Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-561/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac predsjednice vijeća, Biserke Trstenjak-Opačak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Varžić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Spomenka Subašić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene NĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi: isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10773/2019-21 od 18. veljače 2022., na sjednici vijeća 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužene odbija se kao neosnovna i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10773/2019-21 od 18. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženici NĐ platiti tužitelju VĐ iznos od 24.983,75 kn sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici NĐ platiti tužitelju VĐ iznos od 4.600,00 kn sa zateznim kamatama:

- na iznos od 1.100,00 kn od 15. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.100,00 kn od 15. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.100,00 kn od 15. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 1.100,00 kn od 15. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 100,00 kn od 15. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 100,00 kn od 15. prosinca 2015. do isplate,

po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.302,00 kn sa zateznim kamatama od 18. veljače 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Navedenu presudu pobija tužena u cijelosti iz svih žalbenih razloga sadržanih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22. i 155/23- nastavno: ZPP), kao i u odluci o troškovima postupka i predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tužene ovaj sud nije utvrdio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 4. listopada 2021. (list 135 spisa), da mu tužena zbog stjecanja bez osnove isplati iznos od 24.983,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 10 srpnja 2014., do 31. srpnja 2025., te iznos od 4.600,00 kuna sa zakonskim zateznom kamatama, pobliže navedenim u tužbenom zahtjevu.

7. Tužitelj navedeni iznos od 24.983,75 kn potražuje od tužene, za razdoblje od 10. srpnja 2014. do 31. srpnja 2015., jer mu na ime uzdržavanja djeteta u tom razdoblju ustezan odmjereni iznos sa plaće sukladno presudama Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1640/10 od 20. studenog 2012., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2193/13 od 16. rujna 2013., a tužena je za isto to razdoblje putem FINA-e zatražila zapljenu novčanih sredstava tužitelja. Dakle tužitelj potražuje od tužene iznos koji je dvostruko naplaćen u istom razdoblju.

8. Toč. II. tužbenog zahtjeva tužitelj od tužene potražuje iznos od 4.600,00 kuna koji je tužena bila njemu dužna plaćati za uzdržavanje mlt. djeteta u razdoblju od svibnja 2015., do 31. listopada 2015., jer se dijete nalazilo kod njega od 15. travnja 2015.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj na temelju pravomoćne i ovršne presude bio u obvezi plaćati uzdržavanje za malodobnu kćer ĐĐ, te da su mu mjesečni iznosi utvrđeni presudom ustezani sa plaće kod poslodavca. Istodobno, nije sporno i iz priložene dokumentacije u spisu proizlazi da je tužena putem FINA-e pokrenula prisilnu naplatu po istoj osnovi, dakle za isto razdoblje i za isti iznos, te da je na taj način došlo do dvostruke naplate istog potraživanja. Također nije bilo sporno ni da je mlt. ĐĐ od svibnja 2015. do 31. listopada 2015., živjela sa tužiteljem.

10. Visina tužbenog zahtjeva iz toč. I. izreke utvrđena je provedenim vještačenjem, te tužena nije tijekom postupka osporavala dvostruku naplatu, niti je imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a što ne osporava ni u žalbi, pa je osnovano prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u toč. I. izreke pozivom na odredbe čl. 1111. i čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18., 126/21., 114/22., 156/21. i 155/23; dalje u tekstu ZOO).

11. Tužitelj tužbom osim dvostruko naplaćenog iznosa od tužene potražuje iznos koji je njemu tužena bila dužna plaćati na ime uzdržavanja dok se dijete nalazilo kod njega (toč. II. tužbenog zahtjeva). Odredbom čl. 287. st. 1. OBZ-a, propisano je da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po ovom Zakonu bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani, a što se odnosi i na roditelje djeteta (st. 3. istog članka). Također je odredbom čl. 310. st. 1. OBZ-a, propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

12. Tijekom postupka tužena nije osporavala svoju dužnost plaćanja uzdržavanja, te je na ime uzdržavanja malodobnog djeteta uplaćivala tužitelju iznos od 1.100,00 kuna mjesečno, ili ukupno 3.100,00 kuna.

12.1. Tužena je sada prvi puta u navodima žalbe osporavala svoju obvezu uzdržavanja djeteta, a što predstavlja nove činjenice koje se ne mogu prvi puta iznositi u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP-a), pa iste ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao.

13. Provedenim vještačenjem utvrđena je visina za toč. II. tužbenog zahtjeva, i iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužena u razdoblju od svibnja 2015., do 31. listopada 2015.,(dok se dijete nalazilo kod tužitelja), tužitelju bila dužna uplatiti na ime uzdržavanja malodobnog djeteta iznos od 7.700,00 kuna, da je uplatila iznos od 3.100,0 kuna, te da je dužna uplatiti još iznos od 4.600,00 kuna a koliko tužitelj i potražuje. Na provedeni nalaz i mišljenje vještaka, tužena nije imala primjedbi.

14. Pravilno je stoga prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu a navodima žalbe nije dovedena u sumnju njena pravilnost i zakonitost. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Odluka o troškovima postupka je pravilno donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

16. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a riješeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac