Poslovni broj: Usž-3643/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

RJE Š ENJE

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članica vijeća , uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ĐCB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [adresa], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Sanja Bravar , odvjetnica u Rijeci , Riva 4 , protiv tuženika unutarnjih poslova , Policijske uprave Ministarstva primorsko-goranske , Policijske postaje Delnice s ispostavom Čabar , Delnice , Školska 25 , OIB: 36162371878 , radi protjerivanja iz Republike Hrvatske , odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-395/25-5 od 1. srpnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2025.

rije š io je

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-395/25-5 od 1. srpnja 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je tužiteljev prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe.

2. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja zbog svih, zakonom propisanih, razloga. U bitnom ističe da je u tužbi elaborirao da on ne predstavlja ugrozu za javni interes s obzirom na činjenicu da u Republici Hrvatskoj nikada nije prekršajno niti kazneno osuđivan. Naglašava da spisu ne prileži niti jedna pravomoćna kaznena ili prekršajna presuda koja bi opravdala zaključak da njegov boravak u Republici Hrvatskoj može predstavljati prijetnju za javni interes. Stoga smatra nejasnim na temelju čega je prvostupanjski sud došao do zaključka da bi njegov boravak u Republici Hrvatskoj mogao predstavljati prijetnju za javni interes. Ističe da je sjedište trgovačkog društva B CAPITAL d.o.o., čiji je zaposlenik, u Republici Hrvatskoj, zbog čega smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da on svoje poslovne aktivnosti može obavljati i u drugim državama članicama Europske unije. Naposljetku prigovara što bi zbog rješenja o protjerivanju bio onemogućen u ostvarivanju osobnih kontakata sa suprugom, zbog čega bi pretrpio teško popravljivu štetu jer bi bračna zajednica tužitelja i njegove supruge bila trajno narušena. Smatra da je osporenim rješenjem narušeno njegovo ustavno pravo na privatni i obiteljski život. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske koje smatra mjerodavnima u konkretnom slučaju. Predlaže da ovaj Sud usvoji žabu, poništi osporeno rješenje i riješi stvar. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u upravnom sporu radi protjerivanja iz Republike Hrvatske predložio određivanje odgodnog učinka tužbe, smatrajući da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastala teško nadoknadiva šteta jer bi bio onemogućen obavljati svoje poslovne djelatnosti u Republici Hrvatskoj i time što bi mu bio onemogućen bilo kakav kontakt sa suprugom.

6. Prvostupanjski sud je odbio tužiteljev prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe s obrazloženjem da tužitelj u prijedlogu nije osnovano elaborirao zbog čega odgoda izvršenja osporavanog rješenja tuženika nije protivna javnom interesu. Pored toga, sud je uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljeva supruga njemačka državljanka koja je u Republici Hrvatskoj na privremenom boravku, dok je tužitelj rješenjem tuženika protjeran iz Republike Hrvatske, a ne iz Europskoga gospodarskog prostora, te da Republika Hrvatska nije jedina država u kojoj tužitelj može obavljati poslovne aktivnosti. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud nije našao da izvršenjem osporavanog rješenja tužitelju prijeti teško popravljiva šteta u smislu članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS).

7. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u konkretnom slučaju nije osnovan jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a. Naime, polazeći od podataka razvidnih iz spisa predmeta koji se odnose na tužiteljevu osuđivanost u više zemalja za različita kaznena djela, ovaj Sud ocjenjuje da bi odgoda bila protivna javnom interesu, a što je, samo po sebi, dostatan razlog za odbijanje tužiteljeva prijedloga. Pritom valja naglasiti da za ocjenu kako bi odgoda bila protivna javnom interesu nije nužno postojanje pravomoćne sudske presude kojom je tužitelj oglašen krivim za kazneno djelo ili prekršaj u Republici Hrvatskoj, već se ocjena o tome protivi li se odgoda javnom interesu daje na temelju svih činjenica s kojima sud raspolaže.

8. Osvrćući se na žalbene navode o nerazmjernom ograničenju tužiteljevih prava, valja naglasiti da odbijanjem tužiteljeva prijedloga nije nerazmjerno ograničeno njegovo pravo na obiteljski život. Naime, tužitelj se ne protjeruje iz svih država Europskog gospodarskog prostora, pa uskraćivanje odgodnog učinka tužbe, s obzirom na to da mu je supruga njemačka državljanka (s odobrenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj), ne ograničava održavanje tužiteljevih kontakata sa suprugom u mjeri koja bi upućivala na nerazmjernost ograničenja tužiteljevog prava na obiteljski život radi zaštite javnog interesa.

9. Budući da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

10. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke.

11. Nije osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka s obzirom na činjenicu da nije uspio u postupku. Stoga je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. Izreke.

U Zagrebu 24. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković