterijima i dodatnim kriterijima - učinkovitosti rada,
koji su bili propisani Odlukom o kolektivnom višku.

39. Iz iskaza svjedoka V.G. proizlazi da je 2012. kod tuženika
uveden novi H. sustav kojim je određena nova sistematizacija i novo vrednovanje
radnih mjesta te je utvrđen novi opis poslova u svim organizacijskim jedinicama
temeljem kojeg su rukovoditelji u tim jedinicama vrednovali pojedina radna mjesta i
platni razred. Ističe da je nakon toga došlo do utvrđenja 1000 radnih mjesta na koja
su preraspoređeni radnici I.n. te je zbog tog novog sustava svim radnicima 01.
studenog 2012. ponuđeno potpisivanje novih ugovora o radu i misli da je u prvom
mahu 95% radnika iste potpisalo. Također ističe da je taj novi ugovor nuđen i
tužitelju. Navodi da je u vrijeme uvođenja H. metode radio sam na poslovima
Rukovoditelja poslovne jedinice za sustav plaće i nagrađivanja, s time da je bio
zaposlenik tuženika do 15. lipnja 2016.

Naglašava da je H. metoda imala utjecaj i na plaće radnika, za dio je plaća
povećana, a za sve ostale je ostala barem na istoj razini, dakle nije smanjivana.
Koliko se sjeća tužitelju je tijekom H. metode ponuđen ugovor za radno
mjesto Višeg stručnjaka za zaštitu na radu u E03 platnom razredu, a navedeno radno
mjesto mu se ponudilo nakon zajedničke odluke koju su donijeli ljudski resursi i
rukovoditelj konkretnog sektora te su se pri tom vodili okolnostima kao što je
stručnost radnika i sl.

Naglašava da je prilikom uvođenja H. metode donesen novi Katalog radnih
mjesta, a opis poslova je uručen svakom radniku uz ponudu ugovora, dok je
prethodni Katalog prestao važiti, a radna mjesta su ugašena prije uvođenja H.
metode. Nadalje naglašava da su svi poslovi kod tuženika, dakle i oni koje je
obavljao tužitelj, prilikom uvođenja H. metode revidirani i preraspodijeljeni po
novom sustavu, s time da se većina poslova koji su se i prije obavljali su ostali, dok
nema konkretnih saznanja za poslove koje je obavljao tužitelj.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



16 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

40. Iz iskaza svjedoka A.B. proizlazi da je zaposlena kod tuženika kao
direktorica Sektora održivog razvoja zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša, a ime
Sektora neizmijenjeno je prije i poslije uvođenja H. metode. Navodi da je u rujnu

2013. došla u I.n. kada je H. metoda već bila uvedena, a nakon što je došla na
svoje radno mjesto zatekla je situaciju da je tužitelj bio direktno podređen njenom
uredu jer nije prihvatio ugovor iz 2012. Nadalje navodi da je s njim razgovarala radi
toga da sazna što ga muči obzirom da se radilo o dugogodišnjem radniku, stručnom
u svom poslu, starije životne dobi pa joj je neformalno rekao da smatra da bi trebao
ući u E02 platni razred, a ne kako je u ugovoru naznačeno E03, što međutim nije bilo
i njezino mišljenje. Pojašnjava da je u E02 razredu rukovodeći kadar, jedna potpuno
druga klasa radnika i odgovornosti, dok je tužitelj bio stručan u svom poslu, no radi
se o jednoj drugoj razini koja ne potpada pod E02 razred. Ističe da tužitelj nije bio
zainteresiran za potpisivanje ugovora koji je obuhvaćao E03 razred pa u tom smislu
nije bilo niti daljnjih radnji vezano za eventualni potpis, no sigurna je da u slučaju da
je on pokazao interes za potpis da bi se nešto u tom smislu pokrenulo.

Ističe da je u to vrijeme bio u tijeku i sudski postupak za nadomještaj
suglasnosti za otkaz Ugovora o radu, s time da je tužitelj i dalje nastavio po nekoj
inerciji obavljati poslove koje je obavljao i prije H. metode, npr. procjena rizika
poslovnih prostora, vježbe evakuacije i sl., no nije bio angažiran na nekim projektima
sa određenim vremenskim trajanjem jer je bilo neizvjesno koliko će dugo raditi. Po
njezinoj procjeni tužitelj je obavljao nekih 30% poslova koje bi obavljao radnik na
sličnom radnom mjestu po novoj organizaciji.

