Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1085/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš, u pravnoj stvari tužitelja - predlagatelja osiguranja DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, protiv I. tuženika - protivnika osiguranja PP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, II. tuženika - protivnika osiguranja OP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Šporčić Novoselac, odvjetnici u Vukovaru, III. tuženika - protivnika osiguranja OP mlt. D iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ocu i zz PP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, i IV. tuženika - protivnika osiguranja PP mlt. P iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ocu i zz PP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i punomoćniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku u Vukovaru, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja – predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-329/2022-34 od 18. ožujka 2025., 22. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-329/2022-34 od 18. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvo stupnja odlučeno je:
"Odbija se tužitelj s prijedlogom za određivanje privremene mjere koja glasi:
"Zabranjuje se protivniku osiguranja OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Mldb.ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Mldb. ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otuđenje i opterećenje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica], kuća, dvorišna zgrada, garaža-površine 928 m2.
Zabilježba ove mjere zabrane otuđenja i opterećenja provesti će zemljišno knjižni odjel naslovnog suda.
Navedeno rješenje o privremenoj mjeri ima učinak i prije pravomoćnosti, te žalba ne odgađa provedbu privremene mjere.""
2. Ovo rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ), s prijedlogom da se preinači i odredi predložena privremena mjera, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je tužitelj podnio tužbu protiv I. – IV. tuženika radi utvrđenja da Ugovor o kupoprodaji od 14. lipnja 2021. sklopljen između JP kao prodavatelja s jedne strane i II. tuženika, III. tuženika i IV. tuženika kao kupaca s druge strane gubi učinak prema tužitelju za iznos 60.000,00 eura te da su II., III. i IV. tuženici dužni trpjeti namirenje potraživanja od I. tuženika iz vrijednosti nekretnine koja je predmet Ugovora. Tužitelj ističe da je I. tuženiku pozajmio iznos od 60.000,00 eura koji mu je bio dužan vratiti do 20. siječnja 2014., da navedeni iznos nije vratio slijedom čega je tužitelj podnio kaznenu prijavu protiv tuženika koja je rezultirala pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj K-417/2016 od 11. studenoga 2020. Iz navedene pravomoćne kaznene presude proizlazi da je I. tuženik imovinskopravni zahtjev tužitelju u iznosu 169.376,00 kn dužan isplatiti u roku tri godine od pravomoćnosti kaznene presude.
7. Tužitelj u tužbi tvrdi da su II., III. i IV. tuženici kupili nekretninu sredstvima I. tuženika njihova prednika koji je i stvarni izvanknjižni vlasnik te je u njegovu korist upisano i pravo osobne služnosti u zemljišnim knjigama na nekretnini koja je predmet kupoprodaje te da se radi o fiktivnom pravnom poslu s ciljem da I. tuženik umanji svoju imovinu i onemogući tužitelja u namirenju svog potraživanja.
8. Tužitelj je predložio donošenje rješenja o privremenoj mjeri radi osiguranja novčane tražbine koju ima prema I. tuženiku - protivniku osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je u suvlasništvu II., III. i IV. tuženika uz zabilježbu privremene mjere u zemljišnim knjigama.
9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio prijedlog predlagatelja osiguranja kao neosnovan.
10. Predmet konkretne tužbe (obiteljska paulijanska tužba) na temelju koje je zatraženo donošenje pobijanog rješenja o osiguranju nije zahtjev za isplatom nego zahtjev za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.
11. Stoga se u konkretnom slučaju radi o prijedlogu radi osiguranja nenovčane tražbine kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
12. Odredbom čl. 346. st. 1. OZ-a propisane su pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi se mogla odrediti predložena privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine. Te pretpostavke su ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
13. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud polazeći od citirane odredbe zaključuje da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere.
14. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
15. Naime, svaki vjerovnik može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (čl. 66. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).
16. U konkretnom slučaju tužitelj pobija pravnu radnju II. tuženika OP koji nije dužnik tužitelja, a III. i IV. tuženici i nisu sudionici pobijane pravne radnje.
17. Naime, u slučaju osnovanosti zahtjeva radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji na štetu vjerovnika, predlagatelj osiguranja kao tužitelj u toj parnici, po okončanju parnice neće imati novčanu tražbinu prema protivnicima osiguranja kao tuženicima, budući da se u parnici radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji utvrđuje da pravni posao gubi učinak prema tužitelju (ovdje predlagatelju osiguranja) u dijelu koji je potreban za namirenje njegove tražbine koju ima prema I. tuženiku PP.
18. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da se prijedlogu za određivanje mjere može udovoljiti samo ukoliko su kumulativno zadovoljena obadva zakonom predviđena uvjeta, i to u stupnju vjerojatnosti, pri čemu valja reći da nedostatak samo jednog uvjeta ima za posljedicu da se prijedlog za osiguranje određivanjem tražene privremene mjere treba odbiti kao neosnovan.
19. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predlagatelj osiguranja – tužitelj nije učinio vjerojatnim opasnost da bi bez predložene mjere protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali ostvarivanje tražbine koju ima prema protivniku osiguranja – I. tuženiku.
20. Naime, da bi isti uvjet bio zadovoljen predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim da bi protivnici osiguranja daljnjim radnjama pokušali onemogućiti naplatu njegovih potraživanja ali to mora biti konkretna radnja, a ne postojanje bojazni.
21. Osim toga, iz tužbe i priloženih dokaza ne proizlazi da I. tuženik i dužnik tužitelja nema druge imovine te da bi naplata potraživanja bila ugrožena.
22. Imajući u vidu navedeno, neodlučni su žalbeni navodi predlagatelja osiguranja o dospijeću tražbine tužitelja - predlagatelja osiguranja prema I. tuženiku – protivniku osiguranja.
23. Nastavno valja ukazati da učinak zabilježbe privremene mjere nije da se protivniku osiguranja doista zabranjuje otuđenje i opterećenje nekretnine već da se u zemljišnoj knjizi publicira postojanje spora u vezi s nekretninom.
24. Stoga pravilno upućuje prvostupanjski sud da u konkretnom slučaju zaštite svojih eventualnih prava po osnovi pobijanja dužnikovih pravnih radnji tužitelj može ostvariti zabilježbom tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji u smislu odredbe čl. 91. i 92. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19., 128/22., 153/22. i 127/24.) što predstavlja dostatno osiguranje vjerovnika koji vodi takav spor.
25. Zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ima pravni učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje protiv svih kasnijih nositelja knjižnog prava.
26. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja - predlagatelja osiguranja i potvrditi rješenje suda prvog stupnja te je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Osijek, 22. rujna 2025.
Sudac
Snježana Androš
