REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-424/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća, te Ivane Bilušić i Ivane Dubravke Kovačević kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika KH zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj K-263/2021 od 11. listopada 2022. u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika KH odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – 127/2020 od 2. travnja 2020., nakon čega je optuženi KH proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženom KH su utvrđene dvije pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po tri mjeseca, a na temelju članka 51. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom KH je izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od jedne godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 optuženi KH je dužan platiti troškove kaznenog postupka s osnova paušala u iznosu od 66,40 eura.

3. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Darku Raniloviću, odvjetniku u Koprivnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Odgovor na žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Žalitelj upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 navodeći da su razlozi u pobijanoj presudi nejasni i proturječni pri čemu se iznosi analiza provedenih dokaza pa je jasno da se ne radi o argumentima za istaknutu bitnu povredu, već se radi o razlozima činjenične naravi.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

9. U argumentaciji žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da je odbijen prijedlog za saslušanjem svjedoka IH neovisno od toga što sud nije raspolagao adresom navedenog svjedoka niti ne prebiva na prijavljenoj adresi kao i da se nije preslušala snimka ispitivanja optuženika kod policije neovisno od toga što je neispravan i polomljen CD pa reprodukcija nije bila moguća.

9.1. Protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud nije mogao provesti dokaz saslušanjem svjedoka IH jer je isti nedostupan kao što nije mogao preslušati CD ispitivanja jer je polomljen ali je stoga optuženik detaljno iznio obranu na raspravi. Stoga činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno, a nije sporno da je prije podizanja optužnice optuženik ispitan.

10. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu provedenih dokaza pri čemu iznosi detaljnu vrijednosnu ocjenu iskaza svjedoka i obrane optuženika te smatra da su iskazi oštećenika i po optužbi predloženih svjedoka kontradiktorni s obranom optuženika i iskazima svjedoka ČH, UH i VH, pri čemu je propušteno od stane policije izvršiti pretragu kuće optuženika, a ukoliko je opasan tada je trebalo odrediti istražni zatvor, a kako nije određen očito da nije bilo nikakvih prijetnji. Optuženik osporava da bi uputio bilo kakve prijetnje oštećenicima.

11. Protivno prigovorima žalitelja prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je na temelju toga utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenih kaznenih djela.

11.1. Naime, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da očito između stranaka su poremećeni odnosi zbog međe koja dijeli njihove nekretnine. Također, s pravom je otklonjena obrana optuženika u kojoj navodi da je zbog pomicanja međe jer je oštećena BH produljila temelje za dva metra u njegovo zemljište, istu prijavio nadležnoj inspekciji koja mu je objasnila da se sve radi sukladno propisima i da je tek nakon 9 dana ta inspektorica izašla na lice mjesta, ponovila je da je sve u redu i smatra da je to u dogovoru sa oštećenicom, a porekao je da bi prijetio oštećenici gubitkom posla u Ministarstvu graditeljstva. Jednako tako osporava da bi prijetio DH **.**.2019. jer je te zgode on bio ugrožen budući da je brat oštećenice LH s više muškaraca trgao stupove koje je optuženik postavio i napao ga. Ne osporava da nakon što ga je napao LH je svašta vikao jer je poludio, ali nije prijetio niti je spominjao oružje.

11.2. Naime, prvostupanjski sud je iskaz BH prihvatio kao vjerodostojan jer je potkrijepljen ostalim personalnim dokazima. Tako je ista iskazala da je dana 28. rujna 2019. došla na gradilište sa OH i vidjeli su da su potrgane metalne šipke na ogradi i na upit je li to on učinio, optuženik je odgovorio potvrdno jer da se ne slaže s takvom međom pri čemu je iskazala da joj nije bilo jasno zašto se sada protivi a dao je suglasnost za izdavanje dokumentacije za gradnju. Nakon što je to izjavila optuženik joj je više put prijetio na način da je rekao da će vidjeti tko je on i da će srediti da dobije otkaz u Ministarstvu gospodarstva. Njezine je navode potvrdio oštećenik ĆH koji je izjavio da je bio 5 do 6 metara udaljen i čuo je da je optuženik oštećenici prijetio otkazom. Imajući u vidu ovakve iskaze i nespornu činjenicu da je optuženik osporavao među i bio je uporan u prijavljivanju inspekciji zbog nezakonitih radnji oštećenice iako je ista radila sukladno dozvolama, tada je neuvjerljiv iskaz kćerke optuženika da je njezin otac mirno razgovarao s oštećenicom koja je obećala da će sve srediti vezano za među. Ovakvo ponašanje optuženika i prijetnje da će srediti da oštećenica dobije otkaz, je zasigurno kod oštećenice izazvalo strah od gubitka posla i time dovođenja u pitanje materijalne egzistencije.

11.3. U odnosu na kazneno djelo prijetnje upućene DH **.**.2019. optuženik navodi da ga je nazvala kćerka jer da ĆH i LH s još nekoliko muškaraca ruše stupove koje je on postavio i uništavaju cvijeće, a takvu obranu je potvrdila kćerka optuženika UH, supruga optuženika ČH kao što je svjedok ĐH iskazao da je s optuženikom došao do njegove kuće i čuo je da je te ljude optuženik pitao što rade i da odu iz njegovog dvorišta. S druge strane imamo iskaz BH da je došla na lice mjesta gdje joj je prethodno odvjetnik rekao da smiju nastaviti gradnju, da je tamo već bila policija i da je policijski službenik spriječio optuženika da fizički nasrne na PH. O ponašanju optuženika 26. listopada 2019. svjedočile su osobe koje su radile zajedno s ĆH. Tako je svjedok RH iskazao da ih je ponašanje optuženika sve uznemirilo i da je govorio da će ih sve pobiti, svjedok ŠH je iskazao da je bilo psovanja i da se optuženik najviše obraćao optuženiku, nije ga ozbiljno shvaćao dok optuženik nije rekao da ide po pištolj pri čemu je optuženik ušao u kuću. I svjedok HH je iskazao da nije bilo ugodno to slušati, pogotovo kada je optuženik rekao da ima pušku i da će je upotrijebiti ako se ne maknu. O ponašanju optuženika je svjedočio i LH. Nadalje, iz iskaza EH proizlazi da kada je došao optuženik i počeo vikati nitko nije posebno reagirao kako ne bi došlo do eskalacije sukoba, pa je logično ono što su iskazale kćerka i supruga optuženika da su te osobe ignorirale optuženika. No, jednako tako je nesporno utvrđeno, a što niti ne osporava optuženik da je „poludio“, pa s obzirom na poremećene odnose i spora oko međe, te cijeneći iskaze gore navedenih svjedoka, nije životna obrana optuženika da nije izgovorio prijeteće riječi, a koje su po ocjeni ovoga suda i izgovorene s ciljem da izazovu osjećaj straha i ugroženosti kod osobe kojoj su upućene, Pritom nema opravdanja za ovakvo protupravno ponašanje optuženika pa tako niti to što je navodno optuženik bio iziritiran ignoriranjem od stane oštećenika.

12. Slijedom navedenog su neosnovani prigovori vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalome žalitelj upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj sud, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

13. Vezano za odluku o kazni pobijana presuda je ispitana na temelju članka 478. ZKP/08 budući da optuženik samo navodi da je kazna neosnovana.

14. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

14.1. Cijeneći navedeno, pravilno je olakotnim optuženiku cijenjeno da je neosuđivana osoba i da je očito do ovog događaja živio u skladu s opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja, a i nakon ovog događaja nema podatka da bi bio u sukobu sa zakonom, a cijenila se i starija dob optuženika (rođen je 1950.), dok posebno otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Pritom se ukazuje prvostupanjskom sudu da pogrešno na temelju svojih pretpostavki, koje nisu potkrijepljene materijalnim dokazima jer nije vođen upravni postupak, zaključuje o tome je li međa pravilno utvrđena ili ne i zaključuje o doprinosu oštećenika. Sve navedeno u svojoj ukupnosti ukazuje da su pravilno odmjerene pojedinačne, a tako i jedinstvena kazna zatvora i rok provjeravanja te će se i ovakvom sankcijom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

15 . Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08..

U Velikoj Gorici 19. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Paljevec