Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-2277/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Ilijani Petyo, u pravnoj stvari ovrhovoditelja KALA d.o.o. za projektiranje i usluge, OIB: 94389348128, Zagreb, Ulica Ede Peročevića 6, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Dumenčić, odvjetnik u Zagrebu, Slovenska ulica 13, protiv ovršenika TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Paić, odvjetnici u Zagrebu, Horvaćanska 45/III, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr-243/2022-13 od 4. svibnja 2023., dana 22. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr-243/2022-13 od 4. svibnja 2023. u dijelu pod toč. I. i IV. izreke.

II. Djelomično se odbacuje žalba ovršenika kao nedopuštena protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr-243/2022-13 od 4. svibnja 2023. u dijelu pod toč. II. i III. izreke.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odlučeno:

„I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji glasi:

" Prihvaća se prijedlog ovršenika ČT vl. obrta „[obrt]“ ELEKTRO SERVIS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i odgađa se izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava koji je u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnica OV-256/17 i OV-257/17 od 31.01.2017. godine zatražio ovrhovoditelj KALA d.o.o., Zagreb, Ulica Ede Peročevića 6, OIB:94389348128 do pravomoćnog okončanja parnice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom.“

II. Stavlja se izvan snage zaključak ovog suda poslovni broj 13 Ovr-243/2022- 8 od 24. lipnja 2022.

III. Nalaže se Financijskoj agenciji da nakon primitka ovog rješenja vrši izravnu naplatu po osnovama za plaćanje – Bjanko zadužnici potvrđenoj po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Dragutinu Habulin, [adresa]. pod poslovnim brojem OV-256/17 od 31.1.2017. i Bjanko zadužnici potvrđenoj po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Dragutinu Habulin, [adresa]. pod poslovnim brojem OV-257/17 od 31.1.2017., koje su predane na naplatu 27.4.2022., prema redoslijedu kada su zaprimljene.

IV. O troškovima ovog postupka odlučit će se naknadno posebnim rješenjem.“

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ). Predlaže preinačiti pobijano rješenje podredno ukinuti i vratiti predmet sudu na ponovni postupak.

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu ovršenika i potvrditi prvostupanjsko rješenje, te traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda te u smislu čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. OZ pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji ovršenik ničim nije obrazložio.

7. Prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. st. 1. ovog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojom će naložiti Financijskoj agenciji (dalje FINA) da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

8. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ, na prijedlog za odgodu iz stavka 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe.

9. Odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki.

10. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je odbio prijedlog ovršenika za odgodom izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred FINA-om jer za to nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke. Ovršenik je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pa je tako ispunjena prva pretpostavka uvjet iz čl. 65. st. 1. OZ. Međutim, ovršenik, osim što se kao razlog za odgodu poziva na nastanak nenadoknadive štete, ne navodi koja bi to bila šteta i u čemu bi se ona sastojala te ničim nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, a što je bio dužan učiniti prema čl. 65. st. 1. OZ, tako da nije ispunjena druga pretpostavka, koja mora biti kumulativno ispunjena.

11. Na navode ovršenika da prvostupanjski sud nije odlučio o ovršenikovom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, već pogrešno primijenio odredbu čl. 52. st. 3 OZ i uputio ovršenika na parnicu prije donošenja odluke te pobijanim rješenjem odlučio tek o podrednom prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa, treba reći da ovaj sud ne može razmatrati navode koji se ne tiču odluke o prijedlogu za odgodom izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred FINA-om i pri tom se ukazuje na sljedeće.

12. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 210. OZ predstavlja pravno sredstvo sui generis kojim se ovršeniku osigurava pravna zaštita u postupku izravne naplate. Na navedeni prijedlog, sukladno odredbi čl. 210. st. 2. OZ, primjenjuju se odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. OZ) i žalbi nakon proteka roka (čl. 53. OZ). Međutim, navedene odredbe čl. 50. i čl. 53. OZ ne primjenjuju se doslovce, već na odgovarajući način, kako je to i propisano odredbom čl. 210. st. 2. OZ.

13. Odgovarajuća primjena odredaba OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ podrazumijeva da prvostupanjski sud o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ako je izjavljen iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1. do 6. i toč. 8. OZ, odlučuje na način da isti može prihvatiti ili odbiti, a ako su u prijedlogu izneseni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ, ovršenika može uputiti u parnicu. Tako je prvostupanjski sud i postupio donoseći zaključak 4. svibnja 2023. kojim je uputio ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, jer iz prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ne proizlazi da bi bio izjavljen iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1. do 6. i toč. 8. OZ. 14. Suprotno navodima ovršenika, izreka pod toč. I. i IV. rješenja nije u suprotnosti s odredbom čl. 338. st. 3. ZPP jer je sud odlučio o zahtjevu ovršenika iz prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, tako da je taj prijedlog odbijen, a o trošku će biti naknadno odlučeno posebnim rješenjem.

15. Pobijano rješenje u dijelu pod toč. II. i III. izreke odnosi se na naloge suda FINA-i radi postupanja po osnovama u postupku izravne naplate, o čemu sud u ovršnom postupku prema odredbama OZ ne odlučuje rješenjem nego zaključkom, a protiv zaključka nije dopušten pravni lijek. Stoga ovršenik nema pravo na žalbu protiv tog dijela rješenja jer je prvostupanjski sud o tome trebao odlučiti zaključkom protiv kojeg nije dopušten pravni lijek, te mu se ne može dati pravo na pravni lijek koji mu po zakonu ne bi pripadao (u tom smislu i odluka Ustavnog suda RH br. U-III-748/1999), pa je tako u tom dijelu valjalo odbaciti žalbu kao nedopuštenu.

16. Slijedom navedenog, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je pod toč. I. izreke, a na temelju čl. 380. toč. 1. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1.

OZ pod toč. II. izreke.

17. Trošak odgovora na žalbu nije priznat ovrhovoditelju jer ta radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).

U Zagrebu 22. rujna 2025.

Sutkinja:

Ilijana Petyo