Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-595/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ordinacija dentalne medicine dr.med.dent. DR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Leon Zrnić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kasalo & Raić u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3499/2020-24 od 13. svibnja 2024. godine, dana 22. rujna 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3499/2020-24 od 13. svibnja 2024. godine.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23- dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži isplatiti joj iznos od 611,60 eura bruto na ime razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. godine, smatrajući da joj navedeni iznos pripada uz primjenu Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. i Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28.12.2012.
5. Polazeći od iznosa tužbenog zahtjeva, ovaj predmet je spor male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. toga zakona.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda ima nedostataka budući o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, čime je počinjena bitna povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje žaliteljica. Temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP u konkretnom slučaju moguće je odlučiti o žalbi tužiteljice budući prema stanju spisa bitne činjenice za odluku u ovoj pravnoj stvari među strankama nisu sporne i moguće ih je utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.
7. U ovom postupku, obzirom na žalbene navode nije sporno da je tužiteljica u prijepornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika i da joj je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao plaću.
8. Sporno je, obavlja li tuženik kao tužiteljičin poslodavac javnu službu u smislu odredbi članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01, 39/09 i 155/23 – dalje: ZOPJS) i posljedično tome ima li tužiteljica pravo na obračun plaće sukladno odredbama ZOPJS i primjenjuju li se na nju odredbe navedenih Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama.
9. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice sud prvog stupnja zaključuje da DR obavlja samostalnu djelatnost dentalne medicine u kategoriji slobodnog zanimanja od 1. srpnja 1999. godine te vodi poslovne knjige te da je imenovani dužan podnositi godišnju prijavu poreza na dohodak, te je upravo on obveznik plaćana doprinosa za obvezna osiguranja, radi čega se na tuženika ni ne primjenjuju odredbe ZOPJS budući on nije javna ustanova ili druga pravna osoba kojoj se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, kao što nije niti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, posljedično čemu se ni plaća tužiteljice ne obračunava sukladno navedenom Zakonu i navedenim Sporazumima o osnovici za plaće u javnim službama, radi čega sud prvog stupnja smatra da je zahtjev tužiteljice neosnovan jer obzirom na navedeno tužiteljica nije aktivno procesno legitimirana, a niti postoji pasivna procesna legitimacija tuženika.
10. Ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo zaključujući da je zahtjev tužiteljice neosnovan, iako pri tome pogrešno zaključuje o nedostatku aktivne odnosno pasivne procesne legitimacije stranaka u postupku budući iz prije navedenih nespornih činjenica jasno proizlazi da je u utuženom razdoblju tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u ordinaciji dentalne medicine, pa je posljedično tome i aktivno legitimirana u ovom postupku zahtijevati prava iz navedenog radnog odnosa ukoliko smatra da su joj ta prava povrijeđena - u konkretnom slučaju isplatu razlike plaće u odnosu na plaću koju je nesporno ostvarivala i plaće za koju smatra da joj pripada temeljem navedenih Sporazuma i to upravo od tuženika, kao svojeg poslodavca u utuženom razdoblju, pa je posljedično tome i tuženik pasivno procesno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
11. Naime, neovisno o tome što sud prvog stupnja pogrešno zaključuje o procesnoj legitimaciji stranaka u postupku, obzirom na utvrđenje suda prvog stupnja, koje jasno proizlazi iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Kaštela od **.**.2023. da tuženik obavlja samostalnu djelatnost dentalne medicine u kategoriji slobodnog zanimanja od **.**.1999., te kao takav samostalno vodi poslovne knjige i dužan je podnositi godišnju prijavu poreza na dohodak pa je upravo on obveznik plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja, dakle da mu se sredstva za plaće ne osiguravaju u državnom proračunu, to je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tuženik nije javna ili pravna osoba u smislu odredbe čl. 2. ZOPJS, kojom je propisano da su javne službe u smislu ovoga Zakona jesu javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
11.1. Posljedično tome, pravilan je i daljnji zaključak suda prvog stupnja da se na plaću tužiteljice ne odnose odredbe navedenog Zakona, a niti Sporazumi o osnovici za plaće u javnim službama na kojima tužiteljica pogrešno temelji svoj zahtjeve.
12. Obzirom na navedeno utvrđenje suda prvog stupnja, koje, kako je i prethodno navedeno, nije dovedeno u dvojbu žalbom žaliteljice da tuženik prema odredbi čl. 2. ZOPJS nije javna ili pravna osoba, to se obzirom na takvo utvrđenje primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP, može u ovom postupku zaključiti da tužiteljica nema pravo na isplatu plaće prema odredbama navedenog Zakona, a ni Sporazuma donesenih na temelju istoga, na koje se ona poziva u ovoj pravnoj stvari, radi čega je njenu žabu valjalo ocijeniti neosnovanom. Pri tome interpretacija žalitelja ne može utjecati na zakonitost i pravilnost pobijane prvostupanjske presude.
13. Odluka o troškovima parničnoga postupka pravilna je po osnovi i visini imajući u vidu žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio vrijednost 1 boda od 2,00 eura za radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23- dalje: Tarifa). Naime, sukladno odredbi Tbr. 52/3 Tarife primjenjuje se tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
14. Slijedom svega navedenog valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu 22. rujna 2025.
Sutkinja:
Vlatka Fresl Tomašević
