Poslovni broj: Usž-1765/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Umaga – Umago, Umag, Trg slobode 7, protiv tuženika Istarske županije, Pula, Riva 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Plava laguna d.d., Poreč, Rade Končara 12, u predmetu radi utvrđivanja komunalne naknade odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, broj: Us I-1264/2023 od 6. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, broj: Us I-1264/2023 od 6. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II- 363-02/22-01/25, ur.broj: 2163-18-09/1-23-02 od 12. svibnja 2023. te je odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika poništeno je rješenje Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, klasa: UP/I-363-03/21-01/596, ur.broj: 2163-9-06-03-22-18 od 28. ožujka 2022. te je predmet vraćen na ponovni postupak. Navedenim rješenjem prvostupanjskog tijela zainteresiranoj osobi određena je komunalna naknada za 2020. godinu za poslovne prostore koji služe za djelatnosti koje nisu proizvodne na području Grada Umaga za poslovnu jedinicu Sport Umag u godišnjem iznosu od 685.493,02 kune i to čestice i površine – sportske terene navedene u tom rješenju, te je određeno plaćanje u dva obroka, a također je utvrđeno da je komunalnu naknadu za 2020. godinu zainteresirana osoba platila na temelju rješenja od 10. srpnja 2020.
2. Protiv ove presude zainteresirana osoba izjavila je žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da prvostupanjski sud osporenom presudom nije dao očitovanje o svim predloženim dokazima u sporu te se poziva na mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 21. travnja 2020., koje je dostavio uz odgovor na tužbu. Poziva se na odredbu članka 92. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu te smatra da prvostupanjski sud proizvoljno tumači koje se građevine mogu smatrati poslovnim prostorom i ukazuje da je prvostupanjski sud u tom dijelu trebao imati u vidu odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. Predlaže da Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu te odbije tužbeni zahtjev, a tužitelju naloži da zainteresiranoj osobi naknadi troškove upravnog spora.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz obrazloženja prvostupanjske presude kao iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu tijekom žalbenog dijela upravnog spora proizlazi da je tijelo prvog stupnja rješenje donijelo u ponovljenom postupku nakon što je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Us I – 1356/2021 od 10. ožujka 2022. poništeno ranije rješenje tuženika od 4. listopada 2021. i rješenje prvostupanjskog tijela od 14. lipnja 2021. te je predmet vraćen na ponovni postupak.
6. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo zainteresiranoj osobi utvrdilo je iznos komunalne naknade za čestice i površine – sportske terene navedene u tom rješenju, prema iznosima utvrđenim za poslovne prostore. Tuženik je prvostupanjsko rješenje poništio i predmet vratio na ponovni postupak pri čemu se pozvao na stajalište prvostupanjskog suda izraženog u presudi Us I – 1356/2021 od 10. ožujka 2022. prema kojem se tenis tereni, ostali tereni, bočališta, sportska igrališta, mini – golf tereni i golf pucalište te asfaltirano igralište, igralište za odbojku, tenis terene s tribinama i ostala sportska igrališta (sportske terene) ne može smatrati poslovnim prostorima te nema mjesta da se za njih određuje plaćanje komunalne naknade prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu kao za poslovne prostore. Također se poziva na mišljenje tog suda izraženo u navedenoj presudi prema kojem se zemljište na kojem se nalaze otvoreni sportski tereni ima smatrati građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu.
7. Naprijed navedenom presudom prvi puta je poništeno rješenje tuženika i predmet je vraćen na ponovni postupak te protiv ove presude nije bilo dopušteno izjaviti žalbu čime je ista postala pravomoćna.
8. U ovom upravnom sporu prvostupanjski sud pozvao se na stajalište ovog Suda izraženo u nizu presuda koje su odgovarajuće primjenjive na konkretan slučaj.
9. Naime, prema stajalištu ovog Suda pitanje što se smatra građevinom određuje se prema odredbama Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19.). Odredbom članka 3. točke 11. ovog Zakona propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izvedenih od svrhovito povezanih građevinskih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.
10. U konkretnom slučaju komunalna naknada zainteresiranoj osobi određena je za sportske terene koji se koriste u svrhu turističke i sportske djelatnosti, a koji se nalaze uz poslovne prostore zainteresirane osobe te služe kao pomoćne građevine tim poslovnim prostorima za obavljanje njezine djelatnosti.
11. Žalbenim navodima zainteresirana osoba nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog suda koja se temelji na ranije zauzetom stajalištu ovog Suda izraženom u većem broju presuda koje navodi prvostupanjski sud.
12. Pozivanje zainteresirane osobe na mišljenje resornog Ministarstva nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari jer navedeno mišljenje ne predstavlja propis i kao takvo ne obvezuje sud koji tumači primjenu mjerodavnih propisa u svakom konkretnom slučaju.
13. Također je neosnovano pozivanje zainteresirane osobe na odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", broj: 125/11., 64/15. i 12/18.) jer je u ovom postupku i sporu nesporno utvrđeno da je komunalna naknada određena za objekte koji se prema odredbama Zakona o gradnji smatraju građevinom i koje se koriste u poslovne svrhe, odnosno u svrhu obavljanja djelatnosti zainteresirane osobe.
14. Sud nije posebno odlučivao o zahtjevu zainteresirane osobe za naknadu troška upravnog spora jer taj trošak nije specificiran niti je zainteresiranu osobu u ovom upravnom sporu zastupao opunomoćenik.
15. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 19. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić