Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1141/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-78644/2024-2 od 30. prosinca 2024., dana 22. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika GV kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 78644/2024-2 od 30. prosinca 2024. u dijelu u kojem je ovršeniku GV naloženo naknaditi ovrhovoditelju A1 Hrvatska d.o.o. trošak ovršnog postupka u iznosu 46,88 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Uvažava se žalba ovršenika GV kao djelomično osnovana i preinačava pobijano rješenje u dijelu u kojem je ovršeniku GV naloženo naknaditi ovrhovoditelju A1 Hrvatska d.o.o. trošak ovršnog postupka u iznosu 62,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te rješava:

„Odbija se zahtjev ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu 62,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.“

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 78644/2024-2 od 30. prosinca 2024. naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju ovršni trošak u iznosu od 109,38 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik ne navodeći žalbene razloge u smislu čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ) te predlaže ukinuti pobijano rješenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U ovom je ovršnom predmetu ovrhovoditelj podnio zahtjev za naknadu troškova provedbe izvansudske ovrhe.

5. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja prvostupanjskog suda i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da je ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužan ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

7. Slijedom navedenog, ovrhovoditelj je ovlašten pred sudom zahtijevati nagradu i naknadu troškova nastalih u postupku izravne naplate, stoga mu je pobijanim rješenjem pravilno priznata nagrada za dostavu ovršne isprave drugim sudionicima (FINA-i) u provođenju ovrhe sukladno Tbr. 11. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu 31,25 eura s PDV-om i nagrada za sastav podneska u ovršnom postupku (zahtjeva za naknadu troškova) sukladno Tbr. 11. toč. 10. Tarife u iznosu 15,63 eura s PDV- om, s time da je prvostupanjski sud pogrešno naveo da bi se radilo o trošku sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi FINA-i sukladno Tbr. 11. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22) te pogrešno naznačio točku 8. Tbr 11. prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadom troškova.

8. S obzirom na izneseno, valja navesti da bi, iako prvostupanjski sud nije primijenio Tarifu važeću na dan donošenja odluke o trošku postupka sukladno Tbr. 52. toč. 2. Tarife, pravilnom primjenom Tarife ovrhovoditelju bio dosuđen isti iznos za navedene radnje i to ukupno 46,88 eura s PDV-om, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, stoga je u navedenom dijelu valjalo odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

9. Međutim, pravilno ovršenik u žalbi osporava trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

10. Naime, odredbom čl. 283. st. 1. OZ-a propisano je da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, a st. 4. istog članka propisano je da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.

11. Iz navedenog proizlazi da ovrhovoditelju ne nastaje zatraženi trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jer javni bilježnik na isto stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti neovisno o njegovu zahtjevu. Uzevši u obzir da odvjetnik ima pravo na nagradu kao naknadu za rad, a sukladno čl. 283. st. 1. OZ-a nije potrebno poduzimati ikakvu radnju za pribavu predmetne potvrde, to ovrhovoditelj nema pravo na trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi javnog bilježnika u smislu Tbr. 36. toč. 2. Tarife, tim više što javni bilježnik u smislu čl. 283. st. 4. OZ-a rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja ovrhovoditelju.

12. S tim u svezi, bitno je napomenuti da su stranke, sukladno čl. 10. st. 1. ZPP-a koji se temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a primjenjuje u ovom postupku, dužne uz što manje troškova provesti postupak, pri čemu izmjene i dopune OZ-a u kojem je i donesena odredba čl. 283. st. 1. OZ-a idu za tim da se troškovi ovrhe što više smanje.

13. Slijedom navedenog, kako je javni bilježnik izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti 13. ožujka 2024. (list 14 spisa), pri čemu ovrhovoditelj ne tvrdi niti dokazuje da mu javni bilježnik nije dostavio rješenje o ovrsi s potvrdom u smislu čl. 283. st. 4. OZ-a pa da je isto morao sam zatražiti, to ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška iz Tbr. 36. toč. 2. Tarife te je u tom dijelu valjalo uvažiti žalbu ovršenika i preinačiti pobijano rješenje, odnosno odbiti zahtjev ovrhovoditelja za iznos od 62,50 eura s PDV-om zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

14. S obzirom na sve izneseno, valjalo je na temelju odredaba čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a u vezi s čl. 21 st. 1. OZ-a odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke.

U Zagrebu 22. rujna 2025.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević