Poslovni broj: Usž-2677/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HŽ iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mladen Meničanin, odvjetnik u Puli, Flanatička 11/II, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi odgodnog učinka tužbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-219/2025-5 od 9. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-219/2025-5 od 9. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe podnesene protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1110, URBROJ: 443-02-05-12-25-15 od 19. veljače 2025. Navedenim rješenjem je utvrđeno da je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-01/23-02/1110, URBROJ: 443-02-05-12- 24-3 od 7. veljače 2024. kojim je tužitelju naloženo da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni građevine, opisane u izreci tog rješenja, izgrađene izvan građevinskog područja naselja Ližnjan bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postalo izvršno 13. ožujka 2024., da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju od 7. veljače 2024. pa se stoga izvršenje rješenja provodi putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača državnog inspektorata, strojno i ručno, izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s početkom uklanjanja od 17. ožujka 2025.
2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je i već prilikom očevida na licu mjesta isticao da je podnio zahtjev za ozakonjenje predmetne građevine. Smatra da stoga nije bilo uvjeta za donošenje rješenja koji osporava tužbom. Smatra da je prvostupanjski sud trebao zatražiti, prije donošenja rješenja o prijedlogu tužitelja, dostavu uvjerenja Središnjeg ureda Državne geodetske uprave od 19. veljače 2016. kojem je priložena snimka DOF5/2011, a koje je priloženo u tom postupku ozakonjenja. Ističe i da je u tijeku spor u kojem osporava predmetno rješenje o uklanjanju. Izvršenjem rješenja bi mu nastala šteta koja bi se teško mogla nadoknaditi jer bi izgubio mogućnost ozakonjenja predmetne građevine. Smatra da je u konkretnom slučaju propušteno utvrditi da li se na predmetnu gradnju mogu primijeniti odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19. i 31/20.-dalje: Pravilnik). Ističe da nije preispitano da li bi se uklanjanjem predmetnog objekta povrijedilo pravo na dom njega i njegove obitelji. Naime, tamo ima prijavljen boravak pa bi izvršenjem rješenja bilo ugroženo stanovanje njega i obitelji. Predlaže poništiti rješenje suda, usvojiti prijedlog za odgodu izvršenja rješenja od 19. veljače 2025. do pravomoćnog okončanja tog spora ili usvojiti žalbu, poništiti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjskog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporeno rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe pravilno i zakonito, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.
6. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja pozivom na odredbu članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. -dalje: ZUS) s obrazloženjem da nema kumulativnog postojanja uvjeta za odgodni učinak tužbe i to iz razloga što se u predmetima bespravne gradnje odgoda izvršenja protivi javnom interesu izraženom u odredbama Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18., 117/21. i 67/23.-dalje: ZDI). Naime, navedenom odredbom propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da se prijedlog tužitelja odnosi na odgodni učinak tužbe odnosno odgodu izvršenja rješenja tuženika od 19. veljače 2025. kojim je utvrđena izvršnost rješenja kojim mu je naloženo uklanjanje građevine od 7. veljače 2024. i određena je provedba tog rješenja putem treće osobe.
8. Sud prihvaća pravilnim obrazloženje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nema jednog od uvjeta iz citirane odredbi članka 42. stavka 2. ZUS-a. Naime, odgoda izvršenja do okončanja upravnog spora u slučajevima bespravne gradnje bila bi protivna javnom interesu, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud. Ovo iz razloga jer tuženikovo postupanje, odnosno izvršenje rješenja o uklanjanju građevine koja se nalazi izvan građevinskog područja putem treće osobe utemeljeno na ZDI-u s ciljem suzbijanja nezakonite gradnje. Kako je zakonom propisano da se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, koju tužitelj u konkretnom slučaju nije ishodio, to je izvršenje mjere uklanjanja nezakonite gradnje putem treće osobe nužno za postizanje navedenog cilja.
9. Također, u situaciji kada tužitelj nije ispunio zakonsku obvezu, odnosno ishodio odobrenje za gradnju, takvom nezakonitom gradnjom dobrovoljno je pristao snositi rizik koji nosi takvo njegovo postupanje. Tužitelj je morao biti svjestan u što se upušta i da takvim svojim postupanjem ulazi u rizik da mu nadležni inspektor naloži uklanjanje gradnje bez odgovarajućeg odobrenja. Odgovarajuće stajalište izraženo je u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Lalić protiv Hrvatske, zahtjev broj 63081/14 od 20. rujna 2016. Također, i Ustavni sud Republike Hrvatske, u odlukama broj: U-III-4644/2017 od 18. travnja 2019., U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010., U-III- 405/2008 od 21. veljače 2012., U-III-1422/2006 od 6. lipnja 2012., U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014. i U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2010., izrazio je shvaćanje da se u takvoj situaciji stranka ne može s uspjehom pozivati na povredu prava na dom. Osim toga, pravilno sud upućuje na činjenicu da tužitelj u predmetnom objektu ima prijavljen boravak, ali ne i prebivalište koje je prijavljeno na drugom mjestu.
10. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je, temeljem odredbe članka 135. stavak 1., a u vezi članka 128. stavak 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 19. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
