Poslovni broj: Usž-3419/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku, odvjetniku Petru Petriniću, odvjetniku u Rijeci, Ivana Grohovca 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Službe inspekcijskih poslova, Rijeka, Fiorella la Guardie 13, OIB: 36162371878, radi privremene zabrane obavljanja poslova privatne zaštite – zaštitara, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-523/2025-4 od 9. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-523/2025-4 od 9. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe i za određivanje privremene mjere (točke I. i II. Izreke).
2. Tužitelj pobija zakonitost rješenja zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da njegov privatni interes koji je usmjeren na ostvarivanje prihoda od obavljanja poslova privatne zaštite ne može prevagnuti u odnosu na javni interes zaštite povjerenja u sustav privatne zaštite i sigurnosti. Navodi da je obavljanje poslova privatne zaštite njegov jedini i osnovni izvor prihoda kojima osigurava svoju materijalnu egzistenciju, a bez dozvole za obavljanje poslova privatne zaštite, nije u mogućnosti obavljati druge radne zadatke i poslove, što za posljedicu ima ugrožavanje njegova radna odnosa. Stava je da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o zahtjevima bio dužan provesti test proporcionalnosti i odmjeriti može li njegov interes prevagnuti u odnosu na javni interes. Ovo iz razloga jer se upravnim rješenjem prekomjerno ograničava u osiguravanju svoje materijalne egzistencije te i ovo osporeno rješenje predstavlja nerazmjerno ograničavanje Ustavom zajamčenih prava. Predlaže poništiti prvostupanjsko rješenje i usvojiti prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe i privremene mjere, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.
3. Tuženik predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavano rješenje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavano žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 42. stavku 5. i članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I-217-02/25-16/19, URBROJ: 511-01-375-25-2 od 12. ožujka 2025. kojim je tužitelju privremeno zabranjeno obavljanje poslova privatne zaštite - zaštitara te je određeno da je tužitelj dužan vratiti zaštitarsku iskaznicu serijskog broja [serijski broj].
7. Tužitelj je u tužbi predložio određivanje odgodnog učinka tužbe navodeći da bi mu izvršenjem rješenja nastala teško popravljiva šteta jer bez predmetne licence, nema pravnu osnovu održavati radni odnos te je njegova materijalna egzistencija ugrožena, dok za zasnivanje radnog odnosa na drugom radnom mjestu, nije kvalificiran i radno osposobljen. Smatra da odgodni učinak upravne tužbe ne bi bio protivan javnom interesu jer se događaj, čije posljedice mu se stavljaju na teret tužitelju (narušavanje javnog reda i mira s elementima nasilja) dogodio 26. srpnja 2022. te u međuvremenu protiv njega nije pokrenut niti se vodi dodatni prekršajni ili kazneni postupak. Na temelju iste argumentacije predlaže određivanje privremene mjere kojom će se privremeno odgoditi izvršenje rješenje tuženika od 12. ožujka 2025.
8. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje, primijenio članak 42. stavke 2. i 3. ZUS-a i odbio prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe i privremene mjere.
9. Člankom 42. stavkom 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Stavkom 3. istog članka propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.
10. Za određivanje odgodnog učinka i privremene mjere moraju se kumulativno ispuniti sva tri uvjeta propisana člankom 42. stavcima 2. i 3. ZUS-a, a izostanak samo jednog od njih dovodi do odbijanja prijedloga. Jedna od pretpostavki za odobrenje odgodnog učinka i privremene mjere jest da iste nisu protivne javnom interesu.
11. Osporenim rješenjem tuženika od 12. ožujka 2025. tužitelju je privremeno zabranjeno obavljanje poslova privatne zaštite - zaštitara jer se protiv tužitelja vodi prekršajni postupak zbog počinjenja djela iz članka 13. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno počinjenja djela s elementima nasilja zbog čega tužitelj više ne ispunjava uvjete iz članka 18. stavka 1. točke 3. u svezi člankom 15. stavkom 1. točkom 7. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“, 16/20., 114/22., dalje: ZPZ).
12. Člankom 1. stavkom 1. ZPZ-a propisano je da se tim zakonom uređuju uvjeti i način obavljanja djelatnosti i poslova zaštite osoba i imovine koju ne osigurava država i iznad opsega koji osigurava država (u daljnjem tekstu: privatna zaštita) te uvjeti, način i nadzor rada osoba koje obavljaju djelatnost i poslove privatne zaštite.
13. S obzirom na prirodu djelatnosti privatne zaštite, zaštita sigurnosti drugih (štićenih osoba i/ili njihove imovine), primjereno je i nužno tražiti od osoba koje ih namjeravaju obavljati da dokažu da njihovi osobni i profesionalni podaci otklanjaju svaku sumnju u njihov moralni i profesionalni dignitet, osobito s toga što ih oni obavljaju kao osobe od javnog povjerenja.
14. Imajući u vidu da je protiv tužitelja pokrenut prekršajni postupak zbog počinjenja djela s elementima nasilja, pravilno prvostupanjski sud ocijenio da bi odgodni učinak bio protivan svrsi radi kojih su navedeni uvjeti propisani te protivan zaštiti javnog interesa.
15. Zakonodavac je propisao strože uvjete za pristup i obavljanje ove djelatnosti, čime se nastoji očuvati visoka razina profesionalnosti, zakonitosti i sigurnosti u sektoru privatne zaštite te stoga prvostupanjski sud u donošenju konkretne odluke nije ni bio dužan provoditi test razmjernosti, a kako to pogrešno smatra tužitelj.
16. Zbog gore navedenih razloga, ocjena je ovog Suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe, kao ni privremene mjere, kojom je sadržajno zatražen odgodni učinak tužbe, zbog čega pobijano rješenje prvostupanjskog suda nije moguće ocijeniti nezakonitim.
17. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1., a u vezi s člankom 42. stavkom 5. ZUS-a, odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke).
19. S obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a (točka II. izreke).
U Zagrebu 24. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
