Poslovni broj: Usž-1243/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Atlantic trade d.o.o. Zagreb, Miramarska 23, OIB: 65106679992, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3559/2024-31 od 27. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3559/2024-31 od 27. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/24-01/295, URBROJ: 338-01-06-05-24-03 od 16. srpnja 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Krapina, KLASA: UP/I-502-03/24-02/90, URBROJ: 338-02-02-24-3 od 18. ožujka 2024. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 16. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 18. ožujka 2024. kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje ozljeda dijagnoze šifre prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB) S 82.5 (ozljeda desnog gležnja), pretrpljene 13. veljače 2024., ozljedom na radu te mu se u vezi s navedenom dijagnozom ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da su zaključci prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama suprotni sadržaju materijalnih dokaza u spisu. Upućuje na zapisniku o inspekcijskom nadzoru, Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zaštite na radu, URBROJ: 443-02-05-09- 24-1 od 13. veljače 2024. (dalje: zapisnik o inspekcijskom nadzoru) i na izjavu radnika zbog ozljede na mjestu rada od 15. veljače 2024. iz kojih proizlazi da je viličar bio tehnički neispravan, a što je potvrđeno donošenjem rješenja o zabrani uporabe sredstava rada. Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru osim utvrđenih nedostataka u pogledu tzv. „gljive za trenutačno zaustavljanje rada viličara“, utvrđeno je da je desna ručka upravljača omotana folijom. Činjenica da je tužiteljev poslodavac tri dana nakon nesreće nadležnom inspektoru predočio zapisnik o pregledu i ispitivanju (atest) konkretnog viličara od ovlaštene osobe zaštite na radu ne podrazumijeva sama po sebi ispravnost viličara u trenutku predmetnog štetnog događaja jer je u tom periodu poslodavac imao i više nego dovoljno vremena za obavljanje eventualnog servisa, otklanjanje grešaka i pribavljanje novog atesta. Smatra da glede predmetnog viličara nisu bili ispunjeni zadovoljavajući standardi propisani člankom 41. stavcima 3. i 4. Zakona o zaštiti na radu. Dalje navodi da dokazna snaga zapisnika o inspekcijskom nadzoru nije pravilno cijenjena jer je samo ona relevantna za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja, u odnosu na dokaznu snagu kasnije poduzetih radnji poslodavca u pogledu predmetnog viličara, a koji je neminovno motiviran izbjegavanjem vlastite odgovornosti. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj zadobio ozljedu desnog gležnja zbog postupanja koje predstavlja skrivljeno, odnosno nesavjesno i neodgovorno ponašanje pri obavljanju djelatnosti. Ističe da je životno nelogično da bi ispravan viličar mogao nanijeti ozljede kakve je tužitelj pretrpio na način kako to isti opisuje. Iz dokaza u spisu proizlazi da je radni stroj bio ispravan u trenutku štetnog događaja 13. veljače 2024. jer je poslodavac za isti posjedovao važeći atest izdan s datumom 16. svibnja 2022. i rokom važenja do 16. svibnja 2025., a nakon kojeg događaja je idući dan ovlašteni serviser obavio izvanredni pregled viličara te bez obavljanja ikakvih popravaka utvrdio ispravnost kočionog sustava, a što proizlazi iz radnog naloga od 14. veljače 2024., MLAKAR VILIČARI d.o.o. S obzirom na sadržaj izjave tužitelja iz upravnog postupka te činjenicu da je zadobio ozljedu unutarnjeg dijela desnog gležnja u području koštice, smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je ozljeda nastala jer je tužitelj prerano desnom nogom sišao s viličara koji ga potom u nastavku kretanja unatrag (smjer u kojem se i inače tužitelj kretao) udario u unutarnju stranu skočnog zgloba. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu ističe da je žalba tužitelja neosnovana. Navodi da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, zdravstveno sposoban za obavljanje poslova viličarista te da nije dokazao da je zainteresirana osoba vršila popravke na viličaru koji je koristio nakon štetnog događaja. Dodatno ispitivanje i kontrola viličara kod ovlaštenog servisera je provedeno da bi se otklonila svaka sumnja u ispravnost istoga. Ističe da neovisno o tome što je u zapisniku o inspekcijskom nadzoru navedeno da tzv. „gljive za trenutačno zaustavljanje rada viličara“ nije ispravna, iz očitovanja ovlaštenog servisera MLAKAR VILIČARI d.o.o. od 15. veljače 2024. je objašnjen način rada „gljive“ te da je predmetni viličar bio potpuno ispravan. Smatra da i kada „gljiva“ ne bi bila ispravna, ne bi se radilo o propustu zainteresirane osobe kao poslodavca jer viličari zaposleni kod iste rade u modelu u kojem vozač stoji na viličaru te se u tom modelu „gljiva“ ne koristi. Također utvrđenje iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru da je desna ručka upravljača bila umotana folijom nije nedostatak zbog kojeg bi viličar bio neispravan. Ističe da je nelogičan navod tužitelja da se ispravan viličar, nakon što je bio zaustavljen, sam od sebe počeo kretati i tako uzorkovao ozljedu. Smatra da je tijekom spora dokazala da je poduzela sve mjere zaštite na radu. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom poslodavca tužitelja (ovdje zainteresirane osobe) od 21. veljače 2024. za priznavanje ozljede tužitelja dijagnoze šifre prema MKB-u S 82.5, pretrpljene 13. veljače 2024., ozljedom na radu. U upravnom postupku, između ostaloga, je pribavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru, dokumentacija o zdravstvenoj sposobnosti i stručnoj osposobljenosti tužitelja za obavljanje poslova, zapisnik o ispitivanju radne opreme od 16. svibnja 2022. izdan od KONTROL BIRO d.o.o., radni nalog broj: 1426 od 14. veljače 2024. o obavljenom pregledu viličara nakon prijave kvara sa zapisnikom o izvršenim radovima od MLAKAR VILIČARI d.o.o. (dalje: radni nalog), očitovanje voditelja servisno-terenske službe MLAKAR VILIČARI d.o.o. od 15. veljače 2024. (dalje: očitovanje ovlaštenog servisera) te upute proizvođača za uporabu radne opreme (viličara proizvođača Jungheinrich, tip ERE 120) te izjava tužitelja od 15. veljače 2024.

8.1. Iz prijave poslodavca i izjave tužitelja proizlazi da se tužitelj ozlijedio prilikom obavljanja redovnih poslova na radnom mjestu skladištar - viličarist 1 prilikom izvršavanja radnog naloga pomoću električnog viličara. Tužitelj je desnom nogom sišao s platforme viličara dok je istovremeno s lijevom nogom stajao na platformi i rukama podizao upravljač u kojem trenutku je viličar krenuo prema njemu i udario ga u desni gležanj.

8.2. U zapisniku o inspekcijskom nadzoru je navedeno da se viličar zaustavlja otpuštanjem aktivatora (tipke za kretanje na upravljaču), ali se zbog inercije ne zaustavlja na mjestu, već duljina zaustavljanja ovisi o brzini kretanja viličara. Također je ustanovljeno da je viličar neispravan jer crvena ploha koja se nalazi na sredini upravljača viličara, „gljiva“, koja služi za trenutačno zaustavljanje rada viličara nije u funkciji te za vrijeme trajanja nadzora inspektoru nije predočen dokaz o ispravnosti viličara.

8.3. Iz radnog naloga i očitovanja ovlaštenog servisera proizlazi da je ovlašteni serviser utvrdio ispravnost kočionog sustava i sigurnosnih značajki viličara. Sigurnosna stop tipka, „gljiva“, ima funkciju zaustavljanja viličara samo u načinu rada „pješke“, kada je strojna platforma podignuta, a bočne zaštitne ručke su zatvorene te radnik upravlja viličarem na način da hoda uz njega. Kada se rad obavlja na način da radnik stoji na viličaru, stop tipka ne služi za zaustavljanje, već se viličar zaustavlja otpuštanjem aktivatora (otpuštanjem gasa). Navodi iz očitovanja servisera o funkciji sigurnosne stop tipke proizlaze iz uputa za rad proizvođača viličara.

8.4. Iz dokumentacije osposobljenosti tužitelja za obavljanje poslova proizlazi da je tužitelj prethodnom štetnom događaju bio stručno osposobljen za rukovanje viličarem te da je prošao teorijsku i praktičnu edukaciju iz zaštite na radu.

8.5. Stajalište je upravnih tijela da se ozljeda tužitelja ne može smatrati ozljedom na radu jer se tužitelj ozlijedio iz razloga što nije pravilno koristio sredstvo rada, odnosno nije primijenio dužnu pažnju te vodeći računa o svojoj sigurnosti i zdravlju započeo radnju silaženja s viličara prije njegovog zaustavljanja te je na taj način doprinio nastanku ozljede.

9. U upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju dokaza provedenih u upravnom postupku i isprava dostavljenih u sudski spis te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio članak 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.; dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev.

10. Člankom 67. stavkom 1. točkom 1. Zakona propisano je da se ozljedom na radu ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

11. Sukladno članku 68. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, 71/14., 118/14., 154/14., 95/18. i 96/18.; dalje: Zakon o zaštiti na radu) radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca i tako da pravilno koristi sredstva rada.

12. Ovaj sud smatra da je prvostupanjskom presudom pravilno odbijen tužbeni zahtjev jer iz utvrđenih činjenica proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo zbog njegovog nesavjesnog i neodgovornog ponašanja, što tužitelj žalbenim navodima nije uspio osporiti.

13. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru te priloženih uputa za upotrebu viličara proizlazi da se predmetni model viličara zaustavlja otpuštanjem aktivatora, ali se zbog inercije na zaustavlja na mjestu, već duljina zaustavljanja ovisi o brzini kretanja viličara. Radi se tehničkim karakteristikama radne opreme. Tužitelj u pisanoj izjavi opisuje da je pri silasku odgurnuo upravljač od sebe, dignuo ga je, što je jedan od načina zaustavljanja viličara, uz otpuštanje aktivatora. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj na ispravan način zaustavljao viličar, ali pri silasku nije vodio računa o činjenici da se viličar neće zaustaviti istog trenutka jer će se zbog sile inercije nastaviti kretati. Ova okolnost je tužitelju morala biti poznata budući da je ista navedena u uputama za upotrebu viličara, a nesporno je da je tužitelj bio kvalificiran upravljati radnom opremom te je istu prethodno koristio 10 mjeseci. Dakle, tužitelj nije postupio u skladu s člankom 68. stavcima 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu jer je započeo radnju silaženja s viličara prije njegovog zaustavljanja te je na taj način doprinio nastanku ozljede.

14. S tim u vezi, navodi tužitelja da je viličar bio tehnički neispravan nisu osnovani niti utječu na rješavanje upravne stvari.

14.1. Iako je zapisnikom o inspekcijskom nadzoru utvrđeno da je viličar neispravan jer sigurnosna stop tipka, „gljiva“, nije u funkciji te za vrijeme trajanja nadzora inspektoru nije predočen dokaz o ispravnosti viličara, zainteresirana osoba je uspjela osporiti da bi viličar u trenutku nesreće na bilo koji način bio tehnički neispravan. Ispravnost viličara, sredstva za rad, proizlazi iz zapisnika o pregledu i ispitivanju (atest) konkretnog viličara od ovlaštene osobe zaštite na radu od 16. svibnja 2022., radnog naloga i očitovanja ovlaštenog servisera, a sadržaj koje dokumentacije je naveden u prethodnim točkama ove presude. Predmetnu dokumentaciju sastavile su pravne osobe koje nisu zainteresirane za ishod spora, a tužitelj nije iznio druge razloge zbog kojih se ista ne bi mogla uzeti u obzir. Stoga se na temelju iste dokumentacije može utvrditi da su u javnoj ispravi, zapisniku o inspekcijskom nadzoru, nepravilno utvrđene činjenice, neispravnost viličara kao sredstva za rad.

14.2. Imajući u vidu da je sigurnosna stop tipka u funkciji samo kada je platforma za vozača na viličaru podignuta, a ne i kada je spuštena za stajanje vozača, a što proizlazi iz priloženih uputa za upotrebu viličara, njezina eventualna neispravnost ne bi dovela do nastanka ozljede, odnosno do oštećenja zdravlja. Ovo iz razloga što je tužitelj neposredno prije ozljeđivanja stajao na platformi viličara te u tom načinu rada viličara sigurnosna stop tipka nije u funkciji, odnosno ne služi za zaustavljanje viličara te stoga njezina eventualna neispravnost ne bi prouzročila nastanak nesreće i ozljeđivanje tužitelja.

15. Slijedom navedenog, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio navode tužitelja da je bio zaustavio viličar prije nego što je desnom nogom s platforme zakoračio na pod budući da je utvrđeno da je predmetni viličar u trenutku nesreće bio tehnički ispravan te ne postoje drugi razlozi zbog kojih bi se prethodno zaustavljen viličar počeo kretati.

16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja, odnosno sudske samovolje.

17. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

18. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić