Poslovni broj: Usž-2962/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],, zastupanog po opunomoćenici Jeleni Šušilović Barić, odvjetnici u odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2011/2022-34 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2011/2022-34 od 13. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-2011/2022-34 od 13. siječnja 2025. poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II 141-06/21- 01/03368238937, URBROJ: 341-99-05/3-21-7365 od dana 11. kolovoza 2022. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda od 13. siječnja 2025. naloženo je tuženiku da naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 8.030,89 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

2. Tuženik žalbom pobija rješenje prvostupanjskog suda zbog pogrešne primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.; dalje: Tarifa 138/23). Ističe da je Tarifa 138/23 stupila na snagu 25. studenoga 2023. te su se troškovi prema istoj mogli priznati samo za radnje poduzete u upravnom sporu nakon 25. studenoga 2023., dok za sve one radnje poduzete do 25. studenog 2023. prvostupanjski sud je trebao primijeniti ranije važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje: Tarifa/22). Smatra da Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika nije zakon te ista ne može imati povratno djelovanje. Predlaže poništiti osporeno rješenje prvostupanjskog suda i otkloniti nedostatke.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra da je pogrešan stav tuženika da je trebalo primijeniti Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja radnje, odnosno do 24. studenoga 2023. jer je isti suprotan važećim propisima. Navodi da Tarifa/22 i Tarifa 138/23 imaju istovjetne odredbe o tome na koji način sudovi trebaju odlučivati o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024. kojom je potvrđeno stajalište prvostupanjskog suda o primjeni Tarife 38/23. Predlaže odbiti žalbu te traži naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1., u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija.

6. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

7. S obzirom na to da je presudom prvostupanjskog suda poništeno rješenje tuženika i predmet mu vraćen na ponovni postupak, tužitelj je uspio u upravnom sporu i ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 147. stavaka 1. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištima održanim 25. studenog 2022., 16. prosinca 2022., 21. travnja 2023., 16. veljače 2024. i 12. prosinca 2024. te troškove vještačenja, u ukupnom iznosu od 8.083,00 eura.

8. U odnosu na određenu visinu troškova, ovaj Sud ističe da je Tbr. 52. stavkom 3. Tarife 138/23. propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje se tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

9. Nadalje, točkom II. izreke ovosudne presude, poslovni broj: Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. odbijen je zahtjev za ocjenu zakonitosti Tbr. 52. stavka 3. Tarife 138/2023. U obrazloženju iste se u bitnome navodi da je navedena odredba prijelazne naravi, što znači da sama po sebi ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Odredba je usmjerena sudu odnosno drugom tijelu koje odlučuje o troškovima zastupanja, dakle prije donošenja te odluke ni jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, u kojem kontekstu bi se uopće moglo govoriti o povratnom djelovanju. Stranke u trenutku upuštanja u postupak, odnosno u tijeku postupka ne mogu sa sigurnošću predvidjeti ishod postupka niti znati koje će troškove sud odnosno drugo tijelo priznati kao opravdane. Prema tome, predvidljivost troškova postupka prilikom pokretanja postupka, odnosno u tijeku postupka (koji će eventualno biti dosuđeni na kraju postupka) ne može se smatrati legitimnim očekivanjem (pa da bi se eventualno moglo govoriti o kvazi-retroaktivnom djelovanju sporne odredbe).

10. Budući da je o troškovima upravnog spora odlučeno 13. siječnja 2025., dakle nakon što je stupila na snagu Tarifa 138/23, pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o nagradi troškova zastupanja primijenio tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, odnosno odredbe Tarife 138/23.

11. Slijedom svega navedenog, nema osnove osporeno rješenje prvostupanjskog suda ocijeniti nezakonitom.

12. Tužitelj potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.

13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 144. stavka 1., u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao izreci rješenja.

U Zagrebu 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić