Poslovni broj: Usž-2059/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz Zagreba, Ozaljska 105, kojeg zastupa opunomoćenica Željka Karlović, odvjetnica u Zagrebu, Šoštarićeva 10, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe TĆ iz [adresa], radi određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-6201/2023 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 6201/2023 od 24. ožujka 2025.

II. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, klasa: UP/II-943- 03/22-01/41, ur.broj: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 27. studenoga 2023.

III. Odbija se žalba zainteresirane osobe protiv točke I. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove, klasa: UP/I-943-05/21-001/56, ur.broj: 251-04-01/027-22-8 od 24. svibnja 2022. godine, dok se točka II. izreke istog rješenja poništava i odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.933,75 €(tisućudevetstotridesettrieuraisedamdesetpetcenti) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klasa: UP/II-943-03/22-01/41, ur.broj: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 27. studenoga 2023. kao i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika je povodom žalbe zainteresirane osobe poništeno rješenje prvostupanjskog upravnog tijela – Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-943-05/21-001/56, ur.broj: 251-04-01/027-22-8 od 24. svibnja 2022. te je predmet vraćen na ponovni postupak. Navedenim prvostupanjskim upravnim rješenjem je pod točkom 1. izreke odbijen zahtjev zainteresirane osobe za utvrđivanje naknade za zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 188 čhv te je zainteresiranoj osobi naloženo tužitelju naknaditi troškove upravnog postupka.

3. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih zakonom napominjući da je u konkretnom slučaju u postupku pokrenutom po zahtjevu pravnog slijednika prijašnjeg vlasnika nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je predmetna nekretnina eksproprirana 1957. godine na temelju odredbi Zakona o eksproprijaciji ("Službeni list FNRJ", broj: 12/57.) nakon čega je nadležno tijelo po službenoj dužnosti pokrenulo postupak određivanja naknade za tu nekretninu u skladu s odredbama Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj: 52/58. – članak 65.), te sukladno odredbi članka 124. Zakona o općem upravnom postupku ("Službeni list FNRJ", broj: 52/56.). U tom postupku je u korist prijašnjeg vlasnika navedenog zemljišta određena naknada koju je na temelju rješenja NO Općine Medvešćak, Zagreb, Odjela za financije br. 04-RNH-4.133/1-63 od 19. lipnja 1963. bio dužan isplatiti pravni prednik tužitelja. Tuženik pogrešno smatra u osporenom rješenju da prvostupanjsko tijelo nije na nedvojben način utvrdilo da je predmetno rješenje postalo pravomoćno. Naime, prema točki III. izreke rješenja o naknadi to rješenje je imalo snagu ovršnog naslova, a kako se u skladu s odredbom članka 60. ZON-a protiv rješenja o naknadi nije mogla izjaviti žalba niti voditi upravni spor, to se isto na temelju odredbe članka 11. i 11.a ZUP-a iz 1956. isto smatra pravomoćnim i konačnim. Tuženik nije u pravu kada tumači doseg pravne norme sadržajne u odredbi članka 62. stavak 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade/14 obzirom da bi u skladu s tumačenjem tuženika prijašnji vlasnici oduzetog zemljišta mogli zahtijevati ponovno određivanje naknade unatoč tome što je u korist prijašnjih vlasnika već u provedenom postupku ta naknada bila određena. Skreće pozornost na prijelazne i završne odredbe Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11., 34/12., dalje: ZOI/94.), konkretno odredbu članka 47. tog Zakona koji je sadržavao pravilo o odgovarajućoj primjeni odredbi tog Zakona glede određivanja naknade za izvlaštene nekretnine za koje je naknada već određena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978., za slučaj da nije dokazano da je naknada do stupanja na snagu ovog Zakona i isplaćena, ali sve s ograničenim rokom u kojem je stranka mogla podnijeti odgovarajući zahtjev za naknadu. Stupanjem na snagu ZOI/94 (18. veljače 1994.) dana je mogućnost prijašnjem vlasniku ekspropriranog i deposediranog zemljišta zahtijevati ponovno određivanje naknade za pravomoćno oduzete nekretnine za koje je doneseno pravomoćno rješenje o naknadi. Međutim, u tom slučaju zakonodavac je propisao prekluzivni rok od godinu dana od dana stupanja na snagu ZOI/94 u kojem je prijašnji vlasnik ili njegov pravni slijednik mogli podnijeti zahtjev za ponovno određivanje naknade. Dakle, postojalo je propisano vremensko ograničenje za podnošenje takvog zahtjeva. Nadalje, čak i kada bi bila točna tvrdnja da prijašnjem vlasniku nije isplaćena naknada, to ne može biti od utjecaja na rješenje ove upravne stvari, obzirom da je pravni prednik podnositelja zahtjeva mogao pokrenuti postupak prisilne naplate sukladno rješenju o naknadi koje predstavljaju izvršnu ispravu. Tužitelj ističe, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, da postupak određivanja naknade u ovoj upravnoj stvari nije nastavak ranije vođenog postupka eksproprijacije te da u postojećim zakonskim propisima postoji valjana osnova za prihvaćanje zahtjeva tužitelja za naknadu troškova. U ovoj upravnoj situaciji se trebalo primijeniti odredbu članka 161. stavak 2. ZUP-a ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) dok odredba članka 38. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade/14 izričito ne uređuje naknadu troškova postupka izvlaštenja koji je pokrenut primjenom odredbe članka 28. istog Zakona, pa treba primijeniti opći postupovni propis. Samo pod uvjetom da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti odluka o troškovima postupka mogla bi se temeljiti na odredbi članka 161. stavak 1. ZUP/09, pa stranke ne bi imale pravo na naknadu troškova zastupanja (Usž- 2662/2018), što ovdje nije slučaj. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog upravnog suda kao i rješenje tuženika te naložiti tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.512,50 eura (sastav tužbe, PDV i sudska pristojba) uz zakonsku zateznu kamatu. Potražuje trošak sastava žalbe s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 1.512,50 €.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u skladu s odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporenom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju zainteresirana osoba TĆ podnijela zahtjev za isplatu naknade za eksproprirano zemljište iz zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] navodeći da je predmetna nekretnina oznake zkč. br. [katastarska čestica] eksproprirana radi izgradnje tramvajske pruge Mihaljevac do Gračanskog Dolja Rješenjem o eksproprijaciji br. 19460 – x – 10 – 1957, da je rješenje postalo i pravomoćno, međutim da do dana podnošenja zahtjeva 22. veljače 2021. godine nije isplaćena zainteresiranoj osobi niti njegovim prednicima naknada. Stoga, predlaže isplatu iste.

8. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjsko tijelo zahtjev zainteresirane osobe pod točkom I. odbilo uz obrazloženje da je rješenjem NO Grada Zagreba, Općine Medvešćak, Odjela za financije, broj: 04-RNH-4.133/1-1963 od 19. lipnja 1963. već utvrđena naknada vlasnicima za zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to EĆ, rođenoj T i LĆ kao i naknada za uništene usjeve i nasade. Stoga, u smislu odredbe članka 62. stavak 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14., 69/17. i 98/19., dalje: ZOIN) nema uvjeta za ponovno određivanje naknade jer je pitanje naknade za predmetnu nekretninu konačno i pravomoćno riješeno u postupku određivanja naknade koji se vodio na temelju odredbe Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj: 52/58.) u kojem postupku je doneseno rješenje kojim je vlasnicima zemljišta određena naknada za zemljište i uništene usjeve i nasade na tom zemljištu koje rješenje je nesporno pravomoćno obzirom da protiv istog nije uložena žalba niti se vodio upravni spor. Međutim, pogrešno je pod točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja zainteresiranoj osobi priznat trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku pozivom na odredbu članka 161. i 162. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) te odredbu članka 38. stavak 1. ZOIN-a kao lex specialis uz obrazloženje da je zainteresirana osoba odbijena sa zahtjevom, slijedom čega je u obvezi naknaditi tužitelju troškove upravnog postupka za pravno zastupanje po odvjetniku.

9. Tuženik je ovdje osporenim rješenjem od 27. studenoga 2023. poništio u cijelosti rješenje prvostupanjskog tijela uz obrazloženje da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 62. stavak 2. ZION-a smatrajući da ista odredba omogućava podnositeljima zahtjeva za određivanje naknade za oduzeto zemljište u situaciji kada je nadležno upravno tijelo propustilo do stupanja na snagu navedenog Zakona po službenoj dužnosti pokrenuti postupak određivanja naknade za eksproprirano/deposedirano zemljište sukladno ranijim propisima, s obzirom da je isto tijelo bilo u obvezi po službenoj dužnosti provesti postupak određivanja naknade. Nadalje, tuženik utvrđuje upitnim da bi navedeno rješenje o eksproprijaciji postalo pravomoćno navodeći da spisu predmeta ne prileži dokaz da su prijašnji vlasnici navedeno rješenje zaprimili (pravni prednici podnositelja zahtjeva).

10. Međutim, ovaj Sud navedeno tumačenje tuženika i prvostupanjskog upravnog suda glede odredbe članka 62. ZION-a smatra pogrešnim.

11. Odredbom članka 62. stavak 1. i 2. ZION-a propisano je da će postupci pokrenuti do stupanja na snagu tog Zakona (26. lipnja 2014.) dovršiti prema odredbama Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12.). Na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima koji do stupanja ovog Zakona nisu pokrenuti, primjenjivati će se odredbe ovog Zakona.

12. Imajući u vidu naprijed citiranu odredbu članka 62. stavak 1. i 2. ZION-a kao i neprijeporno utvrđeno činjenično stanje za razrješenje ovog spora koje činjenično stanje ne dovodi u sumnju niti zainteresirana osoba, ovaj Sud ocjenjuje da u navedenoj situaciji nema mjesta primjeni odredbe članka 62. stavak 1. i 2. ZOI-a. To stoga što je naknada već pravomoćno utvrđena i određena rješenjem NO Grada Zagreb, Općine Medvešćak, Odjela za financije br. 04-RNH-4.133/1-1963 od 19. lipnja 1963. godine pravnim prednicima podnositeljice zahtjeva (zainteresirane osobe) i to EĆ, rođenoj T i LĆ. Međutim, tuženik zanemaruje navedenu relevantnu i nespornu činjenicu te predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu radi ponovnog utvrđenja naknade koja je već pravomoćno utvrđena naprijed navedenim rješenjem iz 1963. godine utvrđujući upitnim i pravomoćnost navedenog rješenja o utvrđivanju naknade za eksproprirane nekretnine pri čemu zanemaruje činjenicu da je zainteresirana osoba u svom zahtjevu sama istakla da je rješenje o eksproprijaciji postalo pravomoćno 11. srpnja 1959., ali da naknada nije isplaćena te da u svom zahtjevu traži samo isplatu već utvrđene naknade. Predmetna nekretnina za zkč. br. [katastarska čestica] u pov. 188 čhv. k. o. [katastarska općina] je eksproprirana radi izgradnje tramvajske pruge Mihaljevac – Gračansko Dolje rješenjem od 11. studenoga 1957. godine, a naknada pravomoćno utvrđena gornjim rješenjem od 19. lipnja 1963. godine u pravomoćno okončanom postupku određivanja naknade koji se vodio na temelju odredbi i Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj: 2/58.) u kojem postupku je doneseno rješenje i prijašnjim vlasnicima i pravnim prednicima zainteresirane osobe određena naknada kako za zemljište tako i uništene usjeve i zasade na tom zemljištu koje rješenje je imalo snagu izvršnog/ovršnog rješenja protiv kojeg se mogla uložiti žalba, ali žalba nije uložena kao niti vođen upravni spor. Pritom je za istaći da zainteresirana osoba niti tijekom upravnog spora niti tijekom upravnog postupka nije dovodila u pitanje pravomoćnost rješenja o utvrđivanju naknade, već naprotiv u svojem zahtjevu potvrđuje pravomoćnost navedenog rješenja, međutim traži samo isplatu utvrđene naknade za koju tvrdi da nije isplaćena.