Također ističe da su poslovi koje je obuhvaćalo tužiteljevo radno mjesto
preraspoređeni novom reorganizacijom unutar Sektora na druge radnike. Navodi da
nije došlo do ukidanja nekih poslova, već upravo suprotno došlo je do pojave nekih
novih poslova sukladno novoj zakonskoj regulativi, a na to je utjecala najnovija
sudska praksa, europski propisi i sl. Napominje da kada je došla već je bila
provedena nova reorganizacija posla nakon H. metode i po novoj sistematizaciji ne
postoji radno mjesto na kojem je bio tužitelj. Naglašava da je tužitelj bio jedini
izvršitelj za to radno mjesto i nikakva radikalna promjena nije bila u ponudi novog
ugovora, a na neki način poslodavac mu je izašao u susret jer nije došlo do
smanjenja materijalnih prava.

Nadalje naglašava da nakon što je došla odluka suda da se nadomještava
suglasnost za otkaz, razgovarala je tužiteljem da vidi je li se možda predomislio, no i
dalje je ostao kod odluke da neće prihvatiti novi ugovor bez navođenja konkretnih
razloga. Navodi da ga je pozvala da se izjasni je li spreman razmisliti da ipak prihvati
novi ugovor, no odgovor je bio ne. Ističe da nije bilo nikakvog zakidanja tužitelja sa
novim ugovorom jer bi u suprotnom sigurno razgovarala sa nadređenima.
Na str. 82 spisa stoji zabilješka povodom razgovora sa tužiteljem, a istu su
potpisale kolegica K. i ona. Ističe da su napravile zabilješku da ipak postoji
neki trag u vezi tog sastanka, s time da nisu radile formalni zapisnik sa sastanka, a
postoji mogućnost da je navedeno išlo i putem mail-a.

Ističe da je tužitelj bio jedini na ovom radnom mjestu s tim nazivom, a bilo je
drugih sa sličnim nazivom i opisom poslova. Napominje da je došlo do proširenja
poslova Sektora koji ne obuhvaćaju samo zakonski minimum te svaka rafinerija ima 5
segmenata djelatnosti koji imaju svoje službe zaštite na radu, a svima njima je bila
matični manager. Također ističe da postoji zakonski broj osoba koje se bave zaštitom
na radu i I.n. je iznad zakonskog minimuma.

Navodi da je od A.P., tadašnje direktorice Sektora za ljudske
resurse dobila informaciju da je tužitelju nuđen novi ugovor i da ga je odbio.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



17 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

Nakon što joj je predočen popis na str. 79 spisa navodi da se radi o listi
uručenih ugovora u kojoj se navodi i tužitelj. Naglašava da trenutno nema potrebe za
kadrom kao što je bio tužitelj.

41. Iz dopunskog iskaza svjedoka A.B., saslušane dana 26. rujna

2022. proizlazi da ostaje kod iskaza datog na ročišnom zapisniku 01. veljače 2017.
Navodi da je kod tuženika radila od 01. rujna 2013. do 15. rujna 2022. na
radnom mjestu Direktorice održivog razvoja i zaštite zdravlja i sigurnosti okoliša.
Ističe da je tužitelj u trenutku kada je došla na gore navedeno radno mjesto bio u
njezinoj organizacijskoj jedinici temeljem prethodnog ugovora. Pojašnjava da je prije
nego što došla, kod tuženika provedena reorganizacija i tužitelju je ponuđen novi
ugovor o radu i to za radno mjesto Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti, ali je
tužitelj odbio potpisati novi ugovor jer je smatrao da je trebao dobiti više hijerarhijsko
mjesto iako su materijalni uvjeti bili jednaki s prethodnim radnim mjestom, odnosno
tužitelj je prije radio na radnom mjestu Glavnog inženjera za zaštitu na radu.
Ne sjeća se je li postojalo više radnika tuženika koji su radili na radnom mjestu
Glavnog inženjera zaštite na radu, s time da je postojalo više radnika koji su radili
segmente poslova koji su bili u opisu radnog mjesta tužitelja. Pojašnjava da je 2012.
u kompaniji provedena sistematizacija svih radnih mjesta te se na taj način definirala
složenost poslova, razina poslova te je manager koji je radio tu sistematizaciju
odlučio da tužitelj spada u grupu - razinu E03 H. metode, a tužitelj je smatrao da on
po svojim kvalifikacijama treba dobiti višu razinu te iz tog razloga nije potpisao ugovor
koji mu je ponuđen.

Navodi da je s tužiteljem više puta razgovarala o tome da prihvati ponuđeni
ugovor o radu jer je tužitelj bio stručan u području zaštite na radu i nije htjela izgubiti
kvalitetan kadar, a tužitelj nije gubio nikakva materijalna prava, s time da je i
službeno razgovarala s tužiteljem i sa H. partnerom gđom M.K.,
Vodeći specijalist za ljudske resurse te je tužitelj i tada odbio potpisati ponuđeni mu
ugovor o radu.

Nakon što je svjedoku predočena zabilješka na str. 82 spisa, ista navodi da je
ta zabilješka sačinjena prilikom razgovora koji je vođen s tužiteljem, s time a je bila
prisutna i gđa K. ali se ne sjeća da je taj razgovor vođen prije ili poslije
pravomoćne presude kojom se nadomješta suglasnost radničkog vijeća za
otkazivanje ugovora o radu.

Na pitanje pun. tužitelja je su li prilikom sačinjavanja zabilješke koja se nalazi
na str. 82 spisa poštivali interne procedure, normirani obrasci za poslovno
komuniciranje i zapošljavanje, promjena rasporeda i prestanak radnog odnosa
radnika u društvima I.n. grupe, navodi da nije imala sumnju da bi kršili bilo kakve
procedure, odnosno interne pravilnike s obzirom da je taj sastanak održan sa H.
predstavnikom odnosno gđom M.K. koja je radila kao Vodeći specijalist
za ljudske resurse, a ona je samo nastojala da ostane pisani trag da se tužitelju
ponovno ponudila mogućnost da prihvati ponuđeni ugovor o radu.

Naglašava sa nije bila dio sistematizacije koja je bila provedena 2012.,
međutim kada bi ona radila tu kategorizaciju tužitelju bi isto tako ponudila E03 H.
metode. Također naglašava da je tužitelj bio stručan i dobro je radio svoje poslove u
području zaštite zdravlja i sigurnosti ljudi, međutim, isti je radio isključivo poslovnu
funkciju - administracija odnosno lokalno zakonodavstvo, dok po njezinom mišljenju
višu razinu trebaju imati radnici koji su radili procedure, programe, inicijative,
praćenje direktiva koji su davali mišljenja. Pojašnjava da sam naziv radnog mjesta
nije primaran, već je primarna složenost poslova, odnosno složenost očekivanja za

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



18 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

određeno radno mjesto, a koja je propisana u Katalogu te je po H. metodi E02 jako visoka razina složenosti poslova (potencijalni manageri).

Na pitanje u čemu je razlika između poslova koje je obavljao tužitelj i poslova
koje su obavljali radnici I.L.M., Z.I. i S.V.Ž., navodi da je I.L. radila održivi razvoj na razini I.n.grupe, i ona je bila jedini čovjek koja je radila na tom radnom mjestu, dakle, radila je na razini kompanije. Nadalje navodi da je sada pok. Z.I. bio ekspert zaštite od požara
te je razlika između tužitelja i njega bila u tome što je pokrivao širi segment, odnosno
osim zaštite na radu i zaštite zdravlja radio je i na poslovima zaštite od požara, a
S.V.Ž. je, kada je tužitelju ponuđen ugovor 2012., imala ugovor na
E04, koja je niža složenost poslova nego što je nuđeno tužitelju.

Također navodi da poslovi koje je obavljao tužitelj nisu nestali, već se i dalje
obavljaju, ali na način da se obavljaju u okviru drugih poslova, odnosno više
izvršitelja obavlja te poslove. Ističe da je intencija da se radnici rasporede na radna
mjesta tako da imaju širi opseg poslova, tako da obavljaju i poslove zaštite na radu,
zaštite ljudi i zaštite od požara.

Navodi da se ne može sjetiti imena osoba koje su 2012. radile na razini E02
jer nema uvid u opise poslova iz tog perioda odnosno ne zna koji bi bili zaposlenici
koji su radili na toj razini poslova. Također navodi da ne zna nabrojati niti osobe koje
su 2016. radile na razini E02.

Nadalje navodi da ne može nabrojati osobe koje su nakon otkaza Ugovora o
radu tužitelja radile na razini E02. Pojašnjava da je imala tim od 400 ljudi, a u periodu
od 2012. pa nadalje radile su se višestruke organizacijske promjene, a trend je bio da
radnici rade kombinaciju poslova koji se odnose na zaštitu na radu, zaštitu okoliša i
zaštite od požara jer je to omogućavalo lakše organiziranje poslova, odnosno
općenito funkcioniranje sustava.

Ističe da nadležni direktor, a tada je to bio gn. S., treba objasniti zašto je
odlučio staviti tužitelja na razinu E03 jer je on u to vrijeme prema svojim saznanjima i
kriterijima to odlučio.

Na pitanje pun. tužitelja je su li trenutku otkazivanja ugovora o radu radna
mjesta E02, E03 i nekategorizirana radna mjesta poput tužiteljevog, obavljali poslove
zaštite i to konkretno zaštite zdravlja i sigurnosti- poslovnu funkciju, svjedok navodi
da je više ljudi obavljalo te poslove odnosno srodne poslove zaštite na radu odnosno
dio tih poslova, te je konkretno dio tih poslova, uz ostale poslove, obavljala S.V.Ž., s time da je imala E04.

Pojašnjava da su se poslovi tužitelja nastavili obavljati, ali u drugačijem
aranžmanu odnosno zaposlenici su obavljali više poslova tj. obavljali su kombinaciju
poslova zaštite na radu, zaštite okoliša, zaštite od požara.

Ističe da je tužitelj radio na poslovima zaštite zdravlja i zaštite na radu, a nije
obavljao poslove zaštite okoliša (zbrinjavanje otpada, prijava nadležnim tijelima) i
zaštite od požara.

Nadalje navodi da je tužitelj za vrijeme dok mu je bila nadređena obavljao
poslove: radno osposobljavanje ljudi za siguran rad, procjene rizika zaštite na radu,
evakuacije, a što je definirano zakonom RH, odnosno poslove iz opisa njegovog
radnog mjesta. Ističe da se tužitelju nisu niti davali drugi poslovi nego oni koji su bili u
okviru opisa njegovog radnog mjesta, odnosno takva je bila organizacija posla u to
vrijeme. Navodi da je tužitelj radio u poslovnoj jedinci korporativnog centra što znači
da nije bio nadležan za rafinerije, istraživanje i proizvodnju, maloprodajnu mrežu.
Također navodi da rafinerija, istraživanje i proizvodnja, maloprodajna mreža
nisu imali osobe odnosno radnike koji su obavljali poslove koje je tužitelj obavljao,

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



19 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

već srodne poslove, odnosno obavljali su zaštitu zdravlja, zaštitu od požara, ali na drugoj puno višoj razini.

Navodi da je tužitelj sudjelovao odnosno bio je dio tima koji je radio procjenu
rizika u I.n. d.d. odnosno drugim poslovnim jedincima te je moguće da je tužitelj bio
voditelj radne skupine u izradi procjene opasnosti / rizika i u drugim organizacijskim
jedincima osim u poslovnim funkcijama, s time da ne zna je li tužitelj izrađivao
izviješća (tromjesečna, polugodišnja i godišnja) za I.n. i M., odnosno navodi da je
moguće da je za I.n. izrađivao izviješća, a za M. doista ne zna.

Također navodi da u periodu kada je tužitelj odbio ponuđeni ugovor isti nije
bio stručnjak zaštite od požara jer je stručni ispit za zaštitu od požara položio krajem

2013., s time da ne zna koja sve zvanja ima tužitelj, ali joj je poznato da je bio
stručnjak zaštite na radu, voditelj evakuacije odnosno imao je kvalifikacije koja je bila
potrebna za opis radnog mjesta za koje je imao ugovor.

Naglašava da unutar razreda E03 postoji minimum i maksimum plaće odnosno postoji raspon.

42. Iz iskaza svjedoka M.K. proizlazi da radi kod tuženika kao pravni
stručnjak u Sektoru za ljudske resurse, s time da je bila na porodiljnom dopustu od

2012. do 2014., a od 2015. je u sektoru u kojem je bio tužitelj. Navodi da je na
porodiljni otišla prije uvođenja H. metode, dakle prije nuđenja ugovora, a nakon što
je došao sudski nadomještaj suglasnosti za otkaz, rekla je direktorici B. da treba
pokrenuti postupak otkazivanja na što joj je ona rekla da možda ipak prije toga
popričaju s tužiteljem da vide je li se možda predomislio u vezi prihvaćanja
ponuđenog ugovora te su skupa razgovarale s tužiteljem. Sjeća se da je na tom
sastanku bilo priče u vezi tog ugovora odnosno da je isti i dalje na stolu, dakle da ga
tužitelj i dalje može prihvatiti, a da se on te zgode nije izjasnio već je bio zaključak da
će se on povratno javiti u vezi toga direktorici i njoj, s time da joj je direktorica kasnije
rekla da joj se tužitelj javio i da nije prihvatio novi ugovor te su krenuli sa postupkom
otkaza.

Naglašava da se prilikom uvođenja H. metode vodilo računa o socijalnim
kriterijima, s time da je tužitelju bio nuđen ugovor iz 2012. koji on nije prihvatio pa je
donijeta odluka o otkazu, a taj ugovor je nakon ishođenja suglasnosti bio
neizmijenjen u odnosu na onaj iz 2012. Ističe da je plaća tužitelja u tom ugovoru bila
ista kao prije.

Također naglašava da se bodovanje radnika vrši u slučaju više izvršitelja na
istom radnom mjestu što ovdje nije slučaj. Nema konkretnih saznanja koje je poslove
tužitelj obavljao na svom radnom mjestu te pretpostavlja da je i dalje postojala
potreba za radom tužitelja iz novog ugovora kada mu je isti nuđen.

43. Iz suglasnih iskaza tužitelja i svih saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj
radio na radnom mjestu Glavni inženjer za zaštitu na radu i da je bio jedini izvršitelj
na tom radnom mjestu. Nadalje, iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da je u
studenom 2012. kod tuženika došlo do implementacije H. metode kojom je
određena nova sistematizacija i novo vrednovanje radnih mjesta te su utvrđeni novi
opisi poslova u svim organizacijskim jedinicama, a pojedina radna mjesta su ukinuta,
odnosno prestala su postojati. Također iz njihovih iskaza proizlazi da je tužitelju zbog
naprijed navedenog (radno mjesto na kojem je tužitelj radio je ukinuto) nuđeno
sklapanje ugovora o radu za radno mjesto Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti,
razred E03, a koji ugovor tužitelj nije prihvatio jer je smatrao da treba dobiti višu
razinu platnog razreda, odnosno razred E02.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



20 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

Tu treba naglasiti da u slučaju reorganizacije poslovanja, odnosno uvođenja
nove sistematizacije i novog vrednovanja radnih mjesta, tuženik kao poslodavac ima
pravo donijeti odluku kako će vrednovati pojedina radna mjesta i urediti platne
razrede, te kojem će od radnika, sukladno novoj sistematizaciji, ponuditi određeno
radno mjesto.

Stoga je sud prihvatio kao životne i logične iskaze svjedoka V.G. koji je u svom iskazu naveo da je tužitelju ponuđeno radno mjesto u E03 platnom razredu, a isto mu je ponuđeno nakon zajedničke odluke koju su donijeli ljudski resursi i rukovoditelj njegovog sektora, kao i iskaz svjedoka A.B., koja je navela da je 2012. kod tuženika provedena sistematizacija svih radnih mjesta te se definirala složenost poslova, razina poslova, a manager koji je radio tu sistematizaciju je odlučio da tužitelj spada u grupu razinu E03 H. metode.
Nadalje svjedok A.B. je navela da je za tužitelja tada bio nadležan
direktor S., koji je u to vrijeme prema svojim saznanjima i kriterijima odlučio
staviti tužitelja na razinu E03.

44. Sud je prihvatio suglasne iskaze svjedoka A.B. i M.K.
kao uvjerljive u dijelu u kojem su navele da su tužitelju nakon donošenja pravomoćne
sudske odluke kojom se nadomješta suglasnost radničkog vijeća na donošenje
odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju, ponovno ponudile sklapanje ugovora o
radu za radno mjesto Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti, razred E03, te da je to
tužitelj ponovno odbio. Naime, isto proizlazi i iz zabilješke na str. 82 spisa, s time da
je navod tužitelja da zabilješka nije sačinjena sukladno internim pravilima tuženika i
da ista zbog toga nije vjerodostojna, sud ocijenio irelevantnim.

Naime, sud je prihvatio kao logičan i životan dio iskaza svjedoka A.B. da su ona i svjedok M.K. zabilješku napravile da ipak postoji pisani trag u vezi sastanka s tužiteljem na kojem su mu ponovno ponudile mogućnost potpisivanja ugovora o radu te nisu radile formalan zapisnik. Stoga sud nije prihvatio navod tužitelja u kojem je istaknuo da mu nakon donošenja Odluke suda o nadomještaju suglasnosti nije nuđeno potpisivanje ugovora o radu koji nije prihvatio odnosno potpisao 2012. Tu treba naglasiti da mu tuženik nakon donošenja pravomoćne odluke suda kojom je nadomještena suglasnost na donošenje odluke o
otkazu ugovora o radu nije niti trebao ponovno ponuditi potpisivanje ugovora o radu
kojeg mu je ponudio 2012., kada je došlo do reorganizacije poslovanja tuženika i
ukidanja radnog mjesta za koje je tužitelj imao sklopljen Ugovor o radu.

45. Nadalje, sud je prihvatio iskaz svjedoka Ž.V. kao istinit u dijelu u
kojem je naveo da je tuženik kao poslodavac u slučaju smanjenja broja izvršitelja
vodio računa o zakonskim i socijalnim kriterijima te dodatnim kriterijima kao što je
učinkovitost rada, a koji su bili propisani Odlukom o kolektivnom višku. Naime, sud je
uvidom u Odluku o utvrđivanju viška radnika od 18. veljače 2013. utvrdio da su u čl.

3. navedene Odluke propisani kriteriji koje će tuženik primijeniti prilikom odlučivanja
kojem će od radnika na istom radnom mjestu otkazati ugovor o radu. Isto proizlazi i iz
iskaza svjedoka M.K. koja je navela da se bodovanje radnika vrši u slučaju
više izvršitelja na istom radnom mjestu, a što nije situacija u konkretnom slučaju
budući je tužitelj bio jedini radnik koji je radio na radnom mjestu Glavnog inženjera za
zaštitu na radu, a njegovo radno mjesto je ukinuto.

Stoga sud nije prihvatio navod tužitelja iz tužbe da je tuženik morao utvrditi
socijalne kriterije iz čl. 115. st.2. Zakona o radu za sve svoje radnike, te je temeljem
takvih točnih i potpuno utvrđenih socijalnih kriterija trebao donijeti odluku o

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



21 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

mogućnosti odnosno nemogućnosti nastavka radnog odnosa u odnosu na njega, a sve na osnovu usporedbe njega sa ostalim radnicima tuženika.

Naime, kako iz dokumentacije u spisu i iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da
je kod tuženika na radnom mjestu Glavni inženjer za zaštitu na radu bio zaposlen
samo tužitelj, nisu se ostvarile pretpostavke za primjenu kriterija izbora između više
izvršitelja odnosno bodovanja radnika sukladno odredbama čl. 115. st.2. ZR/14,
odnosno poslodavac nije bio u obvezi voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti
i obvezama uzdržavanja koje terete radnika jer nije bilo usporednih radnika. Između
ostalog, u konkretnom slučaju radi se o ukidanju radnog mjesta tužitelja, a ne o
smanjenju broja izvršitelja na njegovom radnom mjestu.

Slijedom gore navedenog nije odlučan niti navod tužitelja iz tužbe da je u
periodu oko njegova otkazivanja Ugovora o radu tuženik zapošljavao pripravnike i
nove djelatnike koji imaju manje godina života i manje godina radnog staža.

46. Sud smatra istinitim navod tužitelja u dijelu u kojem je iskazao da nije prestala
potreba za obavljanjem poslova koje je on obavljao u okviru svog radnog mjesta
Glavni inženjer za zaštitu na radu.

Naime, navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka A.B., a koji je sud
prihvatio kao logičan i uvjerljiv u dijelu u kojem je navela da poslovi koje je tužitelj
obavljao nisu nestali, već se i dalje obavljaju, ali na način da se obavljaju u okviru
drugih poslova odnosno više izvršitelja obavlja te poslove. Također je pojasnila da je
intencija bila da se radnici rasporede na radna mjesta na način da imaju veći opseg
poslova tako da obavljaju i poslove zaštite na radu, zaštite ljudi i zaštite od požara te
ističe da je tužitelj radio na poslovima zaštite zdravlja i zaštite na radu, a nije radio
poslove zaštite okoliša (zbrinjavanje otpada, prijava nadležnim tijelima) i zaštitu od
požara. Nadalje pojašnjava da su se poslovi tužitelja nastavili obavljati, ali u
drugačijem angažmanu te da su zaposlenici obavljali više poslova odnosno
kombinaciju poslova zaštite na radu, zaštite okoliša i zaštite od požara.

47. Tužitelj je dostavio u spis mnogobrojnu dokumentaciju kao i CD s
dokumentacijom (str. 442-749, 836-854 i 855 CD) iz koje proizlazi da je u periodu
od kada mu je ponuđen novi Ugovor o radu za radno mjesto Stručnjaka za zaštitu
zdravlja i sigurnosti (07. studenog 2012.) i koji nije prihvatio do donošenja Odluke o
otkazu, koju je zaprimio dana 11. travnja 2016., obavljao poslove svog radnog mjesta
Glavni inženjer za zaštitu na radu.

Tu treba ukazati da sve aktivnosti koje je tužitelj obavljao u naprijed
navedenom periodu nisu od utjecaja na dopuštenost Odluke o otkazu od 04. travnja

2016. Naime, navodi tužitelja da nije prestala potreba za poslovima koje je obavljao
sud je ocijenio istinitim, međutim, treba naglasiti da je pravo tuženika kao poslodavca
da novom organizacijom poslovanja, poslove ukinutog radnog mjesta (Glavni inženjer
za zaštitu na radu) raspodijeli na druga radna mjesta, a što je tuženik i učinio, s time
da je sukladno svojoj procjeni tužitelju i ponudio sklapanje novog ugovora o radu za
radno mjesto Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti koje po složenosti poslova
odgovara razredu E03. Takva odluka poslodavca je po mišljenju ovog suda
autonomna odluka i sud nema mogućnosti preispitivati istu.

Navodi tužitelja da su njegovi poslovi i prije i poslije uvođenja H. metode bili
neizmijenjeni, osim što su ga organizacijski smjestili u ured direktorice, sud je
prihvatio kao logičan, budući je tužitelj ostao raditi na nepostojećem radnom mjestu,
jer je njegovo radno mjesto Glavni inženjer zaštite na radu ukinuto, a tužitelj nije
prihvatio ponuđeno mu radnom mjesto Stručnjak za zaštitu rada i sigurnosti.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



22 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

Naime, sud je prihvatio kao logičan i životan iskaz svjedoka A.B. u
dijelu u kojem je navela da je tužitelj i dalje nastavio po nekoj inerciji obavljati poslove
koje je obavljao i prije uvođenja H. metode, npr. procjena rizika poslovnih prostora,
vježbe evakuacije i sl., no nije bio angažiran na nekim projektima sa određenim
vremenskim trajanjem jer je bilo neizvjesno koliko će dugo raditi. Po njezinoj procjeni
tužitelj je obavljao nekih 30% poslova koje bi obavljao radnik na sličnom radnom
mjestu po novoj organizaciji.

48. Sukladno uputi Županijskog suda naloženo je tuženiku da dostavi Ugovore o
radu za radnike I.L.M., Z.I. i S.V.Ž., s time da je tužitelj zatražio dostavu Ugovora o radu i za radnike A.Z., N.T., V.P., D.L., J.L., M.K., I.B. i I.B..

Iz Ugovora o radu za naprijed navedene radnike proizlazi da isti nisu obavljali
iste poslove kao i tužitelj pa je tako I.L.M. od 01. ožujka 2012. radila
na radnom mjestu Ekspert II, od 01. veljače 2013. na radnom mjestu Glavni stručnjak
za održivi razvoj E01, kao i Ugovorima o radu od 01. lipnja 2014. i od 01. srpnja

2017.

Nadalje, radnik Z.I. je od 01. studenog 2012. imao Ugovor o radu za
obavljanje poslova radnog mjesta Stručnjak za zaštitne poslove E03, od 01. travnja

2013. Ugovor za obavljanje poslova radnog mjesta Vodeći stručnjak za zaštitne
poslove E02, kao i od 01. rujna 2014., s time da je 01. siječnja 2018. imao Ugovor o
radu za obavljanje poslova radnog mjesta Vodeći specijalist za zaštitne poslove E04,
kao i 01. travnja 2018.

Iz Ugovora o radu sklopljenih između tuženika i S.V.Ž.
proizlazi da je od 01. studenog 2012. radila na radnom mjestu Vodeći inženjer za
održivi razvoj i zaštitu zdravlja, sigurnosti i okoliša E04, od 19. siječnja 2015. na
radnom mjestu Stručnjak za zaštitu zdravlja i sigurnosti E03 kao i od 01. prosinca

2016., s time da je od 01. veljače 2017. radila na radnom mjestu Rukovoditelj OR i
ZZSO funkcije E02.

Tu treba naglasiti da iz opisa poslova radnih mjesta, a koji se odnose se na
radna mjesta naprijed navedenih radnika proizlazi da se isti međusobno razlikuju,
iako ima nekih preklapanja, odnosno svaki posao ima svoje specifičnosti. Isto je
navela i svjedok A.B. navodeći u svom iskazu da je I.L.
radila održivi razvoj na razini Ina grupe i bila je jedini radnik koji je radilo na tom
radnom mjestu, dakle, radila je na razini kompanije. Nadalje je navela da je sada pok.
Z.I. bio ekspert zaštite od požara te je razlika između tužitelja i njega bila u
tome što je pokrivao širi segment, odnosno osim zaštite na radu i zaštite zdravlja
radio je i na poslovima zaštite od požara, a S.V.Ž. je, kada je
tužitelju ponuđen ugovor 2012., imala Ugovor na E04, koja je niža složenost poslova
nego što je nuđeno tužitelju.

49. Analizom Ugovora o radu za preostale gore navedene radnike proizlazi da su
radili na različitim radnim mjestima / pozicijama od tužitelja te da je većini od njih
platni razred po H. metodi bio niži od platnog razreda tužitelja, s time da su jedino
M.K., I.B. i V.P. imali platni razred E03, a koji
platni razred je ponuđen tužitelju u ugovoru o radu 2012., a koji je isti odbio prihvatiti.

50. Slijedom naprijed navedenog sud je zaključio da se u konkretnom slučaju ne
radi o promjeni naziva radnog mjesta, već o ukidanju radnog mjesta tužitelja i

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



23 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

raspodjeli njegovih poslova na druga radna mjesta, s time da je tužitelju prilikom
reorganizacije odnosno uvođenja nove sistematizacije tj. izmjene Kataloga poslova
radnih mjesta tuženik ponudio sklapanje Ugovora o radu za radno mjesto Stručnjak
za zaštitu zdravlja i sigurnosti, razred E03, a što je tužitelj odbio smatrajući da mu je
poslodavac trebao ponuditi radno mjesto razreda E02.

51. Odredbom čl.115.st.1.toč.1. ZR/14 propisano je da poslodavac može otkazati
Ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni rok (redoviti otkaz) u slučaju - ako prestane
potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili
organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

52. Tužitelj tijekom cijelog postupka ističe da nije prestala potreba za obavljanjem
poslova njegovog radnog mjesta te da je otkaz njegova Ugovora o radu iz tog
razloga nedopušten.

Međutim, sud smatra da je tuženik imao opravdani razlog za poslovno
uvjetovani otkaz Ugovora o radu jer je pravo poslodavca organizirati poslovanje na
način kako on to smatra najboljim, te se sud ne smije miješati u poslovnu odluku
poslodavca jer je njegovo autonomno pravo da odlučuje o ustroju i rasporedu radnih
mjesta uključujući i pravo na osnivanje, ali i na ukidanje pojedinih radnih mjesta za
koje ocijeni da nisu organizacijski opravdani.

Po mišljenju ovog suda ukidanje radnog mjesta tužitelja opravdan je razlog za
poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu tužitelju.

53. Nadalje, sukladno odredbama važećeg Zakona o radu, više ne postoji obveza
poslodavca da pokuša zaposliti radnika na drugim poslovima, odnosno obveza da ga
obrazuje i osposobi za rad na nekim drugim poslovima.

54. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je tuženik dokazao postojanje
opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu tužitelju te je utvrdio da je pri
otkazivanju njegova Ugovora o radu tuženik postupio sukladno odredbama Zakona o
radu.

55. S obzirom da je sud utvrdio da je Odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju
dopuštena, odbio je zahtjev tužitelja za vraćanje na rad do 13. lipnja 2021., kao i
zahtjev da se utvrdi da mu je radni odnos kod tuženika prestao 14. lipnja 2021.(kada
je stekao uvjete za starosnu mirovinu).

56. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.ZPP-a.

57. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

58. Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka, a koji se sastoji od troška
jednokratne nagrade za svaki prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje
je poduzeo u visini od 796,34 eur (Tbr. 7/2).

Tuženiku je dosuđen i PDV od 25% u iznosu od 199,09 eur* pa je tuženiku na
ime parničnog troška dosuđen iznos od 995,43 eur* / 7.500,07 kn.

Naime, u ovom predmetu pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu vođen je
postupak pod poslovnim brojem Pr-89/2016, a koji je ukinut i vraćen na ponovni
postupak, a koji se sada vodi pred ovim sudom pod brojem Pr-1839/2019.

*Fiksni iznos konverzije 7,53450



24 Poslovni broj: 15 Pr-1839/2019-26

59. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 30. studenog 2023.

Sudac:

Adela Turkalj, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom
sudu.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika

*Fiksni iznos konverzije 7,53450




 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu