Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-4/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, kojega zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ravlić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 9410/2021-14 od 15. studenoga 2023. godine, dana 22. rujna 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9410/2021-14 od 15. studenoga 2023. godine u dosuđujućem dijelu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od bruto 1.202,45 eura/9.059,75 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu kao i nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 870,62 eura/6.559,70 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 15. studenoga 2023. godine do isplate.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23- dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud će uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.
5. Obzirom da tuženik u žalbi nije jasno odredio u kojem dijelu pobija navedenu presudu, ovaj sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP, uzima da tuženik pobija presudu u dosuđujućem dijelu.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće za sporno razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. godine u iznosu od ukupno bruto 1.202,45 eura.
6.1. Polazeći od iznosa tužbenog zahtjeva, ovaj predmet je spor male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. toga zakona.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, predmetna presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tuženik.
8. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
9. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi:
- da je 23. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po šest % u 2007., 2008. i 2009.,
- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim Dodatkom je osnovica privremeno „zamrznuta“ na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma, tako da je povećanje osnovice na 5.415,37 kn određeno za trenutak kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema Izmjenama i dopunama,
- da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojima je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarenje odredbi Dodatka, na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III-V Izmjena i dopuna,
- da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće u javnim službama, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu,
- da je negativni rast BDP prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12 tromjesečja uzastopno,
- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2 %, a, u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8 %, što daje aritmetičku sredinu od 2,0 %, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.,
- da je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017.
10. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da su uvjeti za primjenu članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni povećanjem BDP-a u drugom i trećem tromjesečju 2015., odnosno 27. studenoga 2015., kada je osnovica trebala biti povećana na iznos od 5.415,37 kn bruto, slijedom čega je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u visini koja među strankama nije sporna.
11. Tuženik smatra da Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i njegovi dodaci ne mogu biti temelj za utvrđivanje osnovice plaće, jer odredba članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj: 39/09. i 124/09. – dalje: Zakon o osnovici) propisuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, da osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske. Upravo sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, donesena je Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 40/09.) kojom je osnovica određena u iznosu od 5.108,84 kn, za koju tuženik smatra da se treba primjenjivati u utuženom razdoblju, kako je to tuženik prilikom obračuna plaće tužiteljice i učinio.
12. Prigovor tuženika nije moguće prihvatiti, jer Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, kao i u skladu s odredbom članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 141/12.), kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim im dokumentima. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Uostalom, odredbom članka 3. Zakona o osnovici propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. tog Zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009.
13. Tuženika se pritom upućuje i na pravni stav zauzet u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. – prema kojem dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12 tromjesečja) i prema kojem ispunjenje uvjeta iz članka III. nije preduvjet primjene članka IV, a ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV nije preduvjet primjene članka V, a članak VII, na članak III do V na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njezinog dosezanja (konverganciji). Prema tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da odredbom članka VIII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama nije odgođena primjena odredbe članka III o povratu osnovice, jer se odredba članka VII odnosi na način usklađivanja pariteta (članak IV i V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu).
14. Vlada Republike Hrvatske imala je pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama što je učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaća u javnim službama („Narodne novine“, broj 123/16.) od 29. prosinca 2016. kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.
15. Pozivanje tuženika na shvaćanje Vrhovnog suda u predmetu poslovni broj Gop- 1/2021 od 3. studenoga 2021. je bez utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, jer je isto doneseno u odnosu na plaće državnih službenika, a ne i na javne službe.
16. Slijedom navedenoga, kako su uvjeti za primjenu članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni 27. studenoga 2015., pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužiteljici dosuđen utuženi iznos na ime razlike između isplaćene plaće i plaće obračunate po povećanoj osnovci (5.415,37 kn) za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 26. siječnja 2017.
17. Žalitelj pobija odluku o troškovima parničnoga postupka na apstraktnoj razini bez navođenja konkretnih žalbenih prigovora, a ovaj sud nije ovlašten preispitivati primijenjeno materijalno pravo glede odluke o troškovima postupka sukladno odredbi članka 365. st. 2. ZPP.
18. Slijedom svega navedenog valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu 22. rujna 2025.
Sutkinja:
Vlatka Fresl Tomašević