13. Stoga tuženik pogrešno tumači citiranu odredbu članka 62. stavak 2. ZION-a, budući da se citirana odredba odnosi na situacije eksproprijacije nekretnina sukladno ranijim propisima za koje do dana stupanja na snagu ZION-a (26. lipnja 2014. godine) nisu pokrenuti postupci određivanja naknade, što ovdje nije slučaj jer je naknada pravomoćno već određena rješenjem naprijed navedenim od 1963. godine, pa nema uvjeta niti mogućnosti za primjenu citirane odredbe istog zakona.

14. Stoga u situaciji kao što je ova, odnosno kada je naknada već pravomoćno utvrđena, pravni prednik zainteresirane osobe imao je mogućnost i trebao pokrenuti odgovarajući postupak radi isplate već utvrđene pravomoćne naknade za eksproprirane nekretnine.

15. Međutim, prema ocjeni ovog Suda, tuženik pravilno utvrđuje da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 38. stavka 1. ZION-a kao niti odredbi članka 161. i 162. ZUP-a uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud, koje shvaćanje je ovaj Sud već izrazio u nizu svojih odluka u primjeni citiranih odredbi 161. i 162. ZUP- a, odnosno da troškovi pravnog zastupanja stranke u upravnim postupcima, kao odvjetničke usluge nastale u radu odvjetnika niti nagrada za rad odvjetnika u upravnim postupcima ne čine redovite troškove postupka odnosno da ZUP-om nije propisana mogućnost naknade troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku. Stranka može angažirati odvjetnika u upravnom postupku što ovisi o njezinoj volji, međutim, tada je stranka troškove pravnog zastupanja kao odvjetničke usluge dužna podmiriti sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

16. Obzirom na sve navedeno ovaj Sud je našao osnovanom žalbu zainteresirane osobe u odnosu na trošak te nalazi da su tuženik i prvostupanjski upravni sud o činjeničnom stanju izveli pogrešan zaključak, što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu odredbi materijalnog prava, na koju okolnost tužitelj osnovano upire u žalbi, radi čega je valjalo poništiti osporenu presudu kao i rješenje tuženika te točku II. izreke prvostupanjskog rješenja, odbiti žalbu zainteresirane osobe u odnosu na točku I. izreke prvostupanjskog rješenja, usvojiti u odnosu na točku II. izreke istog rješenja i odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu troška upravnog postupka.

17. Imajući u vidu ishod rješavanja ove upravne stvari koja je riješena na način da je tužitelj uspio u meritumu, ali ne i u akcesornom zahtjevu, ovaj Sud primjenom odredbe članka 147. stavak 2. ZUS-a, s obzirom na postignuti uspjeh, tužitelju sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) priznaje 70% traženih troškova i to za sastav tužbe (Tbr. 27.1 alineja 2.) prema priloženom troškovniku u ukupnom iznosu od 875,00 EUR i 70% u troškovniku zatraženih troškova za sastav žalbe u ukupnom iznosu od 1.058,75 EUR, sve uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate u smislu odredbe članka 144. stavak 4. ZUS- a.

18. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavak 2. odlučiti kao u točkama I., II. i III. izreke, dok se odluka o troškovima spora (točka IV. izreke) temelji na odredbi članka 147. stavak 2. ZUS-a.

U Zagrebu, 19. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić