Poslovni broj: Usž-45/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TŠD iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Tatjana Barišić Tomše, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Barišić i partneri u Zagrebu, Argentinska 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo iz Zagreba, Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1.) Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 i 2.) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Zagreb, Gajeva 30 a, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Savska 41, radi obnove postupka naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5049/2023-16 od 13. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 5049/2023-16 od 13. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/I-942-01/21-01/37, urbroj: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 17. srpnja 2023. (točka I. izreke) i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Navedenim rješenjem tuženika poništeno je rješenje prvostupanjskog upravnog tijela - Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-942- 01/20-009/08, urbroj: 251-19-11-7/002-20-6 od 20. studenog 2020. te je riješeno da se odbacuje prijedlog tužiteljice za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/03-01/297, urbroj: 514- 03-03/05-1-05-2 od 11. svibnja 2005.
3. U pravodobno podnesenoj žalbi tužiteljica pobija presudu upravnog suda iz svih žalbenih razloga propisanih zakonom. Ističe u bitnome kako je sud pogrešno zaključio da je prijedlog za obnovu postupka nepravovremen jer je podnesen izvan objektivnog roka. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju sukladno odredbi članka 123. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) obnova može pokrenuti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom pitanju kasnije odluče u bitnim točkama drukčije. Ističe, da je u postupku koji je okončan rješenjem tuženika, klasa: UP/II-942-01/03-01/297, urbroj: 514-03-03/05-1-05-2 od 11. svibnja 2005. kojim je odbijena žalba izjavljena protiv zaključka Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-942-01/97-01/2002, urbroj: 251-18-02/107-02- 9 od 27. prosinca 2002. utvrđeno da predmetni poslovni prostor za koji je podnesen zahtjev za povrat imovine temeljem Zakona o naknadi nije bio predmetom nacionalizacije. Međutim, rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu Grada, klasa: UP/I-942-02/18-009/9, urbroj: 251-14-11- 7/005-19-17 od 17. rujna 2019. na tom istom poslovnom prostoru utvrđeno je pravo vlasništva Republike Hrvatske. Dakle, rješenjem od 17. rujna 2019. odlučeno je drukčije u odnosu na rješenje od 11. svibnja 2005. Smatra kako postoji razlog za obnovu upravnog postupka jer je naprijed navedenim rješenjima promijenjeno stajalište upravnih tijela u odnosu na status predmetnog poslovnog prostora u predmetu povrata nacionalizirane imovine. Smatra da su takvim oprečnim rješenjima upravnih tijela narušena legitimna očekivanja tužiteljice i njenih prednika koji su postupali s povjerenjem u upravni akt kojim je utvrđeno kako predmetni poslovni prostor nije nacionaliziran. Navodi da je u odnosu na rješenje od 17. rujna 2019. također podnijela prijedlog za obnovu upravnog postupka i pokrenula upravni spor koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem: Us I-5701/23 te da je predložila spajanje oba upravna spora jer se radi, kako smatra, o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, no sud je to u predmetnom upravnom sporu neosnovano odbio. U preostalom dijelu žalbe ponavlja navode iz tužbe kojima u bitnome osporava zakonitost rješenja od 17. rujna 2019. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje upravnom sudu, podredno da poništi pobijanu presudu i sam riješi upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice.
4. Tuženik i zainteresirana osoba 2.), iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Zainteresirana osoba 1.) u odgovoru na žalbu ističe kako u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu od 2. siječnja 2024. i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda ocjenjeno je pravilnim stajalište tuženika prema kojem je prijedlog tužiteljice za obnovu upravnog postupka povrata oduzete imovine odbačen jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 126. stavak 1. ZUP-a.
9. Odredbom članka 126. stavak 1. ZUP-a propisno je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.
10. Prema podacima iz spisa predmeta proizlazi kako je postupak povrata oduzete imovine čija se obnova u konkretnom slučaju traži okončan rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/03-01/297, urbroj: 514- 03-03/05-1-05-2 od 11. svibnja 2005. Iz spisu priležeće dostavnice proizlazi da je navedeno rješenje dostavljeno opunomoćeniku pravnog prednika tužiteljice dana 11. srpnja 2005. Prijedlog za obnovu predmetnog postupka tužiteljica je podnijela dana 19. kolovoza 2020.
11. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja koje tužiteljica svojim žalbenim navodima niti ne osporava, pravilno je ocjenjeno kako u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene pretpostavke propisane citiranom odredbom članka 126. stavak 1. ZUP-a, budući da je predmetni prijedlog za obnovu postupka nepravodoban. Ovo iz razloga jer se sukladno odredbi članka 123. stavak 1. prijedlog za obnovu može podnijeti u objektivnom roku od 3 godine računajući od dana dostave stranci rješenja čija se obnova predlaže, odnosno u određenim slučajevima propisanim odredbom članka 123. stavak 2. obnova se može predlagati bez vremenskog ograničenja, međutim u svakom slučaju je mjerodavan subjektivan rok od 30 dana od saznanja stranke za razlog obnove.
12. Kako je u konkretnom slučaju rješenje čija se obnova postupka predlaže nesporno dostavljeno opunomoćeniku pravnog prednika tužiteljice dana 11. svibnja 2005., dok je prijedlog za obnovu podnesen dana 19. kolovoza 2020., to je sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama prijedlog za obnovu nepravodoban jer je podnesen nakon proteka objektivnog i subjektivnog roka za podnošenje prijedloga za obnovu postupka. Naime, rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu Grada, klasa: UP/I-942-02/18-009/9, urbroj: 251-14-11- 7/005-19-17 od 17. rujna 2019. kojim je utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske na predmetnom poslovnom prostoru, suprotno žalbenom navodu tužiteljice, nije razlog za obnovu upravnog postupka kakvog u vidu ima odredba članka 123. stavak 2. točka 3. ZUP-a prema kojoj nije propisano vremensko ograničenje objektivnog roka za podnošenje prijedloga za obnovu ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom pitanju kasnije odluče u bitnim točkama drukčije. Ovo stoga što utvrđenje iz rješenja na koje se poziva tužiteljica kao razlog obnove postupka ne predstavlja prethodno pitanje za postupak čija se obnova predlaže u konkretnom slučaju. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o razlogu za obnovu postupka bez vremenski ograničenog objektivnog roka za podnošenje prijedloga za obnovu, to je pravilno odbačen zahtjev tužiteljice pozivom na odredbu članka 126. stavak 1. ZUP-a.
13. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za spajanje predmetnog upravnog spora s upravnim sporom koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem: UsI- 5701/23, budući da se i po ocjeni ovog Suda ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Ovo stoga jer se radi o dva zasebna rješenja, odnosno dvije različite odluke u odnosu na koje su podneseni zasebni prijedlozi za obnovu postupka te je o istima odlučeno različitim upravnim aktima.
14. S obzirom da tužiteljica svojim žalbenim navodima kojima pretežito osporava zakonitost rješenja od 17. rujna 2019. koje nije predmet ovog upravnog spora nije dovela u pitanje zakonitost i pravilnost osporene presude, to nema osnove za usvajanje žalbe.
15. Stoga je trebalo temeljem odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.) odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 19. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
